Akademski kipar Hrvoje Dumančić otvorio je u i na tvrđavi Bokar izložbu "Krug", a sve u organizaciji Društva prijatelja dubrovačke starine a na prijedlog člana DPDS-a Andrije Seifrieda.
Predsjednik DPDS Maro Kapović pozdravio je okupljene u ime Društva. Dodao je kako Bokar kao tvrđava pruža velike mogućnosti, ona pored toga što može biti scenografija, može biti i izložbeni prostor i to se pokazalo lani a i ove godine.
- Nakon prekrasne izložbe Dubravke Lošić lani, Društvo je podržalo prijedlog gospara Seifrieda da se održi još jedna izložba. Umjetniku ovo nije prvi put u Dubrovniku, sigurno nije ni posljednji, a nadam se da će mu se ova izložba sigurno urezati u sjećanje, kazao je Kapović.
Zahvalio je autoru na odabiru prostora, otkrivši da je umjetnik tražio da nekoliko sati bude sâm s prostorom, što je predsjednika DPDS-a oduševilo. Kapović je umjetniku uručio zastavu svetog Vlaha kao trajni znak spone između njega i Grada.
Dumančić je iznio podatak da je prije 15 godina zadnji put izlagao u Dubrovniku. Prije toga, predstavio je Dubrovnik, kako sâm kaže "najljepši hrvatski grad" u Rueil-Malmaisonu, gradu prijatelju Grada Dubrovnika i to iako je rođen u Zagrebu, bila mu je to velika čast. Pohvalio je prostor koji je zatekao, razoružao ga je, a skulpture su nastale 2020. baš za ovaj prostor i čekale su više od pet godina da bi bile izložene u i na Bokaru.
Seifried je ispričao kako ga je krug Bokara inspirirao za izložbu "Krug".
- To nisu konji, to su ljudi nazbilj, životinje koje zatvaraju životni ciklus, životni Krug koji se nikad ne prestaje okretati... Nadam se da će tvrđava inspirirati još neke umjetnike, Bokar je izazov za umjetnike. Tvrđava se neće prilagoditi umjetniku, nego će se umjetnik morati prilagoditi Bokaru. Izložba je sjela onako kako je autor zamislio. Naše poznanstvo možda ne traje dugo kao kod drugih, ali pratio sam njegov rad dugo i zahvalan sam mu što se prilagodio. Prostor mu je legao u srce, a on je legao prostoru, komentirao je Seifried otvorivši izložbu.
- Konji Hrvoja Dumančića ne nose jahače, oni su tu u umjetničkom prikazu autora kao omiljene figure, ponekad igračke kojima se i sam autor poigrava. Oni nisu monumentalni kako bi se promatrali kao nešto uzvišeno, već su tu poput stamenih bića bliskih čovjeku: da im se divi, pomiluje ih, osjeti teksturu materijala, tu podatnu glinu u raku-izvedbi ili nekoj drugoj materiji. … U svoje skulpture, od kojih je većina posebno prilagođena i rađena upravo za ambijent tvrđave Bokar, unosi svoje osobno iskustvo življenja s tim plemenitim životinjama. U medaljonima, koji su znakovitog kružnog oblika, umjetnik izvodi čitljiv koloplet konjskih glava, gotovo ples koji je naglašen zlatnom bojom da bi još više istaknuo taj krug života koji se uvijek zatvara, ali i ostavlja mogućnost sagledavanja i razmišljanja. … Zaokupljenost krugom, tom neprekinutom linijom simbolike života, beskraja i vječnosti, kod Dumančića upravo ovdje, u idealnom kružnom prostoru Bokara, dobiva posebnu dimenziju, napisao je Seifried u predgovoru kataloga izložbe.
Uz postav na Bokaru, tijekom prvih 7 dana izložbe, poznata Dumančićeva skulptura konjića za njihanje naziva Uspomena, visoka dva i pol metra i odlivena u bronci, bit će postavljena na platou Brsalje. Od svojeg prvog pojavljivanja u parku Maksimir 2021., Uspomena je putovala kroz Zagreb, Split, Veronu, Saumur i Bad Ragaz, noseći uvijek istu poruku. Ne slavi vladara ni pobjednika. Slavi igru, maštu i djetinjstvo koje u sebi nosimo mnogo dulje nego što mislimo. U Dubrovniku, ona nastavlja svoje putovanje i svaki posjetitelj koji stane uz nju nosi je dalje, kao trag nečega što nikada zapravo nije nestalo.
Izložba će se moći razgledati od 10. srpnja do 1. rujna, svaki dan od 8 do 19 sati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....