Predstavljen katalog ‘Iza objetkiva: Jero Pugliesi, učeni gospari i tempi passati‘ Marine Filipović: ‘Fotograf amater koji je zaslužio mjesto u kanonu hrvatske fotografije!‘

U žitnici Rupe predstavljen je katalog izložbe "Iza objektiva: Jero Pugliesi, učeni gospari i tempi passati" autorice Marine Filipović. Katalog prati istoimenu izložbu koja je otvorena u Rupama 16. travnja a koja se može pogledati do 1. srpnja.

Okupljene je pozdravila i na dolasku zahvalila ravnateljica Dubrovačkih muzeja Marija Šiša-Vivek koja je naglasila kako je u sklopu izložbe izloženo tristotinjak fotografija iz velike zbirke od oko 2.000 tisuće fotografija! 

Potom je riječ preuzela autorica kataloga, kustosica izložbe, viša kustosica i nedavno imenovana voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja Dubrovačkih muzeja, Marina Filipović.

- Ovo je moja najdraža izložba ikad, mislim da do kraja karijere neću imati nešto ovako vrijedno i nešto ovako značajno i meni drago. Svaka izložba ima rok trajanja, traje par mjeseci, s vremenom se na nju zaboravi, ali katalog je knjiga i on ostaje trajno. Svaki katalog određen je smjernicama i pravilima struke, ali kad je u pitanju fotografija, ta su pravila stvarno ‘labavija‘. Fotograf amater ne isključuje profesionalnost. Kvaliteta fotografija svodi se isključivo na pojedinca koji snima. Sve ovo je posjedovao Jero Pugliesi, ugledni liječnik, koji se ostvario značajnim fotografskim opusom. Kad sam radila katalog, bila mi je namjera čitatelja uvesti u vrijeme i okolnosti koje su oblikovali te ljude po pitanju bavljenja fotografijom. Fotografije imaju svoju dokumentarnu, povijesnu i kulturološku vrijednost. U katalogu su navedeni biografski podaci, zanimljivosti, tu je i društveno-politički kontekst tog vremena.

- Iz bogatog životopisa Jera Pugliesija može se reći da je 1862. rođen u Trstu gdje mu je otac bio kapetan. Završio je medicinu, bio je primljen u Pokrajinsku bolnicu u Dubrovniku, bio je i pomoćnik tadašnjeg ravnatelja, medicina mu je bila životni poziv i velika strast. Bio je jako vješt u drvodjelstvu, uzgoju maslina, vinove loze, egzotičnog bilja, a naročito orhideja. Volio je glazbu, svirao je violinu i violončelo. Održao je više koncerata u Bondinom teatru uz pratnju. Ne zna se što ga je točno navelo da se bavi fotografijom, a najstarije su iz 1880-ih godina. Zapanjujući je broj fotografija. Izdvaja se probijanje puta iza Grada ili Festa sv. Vlaha. Umro je sa svega 44 godine i iza sebe ostavio impozantan opus. Brojnost opusa ga u našoj zbirci svrstava rame uz rame s Antunom Miletićem, kazala je Filipović.

Dalje je autorica govorila o stvaralaštvu Jera Pugliesija. 

- Tematski repertoar mu je jako širok, svašta ga je zanimalo i sve je pokušao zabilježiti fotoaparatom. Pugliesi je jedno vrijeme snimao i svoje pacijente, imao je jako realan pristup pacijentima, može se iz njegovih fotografija iščitati velika doza suosjećanja. Vidimo da postoje određena vrsta motiva kojima se često vraćao: agave, nemirno more, valovi, stijene te posebno Grebeni... Jedan te isti motiv snimao je iz različitih kutova ili u različito doba dana. Njegovi snimci, uz umjetničku, imaju dokumentarno-povijesnu vrijednost. Snimio je tako Festu sv. Vlaha u Slanom 1900., snimio je čuveni Siđ... Svojim je fotoaparatom zabilježio brojne ljude, mjesta i običaje. Što bi tek bilo da nije umro tako mlad?! Nadam da ćemo Jera Pugliesija uz pomoć izložbe i kataloga uvrstiti među ostale fotografe tog vremena jer to zaista zaslužuje, poručila je Filipović.

Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen s velikim je interesom pratio nastanak izložbe, a kroz godine istraživanja se više puta susretao s Pugliesijem.

- S nestrpljenjem sam očekivao ovaj katalog! Da je ova izložba bila otvorena u Splitu ili u Zagrebu, to bi bila vijest u Dnevniku! To je opus koji se može mjeriti s jednim Karlom Draškovićem, Stjepanom Erdödyjem koji su već odavno u kanonu povijesti hrvatske fotografije. On nije tu kronološki, on ima oko, senzibilitet, on nije bio samo jedan od učenih i dobrostojećih plemića tog vremena koji je imao fotoaparat i fotografirao, Pugliesi je imao umjetnički nerv, umjetničko oko. Pitanje je što bi bilo da je živio u nekom drugom vremenu ili da je bio profesionalni fotograf?! Definitivno spada u važne protagoniste razvoja hrvatske fotografije. Pugliesi ma drugačiji pogled, senzibilitet jednog Dabca, Pavića, Grčevića... Mislimo da je 1806. sve stalo, ali opus Jera Pugliesija, njegove fotografije, svjedoče o jednom punokrvnom životu! Snimao je cijeli krug života! Dubrovčani su pratili trendove, Dubrovnik vrlo često uopće nije kaskao. U rukama sam imao dokument gdje piše da je u Dubrovniku postojao opremljen dagerotipijski opremljen kabinet dvije godine nakon dagerotipije u Parizu! Nije bila u privatnom vlasništvu, nego u jednoj ustanovi, ali je to senzacionalno! Jero Pugliesi je birao ljude, krajolike, vlasteoske dvorce, birao je ono životno u tome... Ovo je ‘case study‘ na kojem bi se mogla ispričati jedna velika priča, ovo je ‘pokazna vježba‘, primjer jer još ima ovakvih ličnosti i opusa, ali fali pregalaca u tom polju. Iskreno se nadam da će ovo biti jedan pokušaj rehabilitacije i njegovo postavljanje u kanon hrvatske fotografije. Katalog u osnovi prati izložbu, dvojezičan je, ima reprodukcije svih fotografija s izložbe, komentirao je Viđen.