Philharmonix - The Vienna Berlin Music Club u Kneževom dvoru: Klupska atmosfera bez dovoljno šarma, spontanosti i strasti

Ništa od onoga što su Igre najavile kao senzaciju - nije bila senzacija! Ali, takve zvučne reklame izazvale su najveći interes publike u glazbenom programu

Sedmeročlani ansambl Philharmonix - dvije violine, viola, violončelo, kontrabas, klarinet i klavir - osnovali su članovi Bečke i Berlinske filharmonije. Što podrazumijeva da su odlični glazbenici. Repertoar Ansambla se uvelike razlikuje od onoga kojim njihova matična orkestralna tijela oduševljavaju svjetske pozornice. Naime, sviraju sve glazbene žanrove, pop, jazz, filmsku glazbu, narodnu glazbu, swing, klasična djela u novom ruhu... a dvoje članova potpisuju obrade kojima se nastoje istaknuti kvalitete svakog pojedinog člana, kao i sastava u cjelini. Francuska orguljašica, dirigentica, profesorica kompozicije i skladateljica Nadia Boulanger je osoba kojoj su posvetili svoj dubrovački nastup pa su, razumljivo, izveli i nekoliko njenih djela. A tim izborom je ansambl Philharmonix naglasio ovogodišnju programsku nit vodilju a to je - žena!

Program je najavljivao klarinetist Daniel Ottensamer, prvi klarinetist Bečke filharmonije. Dubrovačka je publika itekako upoznata s tim prezimenom: na 69.-tim i 70.-tim Igrama nastupio je njegov mlađi brat Andreas koji je donedavno bio prvi klarinetist Berlinske filharmonije nakon čega se posvetio dirigiranju. A otac Ernst (1955-2017), prvi klarinetist Bečke filharmonije, gostovao je u Dubrovniku 2005. godine na Rachlinovom festivalu komorne glazbe. Zajedno su djelovali kao trio klarineta. Uglavnom, najave su odvajale dva ili tri uzastopna glazbena broja, a o svakom naslovu i skladatelju bismo doznali neke detalje. Taj je dio djelovao poprilično “naštrebano” i bez nekog očekivanog šarma. A ni samo sviranje nije odmaklo od dobrog ili jako dobrog. I s pravom smo, bez obzira na povremenu virtuoznost, očekivali puno više. Zapravo, možemo govoriti o klupskoj - ipak ne kafanskoj! - atmosferi u kojoj je nedostajalo spontanosti i svojstvene joj improvizacije. Doživjeli smo i neke poprilično jeftine dosjetke koje, već prokušano, razgale publiku i izazovu smijeh. A pljesak nakon posljednje izvedene skladbe službenog programa - jer bila su i dva dodatka - nije bio toliko gromoglasan s obzirom na broj slušatelja. Jer, Dvor je zaista bio pun u svakom svom kutku!

Nekad davno, koncert ansambla Philharmonix bio bi dio popratnog, odnosno off programa Igara što je kategorija koja više ne postoji. Ne žalimo za njom ali bismo željeli ujednačeniju programsku koncepciju.