Predstavljena knjiga ‘Marin Držić: čitanje i književni turizam‘ Katje Bakije i Marije Konsuo Kuzmanić: Prepoznajemo li Vidru danas na ulici kao što turisti prepoznaju Grad po ‘Igri prijestolja‘?

U dvorani sv. Vlaha u palači Sponza predstavljene su dvije knjige u izdanju Doma Marina Držića pod nazivom Marin Držić: čitanje i književni turizam te njezin engleski prijevod Marin Držić: Reading and Literary tourism kroatistice i povjesničarke književnosti Katje Bakije te profesorice hrvatskog jezika i književnosti Marije Konsuo Kuzmanić. Riječ je o drugoj odnosno trećoj knjizi znanstvene nakladničke cjeline DMD-a Biblioteka Držićijana koja objavljuje stručne i znanstvene tekstove.

Uz autorice, u predstavljanju su sudjelovali ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić i tri recenzenta knjige: Martina Kolar Billege s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Leo Rafolt s Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te Ivona Vrdoljak Raguž s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku. Četvrti recenzent je Irvin Lukežić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Grafički dizajn izdanja potpisuje Nedim Meco.

Uvodno je brojne okupljene pozdravila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak koja je navela kako su knjige važne za Dubrovnik ali i za Arhiv, a navela je kako pokazuju važnost kulturnog turizma.

Dubrovački vjesnik

Matić je kao urednik knjige zahvalio publici na dolasku te je čestitao autoricama.

- Knjige koje večeras predstavljamo vrlo su vrijedno gradivo, ne samo za našu ustanovu, nego je to nešto što će imati i svoj odjek prema vani. Knjige otvaraju nove vidike u iščitavanju bogatog opusa Marina Držića te ističu važnost popularizacije čitanja kroz projekte koji su u suradnji s autoricama provođeni u osnovnim i srednjim školama. Uhvatili smo se izdavačkog pothvata da u drugom razredu srednjih škola ponudimo lektiru i uspjeli smo u tome da su naša strip izdanja obavezna lektira, posebno smo ponosni što su ušli u školski kurikulum a sve se to nalazi u ovoj knjizi. Sama knjiga se sastoji od Prologa i tri poglavlja: Marin Držić i njegova djela u kontekstu književnog turizma, Projekt Doma Marina Držića "Čitajmo Držića" u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama i Prevođenje Marina Držića - lingvističko-kulturološki izazov. U knjizi autorice Držićevu ostavštinu promišljaju kao temelj autentičnog kulturno-povijesnog doživljaja, otvarajući mogućnosti njezine suvremene interpretacije u kontekstu održivog turizma i kulturne politike. Dubrovnik, u kojem Držić i dalje živi u jeziku, kazalištu i urbanom tkivu, prepoznaje se kao grad književne memorije, ali i grad živoga duha. Cilj je bio upoznavanje mladih s djelima Marina Držića te stvaranja nove čitateljske publike, a upravo ovakvim projektima naša ustanova nastoji potaknuti mlade na čitanje. Ove knjige otvaraju novo poglavlje u promišljanju Držićevog naslijeđa. Knjiga i njezin prijevod jesu važni naslovi ali i vrijedan doprinos afirmaciji čitanja, kulturnog turizma i promociji kulturne baštine. Ovakvi projektu jesu prozori u svijet, ovo radimo za vas, za publiku, a hvala našem osnivaču, Gradu Dubrovniku na potpori i hvala svim divnim suradnicima koji su nam pomogli, izjavio je Matić uz zahvale autoricama.

Kolar Billege je navela kako je djelu pristupila s metodičkog stajališta.

- Kakve nam je riječi u baštinu ostavio Marin Držić? Ostavio je riječi koje direktno i indirektno naglašavaju vrednote. Kad se u metodičkom kontekstu spominje Marin Držić onda svim učenicima kažemo da je bio iz trgovačke obitelji, da je bio svećenik, poznati komediograf, renesansni književnik i predočavamo im likove čije su karakteristike zadržane i u suvremenosti, njihove mane i vrline... One vrline koje nam je Držić naglašeno ostavio u svojim djelima valja u svakom kontekstu zadržati u suvremenom društvu. U odgojnoj i obrazovnoj djelatnosti književnost pronalazimo kao sredstvo oblikovanja vrijednosnog sustava pa je iznimno važno sačuvati baštinu i po mogućnosti je iskoristiti kao glavni adut i našeg turističkog, kulturnog i svakog drugog djelovanja koje oplemenjuje i naglašava vrednote i koje tradicionalno baštinimo, čuvamo i nadograđujemo, podsjetila je Kolar Billege.

Dubrovački vjesnik

Vrdoljak Raguž otkrila je da se bavila segmentom turizma jer je knjiga posvećena upravo jednim vidom kulturnog turizma - književnim turizmom.

- Knjiga pred nama je uistinu inovativna, s posebnim pristupom i s idejom koja se rijetko susreće. Knjiga i njezin prijevod imaju svoj znanstveni doprinos koji su važni za razvoj djece po pitanju čitanja, važno je ukazati na to koliko je bitno kulturnu baštinu neprestano isticati i cijeniti. Autorice su koristile brojnu domaću i inozemnu literaturu, duboko su ušle u tematiku književnog turizma s posebnim naglaskom na njegovu ulogu u razvoju inovativnih pristupa turizmu, prvenstveno u kontekstu očuvanja kulturne baštine i onoga što je Dubrovniku posebno zanimljivo - razvoj destinacijskog menadžmenta koji se temelji na načelima održivosti destinacije. Upravo zbog ovog pristupa i zbog svoje jasnoće, knjiga, osim znanstvenog pristupa, ima veliku važnost kao stručno djelo zato što može potaknuti brojne čitatelje na kritičko razmišljanje o važnost čitanja, književnog turizma i kulturne baštine grada Dubrovnika. Kroz ove knjige imamo prepoznatljivost i vidljivost Marina Držića, općenito hrvatske književnosti i ono što je iznimno bitno: Držića u europskim i svjetskim razmjerima. Dubrovnik baštini lik i djelo Marina Držića kao dio vlastitog identiteta, književnost postaje jedan od osnovnih temelja za izgradnju iskustva posjetitelja koji dolaze u ovaj grad, prvenstveno kroz povijesno i bogato kulturno naslijeđe. Autorice su prepoznale ovu važnost i kroz djelo potiču čitatelje na promišljanje o potrebi povezivanja humanističkih i društvenih znanosti, a što ne susrećemo tako često. Nadam se da će brojne spoznaje iz ove knjige poticajno djelovati, ne samo na čitatelje, nego i na ključne dionike ovoga grada, na nositelje odluka da shvate koliko je važno razvijati ovu posebnu vrstu turizma kako bi imali neke nove atrakcijske osnove za privlačenje posjetitelja u naš grad, naglasila je Vrdoljak Raguž.

Rafolt je dodao kako se već neko vrijeme ne bavi Držićem ali je obilježio veliki dio njegovog znanstvenog rada. Na početku bavljenja Držićem o njemu je razmišljao kao o kanonskom autoru, klasiku hrvatske, europske i svjetske književnosti te da ne voli definiciju ‘Shakespeare prije Shakespearea‘ kad se govori o Vidri jer smatra da je to provincijalan način pristupa.

- Držić još uvijek participira u ligi europskih i svjetskih književnosti i to je njegova vrijednost, taj spoj lokalnog i globalnog njegovo je važno obilježje. Drugo važno obilježje jest to da je živi klasik. Ako želimo da stara dubrovačka književnost bude svjetska književnost, moramo je oživjeti. Živost klasika je nešto što Dubrovačku Republiku pretvara u kulturnu i književnu republiku, a onda u topografiju zanimljivu za neki oblik književnog ili kulturnog turizma... Knjiga i njezin prijevod su pionirske zato što su transdisciplinarne, knjiga traži interdisciplinarnost, u nekom je smislu filološka, bavi se sociologijom čitanja, bavi se kulturnom diplomacijom, a bavi se i studijama turizma, studijima kulturne mobilnosti, humanističke geografije što je izuzetno važno. Knjiga je mogla biti napisana o nekim drugim autorima svjetske književnosti pa i o Vojnoviću ili Gunduliću, ali odlučila se vezivati uz Držića i uzdignuti ga na pijedestal autora važnog za kulturni turizam.

- Držić jest klasik, kanonski autor hrvatske i europske književnosti, ali on je i paradigmatski autor za hrvatski krug i za europsku renesansnu, posebno za svjetsku književnost. Što to znači? To znači da skreće pozornost na nešto drugo, ne skreće pozornost samo na sebe, nego i na rodne probleme, etničke probleme, probleme nacije, malih naroda i malih književnosti, a vidimo po knjizi da on vrlo lako može skrenuti pozornost i na nešto tako kompleksno kao što je problem kulturnog, književnog turizma... Zašto je taj problem kompleksan? Što se kulturni turizam uklopio u koncept masovnog turizma koji je redovito brzi turizam, međutim, naša kultura se uklopila u kulturu brzog čitanja, čitanja bez razumijevanja, ako tko danas uopće čita?! Sviđa mi se kod knjige da predlaže obrat, obrat od čistog književnog iskustva prema kulturnom iskustvu, otvara put prema afektivnim studijima - kako Držić može biti uključen u iskustvo na način da se kroz njegova djela i likove percipira grad. Tu je i topografski ili topološki pristup, Dubrovnik jest Držićev grad, ali može li on danas biti to, na koji način možemo hodati Držićevim ulicama a da nismo samo vezani uz monumentalne statue, rukopise ili Dom Marina Držića? Prepoznajemo li ga na ulici kao što turisti Dubrovnik prepoznaju po Game of Thronesu? Tu je i kultura sjećanja, na koji način Držić može postati i transgeneracijski autor, autor koji se hereditarno prenosi u Gradu kao što se u mnogim europskim gradovima prenose drugi autori ili autori koji su puno manje značajni za povijest hrvatske književnosti, primjer je Kamov i Rijeka.

Dubrovački vjesnik

- Kako možemo prošvercati Držića u turizam? Možda upravo kroz konzumaciju Držića kao nekog artefakta sporog turizma, kao svojevrstan slow food. Njegova djela moramo iščitati polako, moramo upoznati ovaj grad, kao turist koji traži spore sadržaje, koji želi ići Držićevim tragom pa će preko Dubrovnika doći do Siene... Drugi smjer koji je neophodan jest prevođenje i to knjiga itekako naznačuje. Hibridizacija različitih iskustava kako se Držić može ‘reeksploatirati‘, ponovno iskoristiti i oživjeti, mislim da je glavna odlika knjige i njezinog prijevoda. Ona ne stavlja točku na kraju, nije komparativna analiza, ali upravo zbog toga što ne stavlja točku, otvara put prema nekim novim istraživanjima koja bi se trebala pojaviti u našim akademskim krugovima i to je još jedna u nizu vrijednosti ove knjige, izjavio je Rafolt.

Konsuo Kuzmanić izrazila je duboku zahvalnost kolegici i suautorici Bakiji na višegodišnjoj suradnji bez koje knjige ne bi ni bilo, a zahvalila je Domu Marina Držića i Nikši Matiću koji je s velikim entuzijazmom vodio, poticao i organizirao projekte koji su na koncu iznjedrili knjigu i njezin prijevod. Potom se završno obratila Bakija.

- Svih vas od srca pozdravljam i osjećam potrebu zahvaliti vam na dolasku i interesu za naša promišljanja i iščitavanja Držića. Svakako, zahvaljujem svojoj suradnici i suautorici naše knjige, našem nakladniku i uredniku Nikši Matiću na povjerenju i mogućnosti da oživotvorimo naše ideje kroz višegodišnje projekte čiji su rezultati u ovoj knjizi, naravno zahvalnost upućujem i recenzentima knjige, uglednim znanstvenicima sa sveučilišta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Dubrovniku, i mislim da mogu reći svojim dragim kolegama, njihove su nam ocjene i mišljenja bili dragocjeni i poticajni. Hvala i Nedimu Mecu na grafičkom oblikovanju ovih knjiga, na dobroj suradnji i strpljivosti tijekom procesa nastajanja i dolaska do konačnih rješenja.

- Recimo i to da su naslovnice, naravno kako i dolikuje knjizi ovakvog naslova, posvećene Držićevom liku - na hrvatskom izdanju je najstariji poznati prikaz Držića, djelo Ivana Rendića, replika se nalazi u Domu Marina Držića, a englesko izdanje krasi Držić kako ga vidi suvremeni hrvatski kipar Petar Dolić i jako mi je drago što je i on večeras s nama. Večeras nas je u Sponzi okupio Vidrin kritičan i iskričav duh, njegov stvaralački genij koji s lakoćom preskače stoljeća i dolazi do nas jednako svjež, aktualan i provokativan. Iako Dubrovnik u svojoj bogatoj književnoj baštini ima veliki broj pisaca koji zaslužuju znanstvenu pozornost u fokusu ove knjige je upravo Marin Držić jer je on po svom bogatom i raznorodnom opusu ključna figura u oblikovanju identiteta Dubrovnika - i po svom životu, misterioznoj smrti i djelima Vidra utjelovljuje hrabrost, mudrost i duhovitost i upravo po tim vrijednostima za sve one koji žele dublje razumjeti renesansni Dubrovnik idealan je vodič kroz duh i proturječja svog vremena.

- Matoš je definirao putovanje kao "poeziju moderne civilizacije" jer putujući stupamo u vezu s cijelim čovječanstvom, putovati znači mijenjati sebe, svoje obzore i poglede na svijet, stoga je svako putovanje obogaćivanje vlastitog duha. I kako sam rekla, okupio nas je večeras Držić pa mislim da je najprimjerenije i zaključiti ovu večer njegovim riječima o putovanju koja su bila ključna u njegovom životu - rečenicom kojom se branio od kritike da je plagijator: Tko doma ne sidi i ne haje truda po svijetu taj vidi i nauči svih čuda. Hvala vam na dolasku i pozornosti! - zaključila je Bakija.