Povodom 60. obljetnice postojanja Folklornog ansambla Linđo, ove godine će biti organizirana serija predavanja koje se dotiču povijesti ansambla. Prvo u nizu predavanja pod nazivom "Od sekcije do selekcije: razvoj urbane folklorne scene u Dubrovniku i osnivanje Folklornog ansambla Linđo", održali su etnolog Ivica Kipre i povjesničar umjetnosti Ivan Viđen koji su inače urednici monografije ansambla koja bi trebala biti predstavljena do kraja 2025.
Okupljene u Linđovoj lađi u Lazaretima pozdravio je ravnatelj Vlaho Kljunak. Posebno je pozdravio veterane Linđa, a pozvao je okupljene na sljedeća predavanja, naime, bit će ih ukupno šest. Otkrio je kako će koncert svih generacija biti 21. studenog u Sportskoj dvorani u Gospinom polju, a 22. studenog u 11 sati je rezervirano Kazalište Marina Držića za Svečanu skupštinu. Navečer tog dana je druženje u Hotelu Valamar Lacroma.
Dogradonačelnica Jelka Tepšić je prije početka predavanja čestitala Linđovcima značajnu obljetnicu. Podsjetila je na vrijednost Linđa te je naglasila kako će Grad Dubrovnik uvijek biti uz ansambl.
Viđen je naveo kako je riječ o jednoj od stožernih ustanova u kulturi Grada Dubrovnika. Podsjetio je kako je 2015. bila 50 obljetnica ansambla te je izrazio nadu da će njegov i Kiprin rad biti nadogradnja svega što je tad, za tu okruglu obljetnicu napravljeno.
- O Linđu se puno zna, ali se isto tako puno ne zna. Nastojat ćemo ispraviti neke uvriježene predrasude i popuniti neke praznine. Večerašnje izlaganje bavit će se ‘prapoviješću‘ i formalno prvim dvjema godinama ansambla, najavio je Viđen.
Kipre je rekao kako je početkom 20. stoljeća rasla potreba i svijest za isticanjem i afirmacijom tradicijske kulture u Hrvata, ali i Slavena u susjedstvu. Ključna osoba u Hrvatskoj bio je Stjepan ali i Antun Radić koji je tradicijsku kulturu protkao kroz svoju političku aktivnost.
- Folklor i politika su uvijek bili vezani, a tako je bilo i nekad, naglasio je Kipre.
Radić je potaknuo sabiranje i proučavanje građe kad je riječ o tradicijskoj kulturi. Afirmirao je pojedina sela gdje pokreće prve oblike ‘kulturno-umjetničkih društava‘. Počele su djelovati i prave smotre od sredine 1930-ih. Uglavnom su se učiteljice u svojim sredinama bavile skupljanje građe i proučavanjem, zapisivanjem... Dubrovačka preparandija postala je rasadište učiteljica koje su se zanimale za tradicijsku kulturu. Kipre je u tom kontekstu spomenuo Jelku Miš koja je dala temelje za osnivanje današnjeg Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja. Upravo je Miš završila preparandiju. Uz Miš, važna je učiteljica Jelena Bizzarro Ohmučević koja je isto tako anticipirala ženska prava, pomagala je i razvijala društveni život Dubrovnika.
U tom nizu važnih učiteljica je bila i Milka Crnčević rođena 1910. na Brgatu. Otac je bio željezničar, a majka domaćica. Pohađala je Učiteljsku školu, najprije je radila kao učiteljica u Ohridu, potom u Bitoli pa u Dubrovniku. Također, radila je i kao učiteljica tjelesnog odgoja. Bila je prisilno umirovljena 1942., a 1957. primljena je na posao u školu, baš u godini kad se stvorila ideja o osnivanju Folklornog ansambla Linđo! Zanimao je folklor, a dolaskom u Osnovnu školu Lapad razvija je izvannastavne aktivnosti. U toj školi djelovala je Folklorna grupa OŠ Lapad koja je formirana 1955. a u kojoj se plesao čitav niz koreografija. Grupa je bila podijeljena u dvije skupine - manju i veću. Nastupala je folklorna grupa na raznim priredbama, natjecanjima... Stariji iz Grupe nastupali su u Hotelu Palace pa su tako skupili nešto novca za prikupljanje nošnji, a Crnčević je preko svojih kontakata diljem tadašnje države isto tako pokušala doći do raznih nošnji. Kipre je komentirao da se linđo u to doba izvodio jako dobro te da je Crnčević to radila prilično dobro s obzirom da je bila učiteljica. Značajna je po tome što je prva brinula o podmlatku, brinula je o tome da se razvije svijest o važnosti folklora: što znači plesati, družiti se, a što je kasnije preuzeo Folklorni ansambl Linđo. Uvijek je nastojala posjećivati nastupe drugih ansambala kako bi nešto dodatno naučila, a sve je to radila zdušno. Kipre je naveo kako je Crnčević zapravo preteča Linđovog blaga koje Linđo danas ima. Interesirala se Crnčević i za atletiku te dala svoj doprinos razvoju atletike u Dubrovniku...
Viđen je u svom dijelu predavanja najprije okupljenima pokazao vijest iz Dubrovačkog vjesnika iz 1957. Naime, Dubrovačke ljetne igre su osnovane 1950. ali se o njima govorilo već u 20-im godinama 20. stoljeća, a slično je s Linđom. U tekstu iz 1957. stoji da Savjet Dubrovačkih ljetnih igara u proljeće te godine razmišlja o osnivanju Linđa. Iz teksta je razvidno da se razmišlja o ansamblu koji bi trebao nastupati i tijekom, ali i izvan festivalskog ljeta te da drugi folklorni ansambli onda uopće ne bi imali potrebu nastupati na Igrama. Navodi se tako kako bi tijekom trajanja Igara, ansambl koji bi trebao imati poluprofesionalni karakter, trebao nastupati dva puta tjedno. Ističe se potreba nabavki nošnji, ali i turneje po zemlji i izvan nje. Stoji zabilježeno da bi ime ansambla bilo "Linđo"... Viđen je rekao kako je sve napisano manje-više fizionomija ansambla do dana današnjeg.
Povjesničar umjetnosti je upozorio kako se u Dubrovniku osjećala potreba za profesionalnim ansamblom. U proljeće 1964. postojala je folklorna sekcija, a govorilo se o tome na Općinskoj konferenciji Saveza omladine. Početkom rujna 1965. tražila se dvorana za pokuse, za javni nastup koji je bio zakazan za 7. listopada 1965. Prva vijest o Linđu objavljena je upravo u Dubrovačkom vjesniku 18. rujna 1965., a navodi se kako postoji ‘amaterska omladinska folklorna grupa‘ koja broji 34 člana a imala je već tad četiri nastupa. Probe su održavane tri, a potom pet puta tjedno. 8. listopada 1965. objavljena je opet u ‘Dubrovačkom‘ vijest o prvom nastupu Linđa... Prvi nastup bio je u Revelinu, a drugi 22. listopada 1965. i tad se prvi put kao učitelj novog ansambla spominje ime Sulejmana Muratovića. Posebno se ističu ‘muzičke točke‘ u pauzi između plesnih točaka. Treći nastup bio je u atriju današnjeg Samostana sv. Klare 25. listopada 1965., a važan je zato što je nastup popratila grupa ‘zapadnonjemačkih turista‘.
Nakon toga, nastupila je ‘mala pauza‘. 23. ožujka 1966. Linđo je opet počeo s javnim nastupima, a ovaj put u Narodnom kazalištu odnosno današnjem KMD-u. Krenula je tad nova serija nastupa, ali je očigledan napredak Linđa... 30. ožujka 1966. u atriju Samostana sv. Klare bio je još jedan nastup. 4. i 5. svibnja 1966. došlo je do prvog inozemnog nastupa Linđa, tada u Italiji. Naime, bilo je to dvodnevno gostovanje u Bariju na festivalu ‘Maggio di Bari‘. O tome je izašao iscrpan izvještaj u Dubrovačkom vjesniku. Od prve godine je Linđo obilježavao svoje obljetnice. Tako je već na prvu godišnjicu postojanja ansambla napravljena mala inventura, proslava, a podijeljena su i priznanja... Godina 1967. vrlo je važna za Linđo, već je bio prepoznat i afirmiran, a te godine je ansambl formalno osnovan kao samostalna institucija. Ista je godina važna i po tome što je krajem srpnja 1967. bio prvi nastup Linđa na Igrama. Kolo, Tanec i Lado nastavljali su sudjelovati na Igrama iako je u prvoj vijesti o Linđu 1965., na Savjetu DLJI-a bila zamisao da samo Linđo nastupa na Igrama kao jedini folklorni ansambl. 1967. na 18. Igrama, prvi put je službeno organizirani popratni, neformalni program nakon Otvaranja Igara... ‘Highlight‘ te festivalske sezone bili su "Hamlet", "Figarov pir" i Linđo. Linđo je vezan za turizam, a primarni cilj je rad s mladima i očuvanje folklora. Iznio je Viđen primjer teksta Đorđa Šaula u Dubrovačkom vjesniku naslovljen "Četvrta folkloristička sila na Igrama?". Šaula je bio intelektualac, glazbeni kritičar koji je govorio osam jezika, a koji je detaljno komentirao nastup Linđa u objavljenom tekstu. Njegova parola iz naslova zadržala se dugo nakon objavljenog teksta. Kipre je komentirao kako je Šaula stavio upitnik na kraju naslova jer je zapravo očekivao da Linđo zasjedne na taj tron četvrte folklorističke sile!
Naglasio je Viđen veze Igara i Linđa te zajedno s Kiprom pozvao sve starije članove da za potrebe izrade monografije ustupe podatke, fotografije, dokumente, memorabilije koje posjeduju a vezane su za Linđo. Dosta toga je prikupljeno prije 10 godina prilikom obilježavanja 50. obljetnice, ali želja je monografijom napraviti još jedan iskorak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....