Konferencijom za medije u foajeu Kazališta Marina Držića najavljen je novi premijerni naslov ‘Mizantrop‘, frančezarija Marina Tudišića prema komediji Jean-Baptistea Poquelina Molièrea a u režiji Darija Harjačeka. Premijera je 2. svibnja s početkom u 20 sati na Velikoj sceni dubrovačkog teatra, a reprizna izvedba dan iza, također u 20 sati.
- Dvije godine nakon ‘Stolica‘ vraćam se u KMD i jako mi je drago ponovno surađivati s Kazalištem, hvala Paolu Tišljariću što me ponovno pozvao. Dakle, radili smo ‘Mizantropa‘ Marina Tudišića prema Molièreu jer smo na neki način mislili da je Tudišićeva adaptacija na neki način originalno djelo koje jako, jako prati strukturu Molièreove drame, međutim, na neki način je vrlo originalna i zapravo cijelu priču prebacuje u Dubrovnik u 18. stoljeće. Jako mi je drago, imam veliku odgovornost i sreću baviti se dubrovačkom baštinom i tim bogatstvom dubrovačke baštine. Koliko znam i koliko mi je poznato, mislim da se radi o praizvedbi, mislim da sâm tekst još nikad nije izveden, barem u suvremenom kazalištu nikad nije izveden...
- Rijetko kad se posezalo za frančezarijama, što je velika šteta, mislim prvenstveno zbog kompleksnosti samog jezika, a naš jezični savjetnik Maro Martinović je rekao da je to daleko, daleko kompleksniji jezik od, na primjer, Držićevog jezika zbog toga što Držić u sebi ima taj element pučkog kazališta kojeg Tudišić nema i mislim da je prvenstveno možda najteži i najzahtjevniji zadatak upravo bio nositi se s tim jezikom i s bogatstvom tog jezika. Jer, ono što Molière uvijek nosi na sceni je to da se ljudska narav ne mijenja, svi problemi koji su postojali u 17. stoljeću, sve ljudske mane i osobine o kojima on govori, struktura ljudskih odnosa, ostala je ista. Ono što se dogodilo kroz ovo vrijeme je to da je samo jezik osiromašio i u tom smislu zaista je jako lijepo baviti se tim bogatstvom jezika koji smo na neki način morali malo ‘osušiti‘ jer se radi o jednom velikom, kapitalnom djelu i naravno, jako nas zanima upravo na koji način će dubrovačka publika reagirati na taj dubrovački jezik. Zaista nam je bilo lijepo raditi kroz ovih posljednjih mjesec dana i jako sam sretan vidjeti da ansambl KMD-a na neki način raste i dobiva neku zrelost. Stvarno mi je bilo lijepo što se radilo o jednoj vrlo, vrlo homogenoj grupi glumaca u kojoj imamo najmlađe glumce kao što su Nikola Radoš i novopridošla članica ansambla Nika Matušić, tu su još Hrvoje Sebastijan, Edi Jertec, naš gost Marjan Nejašmić Banić, Angela Bulum i Jasna Jukić. Sve su generacije u ovom projektu zajedno i zaista na fantastičan način surađuju kao ansambl. Čeka vas jedan, jedan jako lijep vizualni spektakl i prekrasna glazba, predivni su suradnici, a ova predstava je u tom produkcijskom smislu na jednoj jako, jako visokoj razini i mislim da je to jedan od razloga zašto bi je trebalo pogledati, poručio je Harjaček.
Svoj osvrt dala je i dramaturginja Dora Golub koja zajedno s redateljem potpisuje adaptaciju djela.
- Iz perspektive dramaturga već sâm izvornik Molièreov ‘Mizantrop‘ je svakako izazov jer je od strane stručnjaka i teoretičara smatran za najsavršenije Molièreovo djelo prema kriterijima klasicizma. Radi se o vrlo apstraktnom komadu, vrlo filozofičnom, a u potpunosti počiva na dijalozima, na raspravama smještenim u salon i uvijek je izazov taj salon transponirati u neku suvremenost. Kad se k tome radi o nečemu što sam nazvala ‘dvostrukom adaptacijom‘, kad smo zapravo smješteni u Dubrovnik u 18. stoljeću i kad se radi o tom vrlo teško prohodnom ali prekrasnom jeziku prepunom talijanizma, onda je taj izazov još veći. Međutim, moram reći da je dubrovački glumački ansambl stvarno izvrsno odgovorio na taj izazov i rad je bio vrlo ugodan.
- Ono što vas čeka, jest predstava koja možda jest prividno smještena u neku epohu a zapravo nije, ona bi se mogla odvijati bilo gdje, u bilo kojem vremenu i u bilo kojem gradu... Ona jest izrazito dubrovačka, jest lokalna, ali je i vrlo univerzalna. Mislim da će se publika moći prepoznati u gotovo svim likovima i tom društvenom miljeu koji je vrlo prijetvoran, vrlo isprazan u kojem ljudi neprestano traže neku ljubav i neko ispunjenje, a njega kao da nema. Mizantrop i njegova glavna ljubav, u originalu Celimena a kod Tudišića Margarita, glavni je lik kao i on. Iako se tu najčešće govori o komediji karaktera, mislim da je to itekako društvena komedija jer glavni problem našeg Mizantropa u ovoj inačici je to što je on prema današnjim pojmovima, zapravo, socijalno anksiozan i mislim da će se neki ljudi prepoznati. Koliko god da neprestano tvrdi da mrzi ljude i da želi pobjeći od ljudi, uvijek se iznova tim ljudima vraća, zapravo je o njima jednako ovisan kao i njegova odabranica Margarita koju bismo možda nazvali ‘društvenim leptirićem‘. I, iz tog njihovog vrlo kompleksnog odnosa prelijevaju se svi odnosi koji su prepuni ljubomore. Moram naglasiti važnost ženskog glavnog lika zato što je ona još kod Molièrea bila ‘feministički‘ lik, samostalna žena koja nije dopuštala da bilo tko upravlja njezinim životom, nikakav patrijarhat, muškarci i to je slučaj s ovom inačicom koju smo mi postavili, pojasnila je Golub.
Bulum koja igra Margaritu je zahvalila kolegama i autorskom timu na suradnji.
- Bilo je ovo jedno ugodno iskustvo: ovo je moja druga suradnja s Darijom, radili smo u predstavi ‘Stolice‘ i uvijek bih iznova radila s takvim redateljem. Sam ‘Mizantrop‘ odnosno ovaj glavni dvojac Džono i Margarita temelji se na nekoj njegovoj strašnoj ljubomori, posesivnosti i traži od nje kroz cijelo djelo potvrdu te ljubavi a ona kao žena koja, koliko god uživa u društvenoj pažnji i prisutnosti mnogih uglednih gospara u tom društvu, ne želi se nikad vezati na taj način, ima neki strah od intimnosti i ono što on traži od nje na taj mu način ne može pružiti. Čak na kraju, kad on odlazi od tog gnijezda lupeža u neku pustinju i želi da ona s njim pođe u taj svijet, tad će ona radije izabrati ostati sama, pa možda i ostavljena od svih, nego poći za njom. Na takav jedan zatvor od ljubavi ona ne pristaje, a on je opet toliko posesivan i ljubomoran, ta njegova ljubav koju stalno iskazuje nju potpuno iscrpljuje i mada kroz cijeli komad imaju toksičan odnos, neku kemiju i strast koja ih vezuje i vraća jedno drugome, lako se posvađaju i lako se kasnije komuniciraju i mire. Kad on odlazi, ostaje otvoren njegov povratak ili dolazak nekih drugih uglednih gospara koji dolaze u njezin salon. Ona nikad neće ostati potpuno sama i napuštena žena. Neće biti neka žena koja pristaje na takve ljubavne kombinacije, ucjene... Radnja je u njezinoj kući, u njezinom salonu kao i kod Molièrea, stavili smo da je to Margaritin rođendan, rođendanska zabava i to je jedna noć, radnja teče kroz cijelu noć, imamo tu i druge likove, svi muškarci su tu zaljubljeni u Margaritu a sve žene u Džona, svi oni traže i žude za nekom ljubavi i za nekakvim odnosima, pojasnila je Bulum.
Obratio se predstavnicima medija i Nejašmić Banić koji igra naslovnu ulogu.
- Igram Džona ili u originalu Alcestea, a oni imaju dosta, dosta sličnosti... Džono je, kao što smo već rekli, socijalno anksiozan i ljubomoran, sve ono što ja nisam, ali bilo mi je jako zanimljivo kroz ovih mjesec dana uz pomoć Darija i Dore tražiti unutar sebe te neke motive i motivacije, bavimo se nekim općedruštvenim temama kao što su malicioznost, ljubomora, dvoličnost, prijetvornost... Mislim da toga danas zbilja dosta ima u društvu i to u bilo kojem: u dubrovačkom i hrvatskom. Džono je odlučio otići u pustinju, a mislim da svatko od nas u jednom periodu života odluči otići i maknuti se od ljudi. Te mizantropije ima u svakome, kod nekog više, kod nekog manje, samo je pitanje kako je držimo pod kontrolom. Nadam se da će se određeni dio publike i prepoznati u nekim našim likovima i ovim prilikom bih pozvao svih da dođu na predstavu, poručio je Nejašmić Banić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....