Danas se malo zna o tome da je 2001. godine bio oštećen brojčanik gradskog sata, to jest da je bio razbijen jedan broj, točnije broj 3 koji je zajedno s brojem 0 ili 5 označavao 30 odnosno 35 minuta na satnom mehanizmu gradskog Zvonika. Taj vandalski čin je napravio nepoznati i neodgovorni prolaznik koji je, kladeći se, bacio staklenu bocu piva s pločnika ispod i pogodio ravno u desni prozorčić s minutama. Satni mehanizam je, međutim, nastavio s okretanjem i pokazivao je vrijeme uz izvjesno zapinjanje odnosno kašnjenje.
Pohvalna gesta sugrađana
Želju za obnovom brojeva na oštećenom satnom mehanizmu izrazila je tvrtka Studio RILOVIĆ iz Dubrovnika (vlasnici Nikša i Antun Toto Rilović). Oni su se obratili Društvu prijatelja dubrovačke starine da bi htjeli donirati izradu novih brojeva. Poznato je da Društvo, uz dubrovačke i stonske zidine, vodi brigu i o gradskim fontanama/rubinetima, drvenim mostovima na ulazima s Pila i Ploča, kao i o gradskom satu (redovito navijanje i održavanje sata). Braća Rilović su došli u prostorije Društva i iznijeli svoj prijedlog. Malo vijeće Društva je odmah razmotrilo njihovu ponudu i odlučilo prihvatiti dobrovoljni prilog kao pohvalnu gestu naših sugrađana. Brigu o nadzoru i stručnoj pomoći Društvo je povjerilo potpisnici ovih redaka, tad konzervatorici i tajnici Društva prijatelja dubrovačke starine.
Satni mehanizam je smješten u gradskom Zvoniku i sastoji se od 12 rimskih brojeva (sati) i 12 arapskih brojeva (minute). O njemu je tad vodio brigu (redovito navijanje i održavanje) Roko Lobrović, stalni zaposlenik DPDS kojega je obučio gospar Tonči Krasovac, urar i stručnjak za ove vrlo zahtjevne i precizne radove. On je, naime, zbog visokih godina morao, nakon dugogodišnje sustavne brige o satu, odustati od daljnjeg posla, ponajviše zbog otežanog penjanja visoko u Zvonik radi navijanja sata. Jer, satni mehanizam smješten je u maloj prostoriji negdje po sredini Zvonika, do kojeg se dolazi strmim stubištem. To je jedna obujmom dosta velika naprava-bubanj koja se okreće i čiji se otkucaji čuju nadaleko, a koje zapravo rebate Zelenci Maro i Baro, udaranjem bata u veliko zvono svaku uru i ponovo nakon 3 minuta. Ti naši čuveni Zelenci se nalaze pri samom vrhu, u kupoli Zvonika i uz svoju umjetničku vrijednost, te funkciju, zapažen su ukras Grada.
Gospar Krasovac je i dalje bio dostupan Društvu kao savjetnik u održavanju sata, što je ponekad bilo potrebno kod manjih zastoja, sitnih kvarova i slično. On se kao član Društva prijatelja i Dubrovčanin uvijek rado i s ponosom odazvao dati nam poneki potreban savjet i poduku, te tako pomoći u očuvanju i zaštiti kulturne i spomeničke baštine Grada.
Potrebno je navesti da su stare ploče s brojevima ovog satnog mehanizma bile izrađene od poznatog murano stakla u murano tehnici pečenja stakla pri visokoj temperaturi u 2 boje, naravno u Italiji. Na njima su označeni brojevi koji se, okretanjem bubnja, pojavljuju u 2 vodoravna otvora (sati i minute), pokazujući tako prolaznicima točno vrijeme. Izdržale su po svoj prilici nekih 50-ak godina, a zadnji put su zamijenjene novima 1988. godine kad je Zavod za obnovu Dubrovnika bio izvođač kompletne obnove gradskog Zvonika, pa je tada došlo i do obnove satnog mehanizma. Iz određenih tehničkih razloga posao izrade novih ploča s brojevima nije se mogao obaviti na otoku Murano blizu Venecije kako je bilo planirano. Sve se dogodilo u Veroni gdje je pronađen vlasnik jedne vrlo stare peći u kojoj se obavio posao na visokoj temperaturi, dakle prema drevnoj tradiciji pečenja stakla u Italiji. Zatim su ploče s brojevima stigle u Dubrovnik i postavljene u Zvonik na mjesto satnog mehanizma. Sav ovaj zahtjevni posao koji je uključio i odlazak u Italiju radi konačnog dogovora izvedbe, povjeren je Ivici Gulinu, zaposleniku ZOD-a.
Ljubav prema Gradu i baštini
Nakon već spomenutog oštećenja bilo je potrebno izraditi nove ploče i na njima upisati nove istovjetne brojeve jer su već neki od njih bili dotrajali i ispucali, neovisno o slomljenom broju 3. Iz tvrtke Studio RILOVIĆ predložili su nam novu izradu brojčanih ploča u pleksiglasu - materijalu koji je nešto deblji od običnog stakla, ali se teže lomi i lakše održava. To je razmotreno i prihvaćeno na Malom vijeću Društva, pregledano nakon izrade i postavljeno u Zvonik u rujnu 2001. Montažu i sve ostale radove koji su trajali nekoliko dana, popratio je dnevni tisak uz fotografije izvođenja samih radova.
Zaista je vrijedno podsjetiti se učinjenog i za svaku pohvalu je donacija naših sugrađana koji su, prema svojim mogućnostima i motivirani ljubavi prema Gradu i baštini, svojim dobrovoljnim prilogom svakako pridonijeli njezinom očuvanju.
Napomena: Ovu bilješku sam napravila u ožujku 2024. na temelju nekih zabilješki i svojih sjećanja, kao i uz pomoć informacija Roka Lobrovića i Ivice Gulina, sudionika gornjih zahvata, na čemu im srdačno zahvaljujem. Danas gradski sat redovito navija i o njemu sustavno brine naš sugrađanin, dr. Branko Gjukić, koji također zaslužuje svaku pohvalu i zahvalnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....