Vrijeme neumoljivo teče, neprimjetno i brzo, a tako je proteklo već mjesec dana od odlaska kazališne, televizijske i filmske glumice, doajenke Kazališta Marina Držića, Milke Podrug-Kokotović koja je preminula 7. lipnja u 96. godini života u Splitu.
Sprovod pokojne glumice bio je 10. lipnja na mjesnom groblju Sv. Jakova i Ane u rodnom Dicmu, a sedam dana poslije održana je komemoracija u Kazalištu Marina Držića na kojoj su govorili brojni glumičini kolege i prijatelji, kao i dubrovački gradonačelnik.
Jedan od njezinih bliskih prijatelja je i pjesnik te filmski radnik Ivan Ujević koji je napisao i posvetio pjesmu svojoj dragoj prijateljici Milki Podrug-Kokotović koju prenosimo u cijelosti:
Nakon još jednog izbivanja, Milka se vraća svome Rajskom vrtu punom naranača, u slutnjama svevječnog postojanja. U svoje stanište. U svoj zaklon radosne prolaznosti. I u vječne mijene bogatih tkanja uma. U riznicu kulture. Razdragana mladenka, vraća se svome Gradu, svim pozornicama sjete, na pozornicu ljubavi. Svojoj Montovjerni.
Tako bi. I evo, opet je dugo nema. A njezina žudnja raste.
E, da mi je još dugo ostati u vrtu naranača, na taraci od sunca! E, da mi je s balkona razlistom u proljeće gledati niz pučinu u beskraj mora gdje ću se i uputiti!
E, da mi je još ovoga neba s kojim se svako jutro pozdravim!
I da svi dođu koji su prošli kroz ovu kuću godinama ostavljajući blago mladosti i ljubavi - bar na trenutak sve slike života da se pojave.
E, da mi je barem jednom s bratom Ivankom proći od Dicma do Klisa! Ivanko, bezbrižan u radosti života, mladošću bezazlen momak, moj voljeni brat. Ali, ubiše ga. Da mi je s blaženom Majkom Anđom. S ocem mučenički nastradalim na rubu prašnjave ceste. Sa sestrom Mirjanom i bratom Božom, da mi je.
E, da mi je nikad ne prestati, samo od sunca biti i misli presti.
E, da mi je, da mi je…,ali jednog dana ipak morat ću se uputiti preko mora u valove neba. I dođe to vrijeme poziva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....