StoryEditorOCM
KulturaIgre u mom srcu

Marin prvi, Willie drugi, Richard treći: Napadni praktikabli na Lovrjencu zaista bodu oči! Prije predstave nisu useljavale u prostor, prostor je useljavao u predstavu!

Piše Vedran Benić
5. kolovoza 2026. - 16:24
Arhiv Dlji, Screenshot, Slobodna Dalmacija
Prati Dubrovački vjesnik na Googleu

Marin Držić je prvi, a William Shakespeare drugi najizvođeniji autor u dosadašnjoj povijesti Dubrovačkih ljetnih igara. Počevši od prvoga Dubrovačkoga festivala 1950. godine, s Dundom Marojem na početku i Skupom na kraju, na Igrama su praktično izvedena sva Držićeva djela sačuvana s dovoljno rukopisnih fragmenata da bi se od njih mogla napraviti predstava s Marinovim potpisom. Prednjači, naravnom Dundo Maroje, a najmanje izvođeni su Tripče de Utolče i Venera i Adon.

image

Richard II.

Screenshot
image

Richard II.

Screenshot

       William Shakespeare najviše je na Igrama zastupljen Hamletom, otkako se imaginacijom Marka Foteza uselio na tvrđavu Lovrjenac i tu tvrđavu pretvorio u nezaobilazno hamletište. Odbio je jedino slavni Peter Brook, iako su mu slali fotografije tvrđave, pa je pariški Théâtre des Bouffes du Nord 2003. godine njegova Hamleta izveo na Lokrumu. Kao da i nisu, jer su predstavu izveli pred zidom samostana, poput scene teatra kutije. Uz to, nastupili s u lipnju, izvan termina Igara iz bizarnoga razloga, jer je glumcima kolektivnim ugovorom bio je zagarantiran dvomjesečni ljetni odmor u srpnju i kolovozu!

Uz Hamleta, u Dubrovniku izvedeno još 15-ak Shakespeareovih drama, praktično sva njegova kanonska djela, pa tako i obje drame s Richardovima imenom u naslovu. Život i smrt kralja Richarda II. s Radkom Poličem prikazivao se na Lovrjencu od 1978. do ‘80. u režiji Mile Koruna, a jedini dosadašnji Richard III. na Lovrjencu bio je Rade Šerbedžija 1985. u predstavi Dramskog kazališta Gavella i režiji Petra Večeka. Slobodna Dalmacija 14. kolovoza 1985. izvijestila je o oduševljenoj publici na premijeri. Šest dana kasnije manje je oduševljen bio kazališni kritičar Slobodne Anatolij Kudrjavcev. Bit će da je Tolja bio u pravu. Iako je Šerbedžija bio hvaljen, predstava je igrala samo jedno ljeto.

image

Slobodna Dalmacija, 12. VIII. 1985.

image

Slobodna Dalmacija, 14. VIII. 1985.

       O ovoljetnom Richardu III. svoje će reći publika i kritika. Kao gledatelj s Igrama u srcu, primijetio bih jednu stvar. Zadnjih su se godina na Lovrjenac kao nešto sasvim razumljivo vratili kazališni podiji. Ne može ih se ne zamijetiti u ovogodišnjem Richardu III. Svojedobno, pak, upravo je odustajanje od podija u predstavama 1960-ih godina i spuštanje izvedbi na razinu dubrovačkih ulica i trgova, pa tako i na kamen Lovrjenca, bilo isticano kao jedan od ključnih koraka u ostvarenju specifične dubrovačke teatarske ambijentalnosti. Razumljiva je financijska prednost sadašnjih koprodukcija, ali ona nosi režijski kompromis za kasnije izvedbe u matičnim teatrima. U protivnom će se dogoditi ono što Ivica Kunčević spominje u knjizi Ambijentalnost na dubrovačku na primjeru Shakespeareova Sna ljetne noći u režiji Dore Ruždjak Podolski. Na Lokrumu, rađena na način od Igara, predstava je funkcionirala. U matičnom HNK Zagreb dogodilo se ono što je Ivica opisao kratkom rečenicom: “Kazališni praktikabl nema tvrdoću kamena!” Da je moguće postići i jedno i drugo svjedoči gostujuća osječka predstava Unterstadt koja se 2013. godine u parku Umjetničke škole savršeno uklopila u pojam dubrovačke ambijentalnosti, čak bila proglašena naj-predstavom te sezone Igara. “Redatelj Zlatko Sviben uvijek prilagodi predstavu novom prostoru”, rečeno je tom prigodom, pa je čak tu golemu ansambl predstavu uspio “ugurati” i na prostorno skučenu scenu zagrebačkoga ZKM-a. Znači, mukotrpno, ali ipak je moguće!

image

Život i smrt kralja Richarda II, 1978.

Arhiv DLJI

Napadni praktikabli na Lovrjencu zaista bodu oči. Istina jest, kamen Lovrjenca sklizav je metaforično, ali i fizički. Radku Poliču (1942. - 2022.), koji je mnoge vratolomije izvodio glumeći po zidovima i rubovima Lovrjenca i drugih dubrovačkih tvrđava, toliko da su gledatelji znali zatvarati oči, jedna lagana ljetna kišica bila je dovoljna da se upravo na Richardu II. u predzadnjoj reprizi posklizne i polomi ruku. I, treba li uopće reći, odigra predstavu do kraja, jednako kao i zadnju već rasprodanu predstavu. Popularnom Racu ni na kraj pameti nije bilo da “optuži” lovrjenački kamen.

image

Richard II., 1978. - 1980. (iz kataloga DLJI)

Bila su to vremena kad su u dramskom programu nametljivi praktikabli bili gotovo zaboravljen pojam. Nisu predstave useljavale u prostor, prostor je useljavao u predstavu.

07. kolovoz 2026 16:38