Prošlo je više od mjesec dana otkako je u žitnici Rupe otvorena izložba "Na mrkjenti života - tradicijska kultura otoka Mljeta" Branke Hajdić, a sad je upravo u Rupama predstavljen i istoimeni katalog koji potpisuje autorica izložbe. Uz autoricu, u predstavljanju nove publikacije Dubrovačkih muzeja su sudjelovali voditelj Etnografskog muzeja i viši kustos Ivica Kipre koji je bio stručni suradnik na izložbi te profesor Pavo Jančić. I izložba i katalog doprinos su proslavi 65. obljetnice osnutka Nacionalnog parka Mljet, a obljetnica je ujedno povod njihovog nastanka. Uvodno je okupljene pozdravila ravnateljica Dubrovačkih muzeja, Marija Šiša-Vivek.
Katalogom "Na mrkjenti života - tradicijska kultura otoka Mljeta" se na 200 bogato ilustriranih stranica govori o kulturnoj baštini otoka Mljeta koja je na istoimenoj izložbi predstavljena kroz predmete i dokumente prikupljene od polovine 19. stoljeća. Čitatelji kataloga će imati priliku upoznati se s načinom života otočana, tradicijskim odijevanjem, gospodarstvom, njihovim običajima, vjerovanjima i vještinama koje su kroz stoljeća oblikovale lokalni identitet.
Katalog je podijeljen u nekoliko tematskih poglavlja koji prate život zajednice: Mljet između predaje i povijesti; Povijest stočarstva na Mljetu; Tradicijsko stočarstvo; Tradicijska zemljoradnja; Tragovi gusarenja u okolici otoka Mljeta; Od londre do bracere; kratka povijest brodarstva; Povijest ribarstva na Mljetu; Ribarski i morski krajolici otoka; Tradicijsko ribarstvo i pučko nazivlje; Život mljetske obitelji od rođenja do smrti; Djeca i obitelj; Rođenje; Ženidba; Pogrebni običaji; Seoska svakodnevica; Manjatela starijeh Mljećana; Razvoj i kultura tradicijskog odijevanja; Tradicijski (zavjetni) nakit Mljeta; Glazbena i plesna kultura otoka; Poklade na Mljetu; Običaji i duhovna kultura; Molitva, magija i medicina; Legende, predaje i strašinate; Nacionalni park Mljet i lokalna zajednica. Više o katalogu rekla je sama autorica.
- Dvojica ključnih znanstvenika zaslužnih za osnutak Nacionalnog parka bili su akademik povjesničar umjetnosti Cvito Fisković te akademik, antropogeograf, liječnik i etnolog Branimir Gušić. Godine 1926. Branimir Gušić u pratnji svoje supruge, etnologinje Marijane Gušić, prvi put posjećuje otok Mljet. Zadivljeni ljepotom našega najzelenijeg otoka, Gušići su postali njegovi vjerni posjetitelji te neumorni istraživači prirodne baštine, kao i materijalne i nematerijalne tradicijske kulture. Rezultati istraživačkih nastojanja oblikovani su u doktorskom radu Branimira Gušića Geneza i elementi mljetske seljačke kuće objavljenu kasnije pod nazivom Mljet – antropogeografska istraživanja. Od prvog susreta u Goveđarima, kada ih je u svoj dom primio Nikola Hajdić zvani Mali Bulo, ribar i težak, započinje njihovo prijateljstvo koje će trajati čitav život. Živeći seosku svakodnevicu u kući Hajdić, Gušić je spoznavao i bilježio specifičnost narodnog života izravno na terenu, također je snimio veliki broj fotografija koje su poslužile kao ilustracija izložbe i kataloga. Upravo zahvaljujući etnologinji Marijani Gušić, nekoliko vrijednih kompleta narodnih nošnja i etnografskih predmeta obitelj Hajdić poklonila je Etnografskom muzeju u Zagrebu, kazala je Hajdić te dodala:
- Izložba i katalog su plod višegodišnjeg istraživanja. Važan izvor za proučavanje bili su pored literature, arhivskih dokumenata i kazivanja na terenu gdje su audio i video zapisima snimljena 52 kazivača, a na izložbi su sudjelovali 22 donatora i posuđivača etnografske građe. Etnografski muzej u Dubrovniku u svojem fundusu posjeduje predmete s otoka Mljeta koji se čuvaju u Zbirci narodnih nošnji Mljeta, Lastova i Pelješca. U okviru te zbirke najveći broj predmeta upravo je s otoka Mljeta. Riječ je o 526 predmeta ženskoga tradicijskog ruha, što kompleta, što pojedinačnih dijelova i velik broj tradicijskog nakita. U drugim zbirkama muzeja nalazi se također etnografska građa vezana uz otok Mljet. U Zbirci likovnih prikaza nalazi se 9 akvarela iz 19. stoljeća koji prikazuju žene i muškarce u tradicijskoj odjeći koji predstavljaju važan prilog razumijevanju povijesti razvoja mljetskog ruha. Tradicijska ženska odjeća otoka Mljeta pripada mediteranskomu, to jest jadranskom tipu odijevanja: gunj - suknja, s prsima tipa pendule (kasna gotika), dok su dinarski elementi vidljivi u posljednjim razvojnim fazama veza i oglavlja - škufije s krpom. Utjecaji mediteranske mode pristizali su s područja Venecije, južne Italije i Španjolske posredstvom Dubrovnika te su svoj možda najočitji trag ostavili u crvenoj boji svečanoga nevjestinskoga gunja, ali i u prvobitnoj tektonici i u nazivu kapice škufije. Migracijama dinarskog stanovništva iz zaleđa od 16. fo 18. stoljeća s područja Bosne i Hercegovine donesena je kapa pocjelica, kao i četverouglasta krpa s kitama. Upravo spajanjem starije dubrovačko-mediteranske (scuffia) te dinarske (pocjelica) tradicije oblikovala se jedinstvena mljetska škufija, koja se na Mljetu zadržala sve do danas kao oglavlje udanih žena.
- Tradicija stočarstva na otoku Mljetu obuhvaća dva osnovna oblika. Prvi je stariji oblik otočnog stočarstva, zabilježen u Donjem Mljetu (Babino Polje, Blato, Kozarica, Goveđari...), gdje se stoka držala izvan naselja tijekom cijele godine. Povremeno se stoka vodila i na obližnje otočiće - primjerice, Goveđarci su svoju stoku, najčešće volove vodili na Kobravu, a ovce na Glavat i Maslinovac na pustopašu gdje bi se nekog vremena stoka sama vraćala (preplivavala - plavila) u košare. Drugi oblik je transhumantno dinarsko stočarstvo, karakteristično za Gornji Mljet (Prožura, Maranovići, Korita). U ovom slučaju, stoka se ljeti izgonila na ispašu u planine. Taj oblik donesen je na Mljet tijekom migracija dinarskih stočara u 15. i 16. stoljeću. Ribarska tradicija otoka ostavila je svoj trag i u bogatom nazivlju obalnih morfoloških formi, kamenja i stijena, kao i ribarskih posti. Mljetski je ribar razlikovao crni morski kraj ili mrkjentu, pojas tamnih algi te bijeli morski kraj, viši i širi greben, niz koji se izlijeva - sulji slap morski za velikog mora. Brodarstvo i ribolov, a onda i gusarenje, na ovom su se području razvijali posve sigurno još od vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, te slavenskih doseljavanja (Mariana, Neretvana) u ranom srednjem vijeku. Početak snažnijih migracijskih valova stanovništva (12-15. stoljeća) s kopna i iz njegova zaleđa, utjecao je i na promjenu odnosa otočana prema moru, pa je to i jedan od razloga zbog kojih u Mljetskom statutu donesenom na javnom pučkom zboru 1345. nema ni traga pomorstvu i ribarstvu. Jačanjem utjecaja Dubrovačke Republike, pomorstvo ponovno oživljava. Već u 15. stoljeću navode se prvi spomeni plovila nazvanih londra (brod od oko 16 metara, ravnog dna i malog gaza) i šegun - scigungia, dok se u 18. stoljeću navode nazivi gaeta i gondola, odnosno mljetska gondola. U 18. i 19. stoljeću na Mljetu su se za transport dobara i drva, kao i za trgovinu koristile gajete i bracere, a pojavljuje se i naziv guc koji je označavao barku namijenjenu ribolovu manjim mrežama, vršama, parangalima, ostima i udicom.
- Strašinate odnosno strašne priče služile su na Mljetu kao sredstvo odgoja djece i kontrole njihova kretanja po zabranjenim ili opasnim mjestima. Pa iako u njima glavnu ulogu imaju fantastična bića, ona su ostatak davnih pretkršćanskih slika odjevenih u novo ruho pučke imaginacije. Riječ je o likovima poput babe Suhure, babe Glođe, igrušica, vila, pustolovica, morica i vještica. Otok Mljet je zbog svoje izoliranosti, mistične ljepote te bogate usmene kulture i mašte narodnog genija mjesto događanja brojnih legendi i narodnih predaja. Jedna od najpoznatijih legendi je ona o grčkom junaku Odiseju i nimfi Kalipso te otoku Ogigiji kako je donosi Homer u svojoj "Odiseji". Iako se može pretpostaviti da su začeci takve legende stariji i da su dio renesansne mitologizacije krajolika i domišljanja o antičkim korijenima, legenda je u 20. stoljeću bila dodatno osnažena te prepoznata kao turistička atrakcija. Važan mitski narativ je i onaj o divu Regoču, kojega prvi spominje Ignjat Đurđević u djelu "Suze Marunkove". Đurđević navodi kako je on bio toliko snažan da je na vrh gore povlačio galijune, dok je njegov sin Marko Duda Mljećane naučio sukat makarule. Naša poznata spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić Regoča je učinila šire poznatim, uvrstivši ga u svoju pripovijest i knjigu "Priče iz davnine", 1916. Uz Regoča, Brlić-Mažuranić u istoj knjizi u hrvatsku povijest bajki uvodi i tintiline, također likove iz duhovne baštine otoka Mljeta i južne Dalmacije. Izložba i katalog posveta su mljetskom čovjeku, njegovom trudu i postojanosti, ali i svim onim znanstvenicima i stručnjacima koji su znali prepoznati jedinstvenu prirodnu ljepotu i bogatu kulturnu baštinu Mljeta, zaključila je Hajdić.
Predstavljanje su uveličali članovi klape "Kurenat", a članovi KUD-a Natko Nodilo dočekali su uzvanike u tradicijskim nošnjama.
Inače, izložba "Na mrkjenti života-tradicijska kultura otoka Mljeta" ostaje otvorena do 23. studenog.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....