Povodom 115 godina od uvođenja dubrovačkog tramvaja u promet i 55 godina od njegova ukidanja u Kneževom je dvoru otvorena izložba Dubrovačkih muzeja "Povijest dubrovačkog tramvaja od 1910. do 1970." Autori izložbe su kustosi Dino Lokas i Tonko Marunčić te restaurator Jan Mark Novalija.
Na izložbi je prikazan povijesni razvoj dubrovačkog tramvaja - od dolaska prvih motornih kola i prikolica (bajvagena) 1910. pa sve do tragične nesreće i konačnog ukidanja tramvajskog prometa 1970. Uz predmete iz fundusa Kulturno-povijesnog muzeja, posjetitelji mogu razgledati i arhivske dokumente, fotografije, razglednice te dijelove tramvajske opreme iz privatnih zbirki dubrovačkih kolekcionara i ljubitelja tramvaja.
Glasnogovornica Dubrovačkih muzeja, Marta Vukadin, uvodno je kazala kako postav ne vraća samo u povijest, nego u sjećanja, u vrijeme kad je dubrovački tramvaj, za mnoge voljeni ‘travanj‘, povezivao ne samo krajeve grada, već i svakodnevne živote njegovih stanovnika donoseći jedan poseban ritam, toplinu i prepoznatljiv zvuk.
Zaista veliki broj okupljenih u atriju Dvora pozdravila je ravnateljica Dubrovačkih muzeja, Marija Šiša-Vivek.
- Tramvaj koji je punih 60 godina povezivao Gruž, Lapad i Pile, bio je mnogo više od prijevoznog sredstva, bio je dio identiteta grada, simbol svakodnevnog života, mjesto susreta i uspomena brojnih generacija Dubrovčana. Bio je više od tračnica i vagona, bio je prostor priča i ljubavi, poslovnih putovanja i studentskih razgovora, dječjih nestašluka i malih radosti. Iako ga danas više nema na našim ulicama, tramvaj i dalje živi u sjećanjima sugrađana, a kroz ovakve izložbe živi u pričama koje prenosimo mladima. Jer, baština nije samo sjećanje, ona je temelj na kojem gradimo današnji Dubrovnik i nadahnuće za njegovu budućnost, navela je Šiša-Vivek koja je posebno zahvalila autorima izložbe, kao i posjetiteljima na dolasku i podršci.
Novalija je kazao da mu je tramvaj važan dio života te da mu je obilježio cijelo jedno životno razdoblje.
- Pomislio sam da bi bilo dobro 115 godina nakon prve vožnje tramvaja osmisliti jednu veliku, veliku izložbu. Počelo je tako što sam ova dva divna gospara, Dina Lokasa i Tonka Marunčića, pozvao na kavu i predložio im veliku izložbu, pristali su i tako je počelo to prikupljanje predmeta, memorabilija, prikupljanje tih djelića povijesti koji čine fenomen znan kao dubrovački tramvaj. Meni je posebno zadovoljstvo bilo prikupljati te predmete i posebno bih zahvalio našim posuditeljima, krasnim ljudima koji su ustupili svoje predmete i dopustili nam da ih pokažemo u punom sjaju. Mnogi su veoma rijetki, neki od njih i unikatni, svatko od njih priča svoju priču! Najljepši dio svega ovoga je bilo naprosto slušati ljude kako s iskrom u očima pričaju o svojim poveznicama s tramvajem, kako su njihovi očevi i djedovi radili na tramvaju... Velika je čast, ne mogu vjerovati koliko vas se ovdje okupilo, hvala vam što ste došli, rekao je Novalija te naveo posuditelje: Državni arhiv u Dubrovniku, Hrvatska radiotelevizija, Maro Bijač, Nikša Čorić, obitelj Drašković, Avdo Đidelija, Mihovil Ercegović, Mario Japunčić, Tonko Jović, Vedran Benić, Lukša Kalafatović, Marijanka Knego, Maro Kosović, Božo Lasić, Nikša Margeta, obitelj Miloš i Nadramija, Nikola Milošević, obitelj Ničetić, Herbert Stemmler, Vladimir Šarić, Vladimir Tošović, Pavo Ucović, Jozo Violić, Josip Weber i obitelj Petrović koja je na koncu financirala restauraciju tramvaja.
Lokas je zahvalio okupljenima, ali i Novaliji što je pozvao njega i kolegu Marunčića da budu dio ove tramvajske priče.
- Nadam se da će izložba one starije vratiti u prošlost, a da će onima koji se nisu vozili tramvajem dočarati kako je to nekad bilo u Dubrovniku dok je tramvaj bio dio svakodnevnog života, dodao je Lokas.
Kako je otkrio Marunčić, dubrovački novinar Luko Brailo poklonio je Dubrovačkim muzejima pločicu koju je našao u parku u Pilama početkom 1970-ih godina. Vjerojatno je riječ o pločici s tragičnog tramvaja broj 5 koji se početkom ožujka 1970. survao u Pilama... Marunčić je šaljivo kazao kako je to još jedan primjer ‘tramvajske arheologije‘, zaista je pronađen unikat te je zahvalio Brailu na vrijednom poklonu ustanovi.
- Srce i duša ove izložbe je naš Jan. 115. je obljetnica i jednostavno smo morali napraviti izložbu, Janova želja i zaljubljenost u tramvaj nas je očarala. Da se malo našalim, Jan je taj prvi tramvaj koji je došao u grad dok smo Dino i ja samo dva bajvagena! (smijeh) Zahvaljujem kolegama restauratorima i preparatorima, nije im bilo lako napraviti ovu izložbu i likovni postav, trebalo je početi od golih zidova i sve osmisliti. Zahvale zaslužuje kolegica Ivona Michl, Željko Ćatić, Sanja Pujo, drage kolege restauratori i preparatori, tehnička služba... Ovo je jedan vrlo veliki projekt za Dubrovačke muzeje i čini mi se da smo ga dobro odradili. Kolegama iz Državnog arhiva smo vrlo zahvalni, oni su nam posudili predmete, zahvalni smo i kolegicama iz Znanstvene knjižnice koje su uvijek ‘ulijetale‘ kad je bilo ‘gusto‘... A tu su i posuditelji! Kad smo nakon Svetog Vlaha tiho poslali poziv da nam se sugrađani koji imaju neku građu jave, krenulo je van tih posudbi, stvarno smo zahvalni svima, oni su centar izložbe! Priča o tramvaju se nastavlja, kazao je Marunčić uz zahvale svima.
Izložbu je otvorio dogradonačelnik Velibor Puzović koji je još jednom podsjetio na značaj tramvaja za Dubrovnik i za Dubrovčane.
- Tramvaj čini dio dubrovačke povijesti. Počeo je voziti 1910., a ideja se javila početkom 20. stoljeća. Dobili smo tad željeznicu, elektranu... zašto onda ne napraviti i električni tramvaj?! 1905. je osnovan odbor za izgradnju tramvaja, a pet godina poslije tramvaj je počeo voziti. Punih 60 godina je povezivao naš grad iako je inicijalni plan bio povezati Pile s ‘periferijom grada‘. Koliko god to danas smiješno zvuči, ali tad su Lapad i Gruž bili ‘periferija‘. Tramvaj je postao simbol za druženje, za povezanost u Gradu, tako je bilo sve do 1970., do tragične nesreće... No, tramvaj je ostao u našim uspomenama, preko naših roditelja, baba i đedova, stalno se na pozitivan način pričalo o tramvaju. Iako već 55 godina tramvaj ne prometuje ulicama Dubrovnika, stalno pričamo o tim uspomenama, a danas smo zahvaljujući autorima izložbe, te naše uspomene oživjeli na jedan prekrasan način. Možemo pogledati izložbu i eksponat renoviranog tramvaja. Zahvaljujem i čestitam Dubrovačkim muzejima, autorima izložbe, restauratorima... Dubrovački tramvaj postat će trajna uspomena odnosno stalno će ostati prisutan u dubrovačkoj kulturi, podcrtao je Puzović.
Publika je prije razgledanja izložbe pogledala HRT-ov film o dubrovačkom tramvaju.
Poseban segment izložbe posvećen je restauraciji sačuvanoga tramvajskog vagona i prikolice, čime se dodatno valorizira tehnička i kulturna baština ovog jedinstvenog oblika javnog prijevoza u Dubrovniku. U sklopu izložbe predstavljen je i istoimeni katalog, koji, uz opis izloženih predmeta, donosi i bogato ilustrirane tekstove o povijesnom kontekstu nastanka, djelovanja i nestanka dubrovačkog tramvaja te doprinosu koji je ostavio u kolektivnoj memoriji grada.
Uz katalog, izložbu prate i novi prigodni suveniri inspirirani dubrovačkim tramvajem, a izložba ostaje otvorena do 31. ožujka 2026.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....