U atriju palače Sponza otvorena je izložba "Pino, Dubrovnik i još ponešto" dubrovačkog akademskog slikara Josipa Pina Trostmanna. Izložbu je priredio autor popratnog teksta, Andrija Seifried koji je prije tri godine na istom mjestu umjetniku organizirao 24-satnu izložbu znakovitog naziva "Nikad viđeno".
- Ovo je sad moja deseta suradnja u Sponzi - "Pino, Sponza i ja" - tako bih najradije rekao, to je jedan trolist, trolist jednog divnog prijateljstva, jedne divne suradnje... Kao što vidite, Pino je oduševljen, sâm sam napravio postav bez njegove pomoći jer, naravno, nije mogao doći jutros i večeras. Prezadovoljan je kako sam slike postavio i odabrao motive tako da se jedni ne ‘sudaraju‘ s drugim. U apsidi Sponze napravio sam jedan triptih s dvije mrtve prirode i s jednim divnim mediteranskim motivom a to je dubrovačka funjestra, kolona... Cijela izložba odiše Mediteranom, Gradom kojemu je Pino potpuno posvećen, posvećen mu je 100 posto... Rekao bih, zapravo, 200 posto! On je čovjek koji je ostao vjeran svom slikarstvom. Stalno slika iste motive, može netko reći da je to déjà-vu, jest déjà-vu, ali je uvijek neki detalj drugačiji, neka je promjena... To su uvijek Minčeta, Sveti Ivan, mrtva priroda, vaza s cvijećem, s knjigom... Motivi su manje-više uvijek isti, po tome je prepoznatljiv, a da ne spominjem da je jedan od najvećih hrvatskih kolorista, naglasio je Seifried koji je otkrio da su sve slike novijeg datuma, nastale su tijekom 2024. i 2025.
- Neke su vjerojatno nastale i ranije, ali pošto je Pino neumoran, kad dođe u atelje, totalno preslika sliku i napravi novu tako da me uvijek iznenadi, izaberemo jedno a onda se pojavi sasvim nešto drugo! - ispričao je Seifried.
Osvrnuo se i na činjenicu da je su u srijedu točno u isto vrijeme organizirana dva kulturna događanja, otvaranja dviju izložbi.
- Radio sam u Odjelu za kulturu Grada Dubrovnika i nikad se nisu mogli uskladiti termini. Pinov termin sam rezervirao prošle godine i nisam ga mogao pomicati! Čudi me da nema i neko treće događanje večeras! (smijeh) No, mislim da je Pino zaslužio da mu dođu naši, Dubrovčani i to je najvažnije, naveo je Seifried.
- Ove slike nisu samo prikazi, već i oda ljepoti, spokojstvu i Pinovoj duhovnoj povezanosti s Dubrovnikom, njegovim ulicama, vrtovima, ali i vječnoj snazi ljepote prirode koja je ipak još uvijek koliko-toliko tu, oko nas. Pino, svojom neumornom kreativnošću i dubokim osjećajem za boju i formu, uspijeva uhvatiti esenciju Grada, ostavljajući nam darove koji nadilaze vrijeme i prostor. Zahvaljujemo ti, dragi Pino, na ovom još jednom čarobnom doprinosu likovnoj sceni Dubrovnika i Hrvatske, na darovima iz tvoje bogate i inspirativne umjetničke riznice, koji nam omogućuju da se svakodnevno podsjetimo na ljepote, snagu i dušu ovog prelijepog Grada te da kroz tvoje radove osjetimo toplinu mediteranske duše i ljepote prirode. Tvoja ljubav prema bojama, tvoja umjetnička intuicija i duboka veza s našim Gradom čine te ne samo velikim umjetnikom, već i istinskim čuvarom Dubrovnika, tvoj rad ostaje trajnim zapisom ljepote i života Mediterana, zapisao je Seifried.
Umjetnik je više nego slikovito izrazio zadovoljstvo izložbom.
- Sretan sam kao prase! (smijeh) Rasvjeta je predivna, a nisu ni slike za baciti! Gospar koji je postavljao slike i radio raspored, organizaciju, Andrija Seifried, napravio je čudo! Inače, sad mi se čini da je ovaj prostor fantastično osvijetljen. Za pohvalu je koliko je Sponza postala upotrebljiva za izložbe. Kad sam 1957. počeo s izložbama ovdje, bio je mrkli mrak, bile su one starinske bumbete, ovo je sad čudo! Svaka pohvala! Ovim slikama sam htio rijet da sam sretan što sam se rodio na Mediteranu, moj je zaključak da je Mediteran vrlo sretno područje za život, ima dobru vegetaciju, zime nijesu tako strašne, ljeta se daju izdržati, proljeće i jesen su predivni! Četiri su godišnja doba, malo različita a sve skupa puno je radosti i veselja, naveo je Trostmann odgovorivši pitanje ima li nostalgije u njegovim djelima:
- Kolega Peko me impresionirao svojom izložbom u Flori! Veoma je ozbiljan slikar od prvog časa, međutim, njegove slike osim vrhunske likovne kvalitete, posjeduju jednu tugu u sebi... Strahovitu tugu! U mojim slikama nema tuge, samo radost, radost, radost! Volim raditi, to mi je smisao i veselje! Formate do jednog metra radim kod kuće, a ove velike u atelijeru, s tim da sam kod kuće često, a u atelijeru veoma malo. Ali, za velike formate trebat će kalmati, trebat će sve više ići na male formate... Moram rijet da sam oduševljen, sad sam došao i prvi put vidio kako je napravljen postav izložbe, sve pohvale gosparu Andriji Seifriedu... A i njegov tekst je fantastičan! On je svoje školovanje proveo u velegradu ali u području gdje su atelijeri vrhunskih slikara tako da se s njima družio kadgod je mogao i likovnu kulturu pio iz najkvalitetnijih čaša i tekućina! - izjavio je Trostmann.
Izložbu je otvorila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, Nikolina Pozniak. Glazbeno su otvaranje uveličali Stijepo i Luka Ivušić, a izložba ostaje otvorena do 7. rujna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....