Prvo predstavljanje monografije "Vlaho Bukovac (1855 – 1922)" povjesničara umjetnosti i književnika Igora Zidića upriličeno je u Hotelu Croatia. Uz autora, izdanje su predstavili muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik, Rozana Vojvoda i viša kustosica, voditeljica Kuće Bukovac u sklopu Muzeja i galerija Konavala Jelena Beželj, te povjesničar umjetnosti i recenzent Joško Belamarić. Drugi recenzent je nažalost lani preminuli akademik Radoslav Tomić.
Moderatorica predstavljanja bila je Lidija Crnčević koja je uz dramsku umjetnicu Niku Lasić čitala ulomke iz "Ljetopisa" knjige o Vlahu Bukovcu. Izdavač monografije koja je tiskana lani a koja obuhvaća 918 stranica su Muzeji i galerije Konavala, bogato je ilustrirana reprodukcijama slikarovih djela, komparativnim prilozima, fotografijama i nizom dokumenata, a tiskanje monografije su financijski potpomogli Općina Konavle i Turistička zajednica Općine Konavle. Oblikovanje monografije potpisuje dizajnersko-fotografski tim Bachrach & Krištofić.
Načelnik Općine Konavle, Božo Lasić i ravnatelj Muzeja i galerija Konavala, Ivan Kušelj, pozdravili su zaista veliki broj okupljenih.
- Dobrodošli u Bukovčev Cavtat i u moje Konavle! Do prije par dana sam govorio da je ovo projekt izdavačke djelatnosti broj jedan u Hrvatskoj, a kad sam dobio knjigu u ruke, shvatio sam da je ovo projekt desetljeća! Danas je provincija pokazala što može zahvaljujući Igoru! Po čemu je Bukovac velikan? Po tome koliko baštinimo njega i njegovo djelo! Tu su dva diva, Vlaho Bukovac i Igor Zidić, neću se usuditi reći da je Igoru ovo životno djelo... Tu je i Joško Belamarić... Imamo se čime ponositi, poručio je Lasić.
- Večeras svjedočimo izuzetnom trenutku. Monografiju je napisao jedan od najistaknutijih povjesničara umjetnosti u Hrvatskoj i jedan od najboljih poznavatelja Bukovčevih djela - Igor Zidić. Posvetio mu je čak sedam desetljeća svog znanstveno-istraživačkog rada, a monografija se rađala i oblikovala punih pet godina. Ovo je svjedočanstvo predanosti, znanja i časti koje je Zidić posvetio slikaru. Ova knjiga predstavlja most između prošlosti i budućnosti te podsjeća na snagu umjetnosti da oblikuje generacije. Čast nam je sudjelovati u ovom projektu, izjavio je Kušelj te zahvalio svima koji su dali svoj doprinos.
Izdanje je strukturirano u 11 poglavlja: 1. Karizmatični tradicionalist, uvjetni hrvatski modernist, 2. Hrvatsko slikarstvo druge polovine XIX. stoljeća do Bukovčeva dolaska u Zagreb, 3. Pariška "École des Beaux-Arts" i Cabanelova klasa, 4. Bukovčev žanrovski repertoar, 5. Pariz - naporedni život klasičnoga i romantističkoga dvojstva od 1877. do 1892. i njegov utjecaj na Bukovca. Relativna otvorenost različitome i problem akceptiranja novoga od 1893. do 1906., 6. Snaženje na Izvoru: mitovi djetinjstva i mladosti, 7. Orijent i orijentalizmi (balkanski Bliski istok, turski Srednji istok, Egipat, Daleki istok). Japaniziranje Europe. Mi u Drugome, Drugi u nama, 8. Bukovac i hrvatska Moderna, 9. Portret i autoportret. Akt i figuralna grupa. (Razmatranje nekih uzoraka), 10. Bukovac i tri uporišta modernizma: impresionizam, neoimpresionizam, simbolizam i 11. Bukovac i opstojnost realističkoga. Uz studiju, Zidić je napisao iscrpan "Ljetopis" (kronologiju Bukovčeva života i rada) te ogled o slikarovim signaturama.
Beželj je govorila o svome angažmanu u projektu te podsjetila na važnost i povijest Kuće Bukovac. Svi koji su se dosad bavili Bukovcem, obratili bi se ovoj ustanovi, a sa Zidićem već traje duga suradnja.
- Cijela priča započela je prije pet godina za vrijeme bivše ravnateljice Antonije Rusković Radonić, a ja sam se uključila prije nekih godinu i pol dana. Dobila sam zadatak pripremiti kazalo imena i prezimena u knjizi. Svaka ozbiljnija monografija bi to trebala imati jer to ubrzava istraživanje. Kao voditeljica Kuće Bukovac, pomogla sam u prepravcima i nadopunama kataloga djela, a najviše vremena je oduzelo traženje dopuštenja za reprodukciju djela. Kuća Bukovac ima 120 djela, oko 100 crteža, a za života je slikar napravio 1.000 slika! Taj proces bio je dugotrajan, dobila sam od gospodina Zidića popis od 130 reprodukcija i popis raznih institucija od SAD-a preko Europe do Japana. Svaka država je imala svoju politiku, neki su tražili novčanu naknadu, neki su dali besplatno, a neki su tražili knjigu. Trajalo je sve zajedno nekih pet, šest mjeseci, ali je to vrijeme pomoglo da se knjiga pročita i da se naprave završne korekcije. Završno želim zahvaliti Igoru Zidiću na super suradnji, komentirala je Beželj.
Vojvoda je otkrila svoje impresije o monografiji.
- Sretna sam što sam večeras ovdje, stvarno mi je čast osvrnuti se na djelo koje sažima cijeli jedan život bavljenja Bukovcem. Treba podsjetiti koliko nas je Igor Zidić zadužio i koliko se bavio dubrovačkim slikarstvom, napravio je monografiju o Antunu Masli i Ivu Dulčiću, veliku retrospektivu Medovića, napisao niz tekstova, prisutan je kod njega interes i za suvremene dubrovačke umjetnike i umjetnice... Radio je niz izložbi o Bukovcu, napravio je i manju monografiju, silan je to rad... Nije to samo znanstveni rad, nego i rad na popularizaciji lika i djela Vlaha Bukovca. Ova knjiga je jedna suma, a analitički tekst ima 662 strane. Jako je bitno za knjigu je njezin stil, pisana je prekrasnim jezikom, perom književnika i riječ je o 11 poglavlja koja se međusobno prožimaju. Riječ je o specifičnom autorskom pristupu, knjiga je pisana esejistički s lakoćom koja zrcali tisuće pročitanih knjiga... Ovo je knjiga koja se čita na više razina, a funkcionira za različitu publiku. Knjiga je sjajna što se tiče slikovnog materijala, to je vizualna enciklopedija Bukovca! Nije samo stvar grafičke pripreme, tu je napravljen sjajan posao, ali Igor Zidić je odabrao i rasporedio slike. U knjizi dobivamo jednu vrlo kompleksnu sliku vremena, poglavlja su pisana posebnim stilom..., mišljenja je Vojvoda koja je dodala:
- Nevjerojatno je zanimljiva knjiga, uvlači vas i sili da stvari gledate u tom prožimanju. U knjizi ima niz jako zanimljivih i jako lucidnih analiza, vidimo nešto novo... Zidić je nevjerojatno obaviješten, susrećemo se s novom literaturom koju smo možda negdje prije preskočili, nevjerojatno se puno toga može doznati... Napravljen je jedan korak naprijed u smislu kontekstualizacije i u stilskim zaključcima, knjiga se lako čita i sigurno ćemo joj se vraćati! Niz je jako bitnih stvari koje Zidić u knjizi otvara... Knjiga je stilski elegantna, sukus je to bavljenja Igora Zidića Bukovcem, u njoj se nikad ne gubi nit... Monografija je važna za našu likovnu kulturu i likovnu povijest, podcrtala je Vojvoda.
Kako je Crnčević otkrila, Belamarić je u jednom neformalnom razgovoru dan prije predstavljanja kazao kako je u ovoj knjizi zapravo sabrano sedam knjiga.
- Prije godinu i pol dana sam dobio ovu monografiju u PDF formatu i ostavio sam sve svoje poslove i posvetio se čitanju. Kad je uzmete, osjećate jedan golemi luk, na svakoj stranici osjećate puls cjeline... Monografija pokazuje Bukovca kao čovjeka koji je zasnovao ozbiljnu modernu i to pokazuje koliko je naša umjetnost kratka. Kako je Rozana Vojvoda lijepo rekla, neka poglavlja ove knjige mogu funkcionirati kao izdvojena... Nešto što mi je upalo u oči je "Ljetopis"... I, kad ga čitate, tu nađete ocjene koje bi se očekivale sprijeda i one su prave, kao potpis na svjedodžbi! Ono što je Bukovac stvarno naučio, naučio je u Parizu i to je nosio do kraja života. Zidić je dao briljantne analize, ovo je zaista fantastičan užitak koji preporučujem svima. Knjiga je ovo koju je samo mogao napisati Igor Zidić, usporediva je samo s knjigama o Dulčiću i Masli, ona služi na čast hrvatskoj povijesti umjetnosti. Knjizi samo još mogu poželjeti englesko izdanje jer koliko je nama važna, toliko je važna i europskoj publici, pojasnio je Belamarić.
U svojoj recenziji je akademik Tomić, između ostalog, napisao:
- ...indikativno je izdvojeno poglavlje "Ljetopis 1855 – 1922". Tako naslovljen tekst nije novost koju Zidić koristi prvi put: u njemu se donose biografski, kulturološki i društveni podatci koji osvjetljavaju slikara i njegovo vrijeme. U ovom slučaju, to opširno poglavlje pokazuje autorovu sposobnost da od dokumenata i suhih činjenica oblikuje tekst koji ima ne samo faktografsku važnost već i literarnu vrijednost. Gipkost i dorađenost njegovih rečenica, kojim oblikuje žive slike umjetnikovih životnih prilika i umjetničkih opsesija, svrstavaju autora među najistaknutije stiliste u hrvatskom jeziku našega vremena, zapisao je akademik Tomić.
Na kraju se okupljenima obratio i sâm autor monografije.
- U Bukovcu sam prepoznao nas. Ne mislim da smo svi postigli sve ono što je postigao on, to je simbolično. Cavtat, Dubrovnik... sve je to Hrvatska, to je naša sudbina. Taj ambijent je karakterističan naš svijet. Dubrovnik je u doba svoje moći, objektivno gledajući, mali grad, on nema gdje pobjeći, on je sa svojim zidinama srastao... Nema više odvajanja! To je slika koja me podsjetila na našu sudbinu, stalno vodimo neke borbe koje vodimo u našoj glavi. Ili ćemo ih dobiti ili nas neće biti! Jaki smo samo u trenucima kad nam život ovisi o niti, to je cijeli život svih najboljih ljudi u nas. Bukovca sam mogao gledati kao slikara a mogao sam ga gledati kao jednu hrvatsku sudbinu ili, dapače, kao Hrvatsku samu. Što je naša stvarnost? Ako je netko uspio, treba ga umanjiti. Bukovcu smo našli 100 mana! Nije školovan kako treba?! A što je s onima koji su škole završavali po mitu? Što je s onima koji su škole preskakali pa su postali generali ili profesori? O tome ne govorimo! Ljubo Babić govori da Bukovac nije intelektualac! A, koji su kriteriji za biti intelektualac? Bukovac je s 15 godina pošao u gastarbajterski svijet, kome bi to danas palo napamet da pošalje svoje dijete tako? Kako god okrenemo stvari, vidimo borbu, borbu za opstanak, borbu pošto-poto! - ispričao je Zidić te nastavio:
- Bukovac je otišao kao dječak i kako ćete onda imati redovno školovanje? Ali, postoji škola životnog iskustva, a tu je Bukovac profesor svim svojim profesorima, počevši od Babića. Naš Vlaho je sve škole završio! Akademija u Parizu je najbolja škola te vrste u svijetu tog doba, je li to malo? Mislim da to nije malo! Osim svog kapitala morate imati smisao za nešto drugo. Moramo biti svjesni da je Bukovčev put deset puta teži od normalnog puta normalnog Europljanina onog doba i da je njegovo postignuće, ako ne deset, barem pet puta veće nego onih kojima je put u svakom pogledu bio poravnan!
- Svi se danas volimo praviti pametni! Je li Bukovac intelektualac? On je mogao biti neuk do 15. godine, a što kad mu je 50 godina?! Kad je došao svojim studentima u Pragu, rekao je da može govoriti na tri jezika (talijanski, engleski i francuski), a kad je netko pitao za češki, odgovorio je da će se za češki studenti morati malo strpjeti, ali da će i to doći! To je Bukovac! Je li intelektualac netko tko svira četiri ili pet instrumenata?! Vidio sam njegovu korespondenciju na nekoliko jezika, vrlo tečno, koristi strane jezike poput hrvatskog. Taj čovjek koji je završio akademiju, govorio tri jezika, naučio svirati četiri ili pet instrumenata i bio profesor na akademiji malog a velikog kulturnog naroda poput češkog, ako taj nije dostojan da se nazove intelektualcem u Hrvatskoj onda se ja pitam tko je taj? Što treba znati? 17 jezika da bi vam Ljubo Babić rekao da ste intelektualac?! - zapitao se autor knjige.
Zidić je, govoreći o Bukovcu, spomenuo i slikara Mata Celestina Medovića.
- Pišući knjigu, bio sam u prilici i htio sam afirmirati tog našeg malog čovjeka koji postaje veliki čovjek! Bio je osoba koja je najradije pomagala siromašnu djecu i studente i tu je bio besprijekoran čovjek. Svi spominju s podsmijehom njegove mlade modele, ali nitko ne spominje da se on o njima brinuo, brinuo se i o starijima koji nisu više mogli biti modeli. Tu se pokazuje njegova ljudskost! To je taj lijepi, veliki život koji postaje veliki životni podvig i izvanredni primjer za svakoga tko ima sluha, tko ima oko i tko ima smisla! Bukovac je to mogao i uspio! Bukovac se iskazao kao skeptik što se tiče vjere. Taj naš Bukovac koji sumnja u raj, a nema pisca u našoj književnosti koji toliko saziva Boga kao Bukovac u svojoj autobiografiji! Medović je drag slikar, svi ga volimo, a kažemo da on puno bolje slika svetačke slike jer je franjevac, a Bukovac nije?! Ali, ne možemo tako gledati slike, sliku gledamo kao sliku, ne možemo robovati stereotipima! Pokazalo se da Bukovac može napraviti svetačku sliku i to koji put bolje od Medovića! Također, mislili smo da je nevjerojatno da Medović oponaša Bukovca, ja sâm bi se kladio da se dogodilo obrnuto, a ipak je Medović vidio jedan Bukovčev portret i odlučio ga kopirati. Ne radite to da biste napravili još jedan portret, nego da nešto naučite, da naučite kako portretirati, što je Medović i napravio, zaključio je Zidić te zahvalio okupljenima na strpljenju, a svima koji su sudjelovali u projektu zahvalio je na doprinosima te je na kraju zaradio dugotrajan pljesak publike!
U glazbenom dijelu programa nastupili su komorni duo Đive Kušelj (flauta) i Pero Škobelj (gitara) te Zbor Blasius pod vodstvom Maje Marušić. Nakon predstavljanja u Bukovčevom rodnom gradu, monografija će biti predstavljena u Zagrebu i u Splitu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....