Predstavljen ‘Vodič kroz zbirku UGD‘: Nakon četiri desetljeća, Umjetnička galerija Dubrovnik za svoj 80. rođendan dobila novu i dragocjenu ‘osobnu iskaznicu‘

U sklopu obilježavanja 80 godina postojanja i djelovanja Umjetničke galerije Dubrovnik predstavljen je "Vodič kroz zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik“. U predstavljanju dvojezične publikacije (hrvatski/engleski) sudjelovali su: ravnatelj UGD Tonko Smokvina, recenzenti Vodiča, doktor znanosti Dalibor Prančević i doktorica znanosti Sanja Žaja Vrbica, urednica i koautorica teksta, doktorica znanosti Rozana Vojvoda, koautorice teksta Petra Golušić i Jelena Tamindžija Donnart te autor grafičkog dizajna Viktor Popović.

- Ovo je izdanje koje s ponosom povezujemo s našom obljetničkom godinom. Doprinos svih okupljenih na ovom izdanju je dragocjen, a nakon četiri desetljeća predstavljamo publikaciju koja na više od 280 strana donosi cjelovit i reprezentativan pregled naše zbirke. To je ‘osobna iskaznica‘ naše ustanove. Zbirka Umjetničke galerije Dubrovnik tijekom desetljeća je rasla, rasla je kroz sustavne otkupe i zahvaljujući plemenitim donacijama tako da danas brojimo više od 2.800 umjetnina. Ovo vrijedno izdanje već pronalazi put do relevantnih institucija, pristižu čestitke na rad dragih kolega, dakle, publikacija je cijenjena u stručnoj zajednici, a zahvaljujem na pomoći i potpori u realizaciji projekta Ministarstvu kulture i medija te Gradu Dubrovniku, urednici, autoricama, fotografu, dizajneru i svim suradnicima koji su uložili trud i stručnost i koji su ovaj vodič učinili posebnim i vrijednim. Uvjeren sam da ćete sa zadovoljstvom čitati ovaj vodič, uvodno je rekao Smokvina pozdravivši okupljene.

Dubrovački vjesnik

Žaja Vrbica podcrtala je kako je riječ o sjajnoj i dugoočekivanoj knjizi kojom se na najbolji način obilježava 80 godina Umjetničke galerije Galerije.

- Vodič na najbolji mogući način ilustrira povijest institucije. Kosta Strajnić došao je u Dubrovnik 1929., bio je restaurator a okupio je mlade umjetnike, oko njega je nastao nukleus mladih umjetnika od kojih je veliki broj imao zlu sreću, malo tko je doživio pozne godine. Zahvaljujući Strajniću, u prosincu 1945., kad je otvorena Galerija, tad bez stakala, izložena je prva izložba koja se sastojala iz djela koja su dale obitelji tih slikara. Po svim svojim sadržajima, Umjetnička galerija ima značajke muzeja, a djela su na različite načine dolazila u ustanovu: prikupljanjem, privatnim i državnim donacijama, preko ostavština... Iza svake izložbe stoji predani rad, izložba je puno više od postavljanja umjetnina u prostor, ona znači istraživanje, istraživanje raznih zbirki, novina, publikacija, ali i pored svega toga, pored tolikog truda, neke informacije ostanu skrivene i tek se kasnije otkriju. Ova institucija ima značaj nacionalnog muzeja u svim svojim segmentima, a ovaj vodič zorno ilustrira rad kustosa i tima koji pod ravnanjem ravnatelja dobro surađuje, prikazuje zajednički rad i sinergiju koja je važna za funkcioniranje muzeja, naglasila je Žaja Vrbica.

Prančević je ispričao kako je publikaciju iščitao s osobitim interesom, još dok je bila u rukopisu.

- Publikacije posvećene stalnim postavima zauzimaju posebno mjesto u muzeološkoj praksi. One nisu dokument, nego i instrument institucionalne vidljivosti. "Vodič kroz zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik" sastoji se od dva temeljna dijela, uvodnog teksta koji donosi povijesni pregled te kataloškog segmenta koji sustavno grupira opsežnu muzejsku građu. Posebna vrijednost Vodiča čini njegov dizajn, pruža promišljeni i nenametljiv okvir, na pregledan i sustavan način predstavljena je zbirka Umjetničke galerije Dubrovnik. Vodič potvrđuje da se muzejske institucije legitimiraju i kroz publikacije koje njihove aktivnosti pretvaraju u trajni zapis, naveo je Prančević rekavši kako su poglavlja u Vodiču koncipirana stručno te da je izdanje itekako vrijedan doprinos.

Slijeva: Viktor Popović, Petra Golušić, Jelena Tamindžija Donnart, Rozana Vojvoda, Dalibor Prančević, Sanja Žaja Vrbica i Tonko Smokvina

Dubrovački vjesnik

Vojvoda je naznačila kako se dugo radilo na Vodiču, kako je njoj osobno 20 godina rada u Galeriji tako da se ona sa svojom ‘mini obljetnicom‘ priključuje obljetnici ustanove. Obratila se pažnja da se posebno u drugom dijelu piše za širu publiku, naročito u kontekstu toga da je riječ o dvojezičnom izdanju, a radila se i selekcija autora po principu onog što se najviše izlagalo, što se najviše isticalo kroz godine...

- Sljedeće generacije će imati ovo kao bazu, a zbirka će se nadograđivati jer na tome počiva misija Galerije. Dodala bih samo da je Vodič produkt timskog rada, dobro smo se slagale nas tri kao koautorice tekstova, zahvalni smo recenzentima, dali su nam vrijedne sugestije, a Viktor je i umjetnik i grafički dizajner te profesor koji je jako senzibiliziran za likovnu scenu, napravio je publikaciju s kojom smo jako zadovoljni. Tu je i stalna podrška našeg ravnatelja Tonka Smokvine, dodala je Vojvoda.

Tamindžija Donnart bila je zadužena za drugu polovicu 20. stoljeća. Zahvalila je svima - kolegicama, ravnatelju i fotografu Mihu Skvrci.

- Bilo mi je izrazito zanimljivo raditi na Vodiču, toliko toga sam naučila, otkrila sam nove mogućnosti istraživanja o kojima dosad nisam razmišljala, poručila je Tamindžija Donnart.

Golušić je mišljenja kako se radi o izrazitoj kvaliteti. Zbirka se puni djelima koja su priznata na nacionalnom i međunarodnom nivou, raste i broj umjetnina suvremene umjetnosti, obogaćuje se raznim radovima, a najvažnije je da je fokus na Dubrovniku kao nepresušnom bogatstvu umjetničkog izričaja.

- Uvijek ćemo imati taj pregled, stanje duha vremena... Kvaliteta suvremene dubrovačke umjetnosti itekako je prepoznata. Galerija se obogaćuje kvalitetom koja može prikazati i predstaviti sva ona gibanja u društvu, pojedincu, na svjetskoj i lokalnoj razini. Bila mi je velika čast surađivati s kolegicama, navela je Golušić.

Dubrovački vjesnik

Popović je izjavio kako je kroz nekoliko publikacija surađivao kao grafički dizajner iako je umjetnik po struci, ali se dizajnom bavi čitav niz godina.

- Obično sam suočen s nekim rokom koji se mora ispoštovati i to je obično stresan momenat, pisanje uzme vrijeme za oblikovanje, ali to ovaj put nije bilo tako. Publikacija nije imala konkretan deadline, trebala je izaći u ovoj godini... Cijeli taj proces odvija se u konstantnoj komunikaciji, svi dionici su vrlo susretljivi, svima nam je isti cilj - kvaliteta koja se očituje u objektu koji danas imamo ispred nas. S obzirom na svoje zvanje, nastojim dizajn napraviti nekonkurentnim sadržajem koji publikacija nosi. Mora biti jasno strukturiran, a ono što je bilo prilično zahtjevno je obim i karakter tog materijala koji je bio raznovrstan... To pitanje dvojezične publikacije je pitanje nečega što je zahtjevno. Bilo mi je izazovno naći poveznice između radova - vizualne, kontekstualne, sadržajne i mislim da se to dosta uspješno napravilo. Dosta sam zadovoljan iako sam jako kritičan prema sebi, komentirao je Popović te zahvalio svim suradnicima na projektu.