Već šest desetljeća Linđo udara živo, živo i nakon 60 godina čini se da je Ansambl življi nego ikad! Kod mladih ne jenjava interes, a posebnom ga energijom ovih dana ‘pumpaju‘ veterani koji se tjednima pripremaju za svečani koncert svih Linđovih generacija. Ansambl cijele 2025. slavi, a sad mu predstoji i veliko finale, tjedan pun brojnih obljetničkih događanja. O tome, o tijeku priprema i slavljeničkoj atmosferi u Linđu u razgovoru za Dubrovački govori ravnatelj Vlaho Kljunak.
Što publiku ali i Linđovce očekuje ovaj tjedan?
Prvi i središnji događaj je svečani koncert svih generacija 19. studenog u 19 sati u Sportskoj dvorani u Gospinom polju. Iznimno smo zadovoljni odazivom veterana na probe i očekujemo ‘eksploziju‘ energije na pozornici, sportskim rječnikom: ljudi će sigurno ostaviti srce na pozornici! Već je na probama vidljiva ta energija koja raste iz probe u probu. Što se tiče A-sastava, izvest će se dio programa koji su prikazali ispred Katedrale u sklopu 76. Dubrovačkih ljetnih igara, nastupit će orkestar našeg ansambla, a priključit će se i veteranski članovi našeg orkestra. Posebno nas raduje podmladak, otvaramo koncert s Konavoskim potkolom koje će izvesti najstariji članovi, a nakon njih na pozornicu izlaze najmlađi s istim tradicijskim plesom. Tako ćemo odmah dati dobni presjek, a sve drugo će onda biti ‘međugeneracijsko‘... Radujem se nastupima, bit će to sve naši ljudi iz Grada, ono što Linđo čini Linđom... Očekujemo prekrasan doživljaj i za izvođače i za publiku.
Hoće li biti dovoljno nošnji za sve?
To će biti izazovno. Nošnje su naše blago kojim se posebno ponosimo. Izvrstan je tu rad etnologinje i voditeljice našeg fundusa Marice Vlahinić, garderobijerki-restauratorica Tajane Kere i Ene Mutapčić i pomoćnice u garderobi Anite (Maje) Nenade, to su zlatne cure i naše najveće blago, ali ima tu veterana i veteranki koji neće plesati samo jedan ples nego dva, pa će se neke koreografije preklopiti. Na primjer, Bunjevački ples izvode i A-sastav i veterani, a programski je posloženo tako da ima vremena za svakoga.
Nakon svečanog koncerta program se nastavlja...
U kinu Sloboda će 20. studenog u 20 sati biti projekcija filma "Od srca dar". Film je napravljen za Linđovu 55. obljetnicu, još prije lockdowna 2020. Istaknuo bih tu glazbenog solista iz našeg ansambla i autora filma Rikarda Kužnina koji iza sebe ima puno novinarskog staža. Maksimalno se potrudio, naravno, uz logistiku svih ljudi i brojne sugovornike, a sve uz asistenciju Vašeg kolege i Linđovca, predsjednika Upravnog vijeća Luka Braila. To je Rikijev autorski rad, mi drugi smo asistirali i napravili lijepu, toplu priču o tome kako se odvijao život iza prve crte i što se u civilnom aspektu života događalo kroz prizmu Linđa. Ako odaziv bude velik, dodat ćemo još jednu projekciju sljedeći dan kako bi ga što više ljudi moglo pogledati. Uz to ćemo se i podružiti. U Katedrali će se 21. studenog u 18 sati služiti sveta misa za sve preminule Linđovce. Pozvao bih sve Linđovce da se pridruže, puno je dragih ljudi koji više nisu s nama, ali su dali doprinos i ovo je lijepa prigoda da ih se sjetimo.
Tu obljetnički program ne prestaje...
Slijedi svečana skupština našeg ansambla 22. studenog u 11 sati u Kazalištu Marina Držića. Središnji događaj je, kao i svaki put, dodjela zahvalnica našim veteranskim i aktivnim članovima, zahvalnica za 10 i više godina rada u Ansamblu. To je jedna od ljepših uspomena Linđovcima, te zahvalnice krase regale, kredence, vitrine, dnevne boravke naših članova. To je Linđovcima ‘sveti‘ komad papira! Linđovci će istog dana navečer imati prigodno druženje na tradicionalnoj svečanoj večeri. Nadalje nam je posebno važan koncert 8. veljače u HNK u Zagrebu s programom koji je domaća publika vidjela ljetos ispred Katedrale tijekom Igara. Sve će snimiti HRT i emitirati u programu. Baš smo sretni što smo svojim radom i kvalitetom dobili priliku da izađemo van na taj način. Dan ranije, 7. veljače, snimamo live album vokalno-instrumentalnih skladbi u studiju Bajsić HRT-a. Koncertom će ravnati naš suradnik i prijatelj Siniša Leopold. U Zagrebu ćemo se prezentirati publici izvan našeg Grada koja nam je važna, a to i Ansambl zaslužuje. No, prije svega toga, u petak je bilo okupljanje prve generacije Linđovaca u Lazaretima prije veteranske probe.
Obljetničku godinu ste prošarali i predavanjima o Linđu. Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen i etnolog Ivica Kipre izrađuju monografiju...
Rad na monografiji napreduje, mnogo novih stvari je otkriveno u istraživanju. Ivan i Ivica su jako studiozni i sve žele napraviti na najbolji mogući način. Puno je materijala koji kroz prošlost nije bio kvalitetno sistematiziran i obrađen pa sve zahtijeva malo više vremena nego smo očekivali. No, na kraju je ključna kvaliteta, to je nešto što čekamo već 60 godina i ne treba robovati vremenu. Naravno da željno iščekujemo da se sve završi u nekom skorom razdoblju. Autori nisu dobili nimalo lak zadatak, a proizvod svega toga su ova naša predavanja. Jer, kad su njih dvojica ‘zagrebali‘ ispod površine, pojavile su se teme koje ne mogu biti dio monografije pa se rodila ideja da se predavanjima neke šire obrade. Seriju predavanja završavamo s Festom sv. Vlaha. To je preopširan i previše važan dokument da bismo ga požurivali. Nakon toga ćemo izdati zbornik sjećanja jer svaka generacija ima nešto svoje, neku važnu turneju ili događaj koji ih je obilježio. Ima tu i loših događaja kao što je Domovinski rat pa i korona. O COVID generaciji se možda najmanje govori, puno je tad članova prestalo balati, ali jezgra koja je nakon svega toga ostala važna je za spomenuti. Domovinski rat i pandemija COVID-a bila su dva prijelomna i krizna trenutka u životu Ansambla... Nakon korone, a posebno da nakon rata nije bilo Grada Dubrovnika, Atlasa, Atlantske plovidbe i mnogih drugih, ne znam što bi bilo. Pa i Dubrovačko primorje je nekoliko puta ‘uletjelo‘ kako bi se mogle isplatiti plaće... To je Linđo prethodnim radom zaslužio, bilo je teško, posebno tijekom poslijeratnog razdoblja...
Koliko se može čuti, veterani su itekako zagrijani za nastup, jeste li zadovoljni njihovim sudjelovanjem?
Nevjerojatni su! Nisam bio član Ansambla, iako sam kao član plesao u KUD Čilipi. Moje kolege su me upozorili da će veterani iskazati posebnu energiju na obljetnici, ali dok to čovjek ne vidi, ne zna. Doživio sam pozitivan šok, te emocije i energija na svakoj probi, potreba za sudjelovanjem i plesom, za obući nošnju te još jednom izaći na pozornicu s prijateljima s kojima su dijelili najljepše dane svog života - to je nevjerojatno! Neki su primili injekciju u koljeno kako bi izdržali probe! Pretpostavljam da fizioterapeuti ovih dana rade prekovremeno! (smijeh) Žao mi je što više ljudi ne može osjetiti taj ushit kako bi shvatili fenomen Linđa. Znam da je među ljudima u gradu Linđo ‘sekta‘ (smijeh), ali ima razloga zašto tako ljudi razmišljaju! Sve u pozitivnom smislu...
Koja je tajna te ‘sekte‘ zvane Linđo?
Objašnjenje je sasvim jednostavno: Linđovci svoj Linđo vežu za najljepše razdoblje života. To je kraj osnovne škole, srednje škole, vrijeme studiranja, u tim mladim danima im je Linđo omogućio da rade i da se trude. U tim godinama proživljavate najljepše emocije i kad se nađete u okruženju gdje ima puno mladih ljudi u malo kvadrata, pa doživljaji na putovanjima i na pozornici... Boravak na pozornici vas formira, daje vam snagu. Svi koji su bili u Linđu su sigurno izašli kao karakterno bolji i snažniji ljudi. Stekli su iskustvo javnog nastupa, grade odgovornost, trude se da točno i najbolje odraditi zadatak, paze na timski rad i disciplinu, sve su to stvari koje čovjek osvijesti u nekim godinama svog života. Na pozornici gradite samopouzdanje, steknete gard i stav, naučite to jasno i glasno pokazati, komunicirati s publikom, što je jako važno. Neki su se članovi ovdje zaljubili, ima toga, to je jedna Linđovska priča o puno ljubavi, brakova i to je sasvim normalno kao i u svim sastavima, društvima, udrugama i ustanovama gdje imate članove i članice.
Jeste li ikad izbrojili brakove nastale u Linđu?
Pričali smo o tome, jako puno ih je bilo... Iz svake ih generacije ih ima, ima i ponešto rastava, ali Bože moj...
Dakle, barem 60 brakova u 60 godina?
Sigurno. U mojih osam godina mandata imamo nekih veza koje traju dugi niz godina, tri su braka zaključena u međuvremenu.
Godine 2017. imenovani ste vršiteljem dužnosti ravnatelja, a 2018. ste postali ravnatelj nakon vrlo turbulentnog razdoblja u ustanovi. Sad ste u drugom dijelu drugog četverogodišnjeg mandata. U čemu su neki Vaši prethodnici griješili, a što Vi radite dobro da ste se toliko zadržali?
Iskreno, mislim da imam sreću što nisam bio član Ansambla. Neki će reći da je to nedostatak, u nekim stvarima možda jest... Poznavao sam neke ljude, a došao sam u ustanovu s apsolutnom nulom. Nisam se htio opterećivati ni s čim, na prvom sastanku sa zaposlenicima na kojemu je bio i gradonačelnik sam rekao da se nikad u životu ne osvrćem na prošlost, gledam ispred sebe te da u svemu što se događalo nisam sudjelovao i želim da se svi tako ponašamo. Drugo, imao sam i dozu sreće jer sam došao u trenutku kad su ti negativni procesi prestali, iscrpili su se motivi i materijali za nove turbulencije, sva negativna energija bila je na neki način potrošena. S odmakom vidim da su se tad događale neke promjene unutar i oko Linđa, trebalo je neko vrijeme da sve legne na mjesto. Neke su se stvari mojim dolaskom poklopile, a prema svima sam nastupio otvorenog srca. Gradonačelnik je s govornice Gradskog vijeća iskoristio jednu sintagmu, da je to ‘Linđu zadnja šansa‘, naravno, rečeno je to figurativno ali mislim da je tu bilo dosta istine.
Jeste li mislili da ćete dogurati do drugog mandata?
Nisam, ali uvijek sam razmišljao mandatno i moram tako. Imam taj ‘padobran‘ da mogu ostati u ustanovi, ali u dubini duše je logičnije da, nakon što u jednoj ustanovi budeš ravnatelj, napustiš ustanovu kad to više nisi. Jednog ću dana sigurno poći, ne znam kad, ali ću poći. Razmišljam kao trener i tako komuniciram svoje ideje, planove. Za ulazak u drugi mandat je presudnu ulogu imao dolazak sadašnjeg umjetničkog ravnatelja Andrije Ivančana. U dva mjeseca razlike nas dvojica smo ušli u četverogodišnji mandat, pratimo se i to mi je bio veliki motiv za dalje. Moja prethodnica sigurno nije ništa loše mislila kad je dovela prethodnog umjetničkog ravnatelja, siguran sam u to 100 posto, ali se stvari iz nekog razloga nisu poklopile. To se moglo dogoditi i meni i sadašnjem umjetničkom ravnatelju. Poučen prethodnim iskustvom počeo sam se malo ozbiljnije pripremati, upoznati se s osobom, bio sam siguran da je Andrija dobro rješenje i hvala Bogu, to se i pokazalo.
Umjetnički voditelj je u razgovoru za Dubrovački rekao da ne dolazi odraditi samo jedan mandat i poći. Je li ostao pri svom stavu?
Jest! Upravno vijeće će odlučivati o tome u proljeće, ali njegova je želja ostati dva mandata i smatram da je takav karakter u ovom trenutku više nego dobro došao u Linđa. Inicirao sam njegov dolazak, imali smo njegovu podršku, a prije toga sam razgovarao s našim Sulejmanom Sulom Muratovićem. Bio sam siguran u svoj odabir, ali je jako lijepo da je Sule kao osnivač i mentor dao podršku. Poslije sam doznao da je to bila i njegova želja koju godinu prije, ali je Andrija već tad bio pošao u LADO. Dakle, bilo je kontakata s Andrijom i prije mene i to mi je bila potvrda da sam dobro odlučio. Sule je i u nekim javnim istupima rekao da je to jako dobro za Linđo i da je važno što je Andrija trenutačno s nama.
Prethodni umjetnički ravnatelj nije kliknuo s Ansamblom, sadašnji jest, a obojica dolaze ‘izvana‘. Što je bilo ključno da su ga Linđovci tako prihvatili?
Ne mogu govoriti što je bilo prije. Andrija ima iskustvo plesača profesionalca, 20 i više godina iskustva vođenja amaterskih folklornih skupina, što u Hrvatskoj, što u svijetu, nema društva u kojem nije bio! Onda ima iskustvo voditelja Škole folklora, ima pregled situacije i ogromno iskustvo rada s amaterima... Bio je i umjetnički ravnatelj u ansamblu LADO i cijelo vrijeme mentor nekadašnjeg Zagrebačkog folklornog ansambla ‘Joža Vlahović‘, a sadašnjeg ‘dr. Ivan Ivančan‘. Dolazio je s nama raditi Podravske svate još dok je bio u LADU i tu nije bilo nikakvih problema, a znao je kasnije gdje dolazi kao umjetnički ravnatelj. Radio je to u sklopu projekta Lazareti - kreativna četvrt, koji je jako dobar a koji su napisali ljudi prije mene, ja sam ga samo proveo. Napominjem da s bivšim ravnateljem LADA Krešimirom Dabom i sadašnjom ravnateljicom Ileanom Jurin Bakotić imam izvrsnu suradnju. Prema tome, čovjek živi folklor 24 sata dnevno i kad upoznate nekog tko to sve ima u malom prstu, koji ima takav zanimljiv stav, gard, samouvjerenost i karakter, sve vam bude jasno. Čovjek s tako velikim iskustvom ne može pogriješiti, njemu možda treba malo više vremena. Andrija je druželjubiv, vrlo jasan i direktan, otvoren za sugestije, ali ima svoje kriterije ispod kojih ne ide. U tom smislu imamo dobru situaciju jer se dogodila sinergija između umjetničkog voditelja i članova. Treba naglasiti da je došao na dobre temelje koje su pripremili naši voditelji i korepetitori, naši dragi Mario Kristić, Enes Omerčahić, Vedran Ivanković, Jadran Radonić i Ivo Vlahušić.
Koje ste si ciljeve zacrtali, a koje ostvarili kao ravnatelj?
Umjetnički dio koji sad radimo i pokazujemo je velikim dijelom djelo Andrije Ivančana. Tu se ne miješam, ali mi je važno da je sve u redu posluženo. Želja nam je animirati još više mladih. Radimo na osnaživanju kapaciteta, što kroz edukacije, što kroz sudjelovanja u nekim programima... Tijekom Dana europske kulturne baštine smo imali reviju nošnji, proces reinventarizacije otpočeo je u sklopu projekta Lazareti - kreativna četvrt, a naša Marica Vlahinić i Tajana Kera imale su i prezentaciju. Također, imali smo i važnih gostovanja. Pokušavam Linđo izvući iz male čahure u kojoj se možda našao u jednom trenutku, smatram da je važno naš rad pokazati široj publici. Dobar dio turneja je Linđo prije vezivao za turizam, za Atlas, za Turističku zajednicu kao promociju Dubrovnika, naravno da je svaka naša turneja važna, ali ima tu prostora i za druge stvari. Lani smo u SAD-u sudjelovali na Međunarodnom festivalu folklora u Milwaukeeu, ostvarili smo suradnju s Hrvatskom bratskom zajednicom koja puno radi na tradicijskoj kulturi. Tu je i Andrija puno pomogao, a surađujemo i s poljskim ansamblom Mazowsze posredstvom Grada Dubrovnika. Mislim da će nam ta suradnja puno toga dobroga donijeti i mnogo novih mogućnosti. Bivša dogradonačelnica Jelka Tepšić nas je jako puno poticala, inzistirala na međuinstitucionalnoj suradnji kroz zajedničke projekte. Tako smo 2019. ugostili LADO, a s Dubrovačkom baštinom i Umjetničkom galerijom Dubrovnik napravili zajedničku izložbu gdje smo ugostili LADO. Mnogo smo stvari podigli i u marketinškom smislu, tu nam je i Andrija puno pomogao jer je on i umjetnički fotograf po struci i tu sigurno možemo puno više i bolje. Moramo kod naših ljudi stvoriti naviku i svjesnost da nas prate jer koliko god mi mislimo da nas svatko zna, nije baš tako... Važna je i suradnja našeg orkestra sa Sinišom Leopoldom i Bojanom Pogrmilovićem. Zbog odlazaka smo pali na vrlo malen broj zaposlenika - glazbenika i sad ćemo se tu brojčano poboljšati. To su mladi ljudi kao što je naša korepetitorica Karmen Maškarić. Radujemo se tim mladim ljudima. Vrlo je važno imati svježu krv koja neminovno donosi neke nove ideje i tome se radujem.
Veliki problem mnogim javnim ustanovama u kulturi je prostor, jeste li zadovoljni sa svojim?
Što se tiče pripreme i rada, garderobe, imamo prostor u Umjetničkoj galeriji i dvije lađe u Lazaretima, imamo prostor za manje nastupe i tu ne mogu ništa reći. Kad se maknete van grada i kad vidite kako drugi ansambli funkcioniraju koji nemaju takvu institucionalnu podršku kao Linđo, dođete doma i kažete: "Bože, hvala ti! Grade, hvala ti!"
Iako je prva asocijacija Dubrovački simfonijski orkestar, i Linđo bi itekako profitirao od koncertne dvorane?
Apsolutno! Još njegujemo to nasljeđe nastupa utorkom i petkom u Lazaretima jer su na to naučili grupe. No, već dvije-tri godine po nastupima na Ljetnim igrama vidimo veliki interes, imamo dovoljne tehničke i prostorne mogućnosti da damo najbolje od sebe, naše festivalske nastupe rasprodamo... Osjećamo fluid koji smo isprovocirali trudom i radom. Svakako bi nam pomoglo nešto poput koncertne ili multifunkcionalne sportske dvorane gdje vidimo prostor za unaprijediti naše zimske programe. Kad imaš jedan takav prostor, automatski se otvaraju razne mogućnosti, razmjene, koncertna i festivalska gostovanja, a i sezona bi se produljila na zimske mjesece... Takav objekt Dubrovniku treba i uz Dubrovački simfonijski orkestar i mi se kao Linđo vidimo u toj priči.
Tu su i turneje, što planirate u tom segmentu?
Prošla su vremena kad bi došli iz Atlasa i pitali: "Linđovci, gdje ćete?" Ta priča je završila, sve je zahtjevnije i zahtjevnije i to je jedan od velikih zalogaja, ali to mladi očekuju i to zaslužuju.
Spominje se turneja u Južnu Ameriku 2027. godine?
Odat ću Vam tajnu, sedam dana prije lockdowna imali smo spakirane kufere i morali smo otkazati let za Rusiju, a u istom trenutku sam otkazao prvi termin australske turneje koja je trebala biti godinu poslije. Već je bila rezervirana dvorana u Perthu za naš prvi nastup... Non-stop radimo. Da, spominje se Južna Amerika, ali se svašta nešto spominje... Rekao sam mojim dragim amaterima da je turneja onaj trenutak kad dođem na probu pred njima i rečem: "Idemo!" Tako se spekuliralo o američkoj turneji, bila je nervoza, ali sam iskoristio trenutak da im kažem za to na zadnjem nastupu na Ljetnim igrama - i to kad je bilo sve riješeno. Ne želim nešto najaviti i obećati pa ne ispuniti. Nema kutka svijeta o kojemu ne komuniciramo i pričamo, ali kad dođem pred A-sastav i kažem to, onda ćemo znati da idemo, ali da se priča, priča se.
Hoće li Linđo biti zastupljeniji u festivalskom programu?
To nam je velika želja, mi smo stabilan partner bez ozbiljnih poremećaja, naravno da želimo više i bolje jer tijekom festivalskog ljeta nemamo naših redovnih nastupa utorkom i petkom, imamo samo poneki naš ‘vanjski‘ nastup kao dio džentlmenskog dogovora da u vrijeme Igara nema nastupa. Nismo nezadovoljni, ali mislimo da imamo dodatnu kvalitetu i u vokalno-instrumentalnom dijelu pa zašto ne pokojim plesnim programom dodatno obogatiti vrijeme Festivala, pogotovo kad vidimo da postoji interes?! Razumijemo da je slaganje kalendara vrlo zahtjevno, treba sve to posložiti tijekom ljeta i tu Igrama skidam kapu. Siguran sam da će u budućnosti to i dalje biti naš najbolji i najveći festival u državi, ali i naš strateški partner, kao što se i mi trudimo biti njihov.
Što Vama osobno znači 60. obljetnica Linđa?
Kad sam došao raditi u Linđa, rekao sam da je to kruna moje ljubavi bavljenja folklorom. Prvi put sam na pozornicu stupio s osam, devet godina kao predgrupa A-sastava čilipskog folklora gdje si svaku nedjelju izlazio pred 1.500 nekad do 2.000 ljudi... Još od malih nogu imam to iskustvo, bavio sam se tu djecom i učenjem folklora, imali smo i uspjeha na dječjim smotrama folklora. Po dolasku u Linđo, rekao sam: "WOW!!!" Moram priznati da tu razinu i energiju, taj fluid i sve ono pozitivno nisam mogao spoznati dok nisam ušao u Folklorni ansambl Linđo. Za mene je to bio potpuno novi, pozitivni trenutak i iskustvo, novi vrhunac. Maksimalno ću se potruditi, ne samo ja, nego svi mi, da sve prođe kako Bog zapovijeda i bude u redu. Kako sam rekao još na prvom sastanku Organizacijskog odbora, bit ću prvi izvršitelj svega, ali da svi moraju imati razumijevanja za mene jer osim što nisam plesao u Linđa, nisam sudjelovao u organizaciji takvog jednog događaja odnosno više događaja u kratkom vremenu. Svi ćemo se potruditi da se sve zacrtano ostvari i da svi budu zadovoljni jer taj odnos veterana prema aktualnom vodstvu i A-sastavu, mora ostati na visokoj razini. To nam daje status i sve ono što uživamo u Gradu. Dubrovnik je mali grad i rijetko gdje ćete naći da postoji takva sinergija jednog ansambla u folkloru i jednog grada, a to se događa zbog odnosa veterana i svih obitelji koji su oko samog izvođačkog sastava prema nama koji smo unutra. To je teret odgovornosti koji se sa 60. obljetnicom dodatno pojačao, ali je i sladak zato što to svi skupa nosimo s našim veteranima, svi oni su zaslužni za ono što Linđo jest. Možete se truditi koliko hoćete, ali ako ne postoji sinergija i toliko ljudi, ako ne postoji institucija kao Grad Dubrovnik koji nas podupire u smislu logistike, tehnike, nošnji, ništa ne bi išlo. Ja ću prvi ‘platit‘ glavom‘ ako nešto ne bude kako Bog zapovijeda, a svi podrazumijevaju da sve mora biti u redu i to je jako teška odgovornost. Puno sam lijepih trenutaka doživio u Linđu, a par dana nakon Linđa i osobno imam okruglu obljetnicu! (smijeh) No, mogu otvoreno reći da sigurno u životu nikad neću raditi bolji posao koji mi je toliko prirastao srcu. Znam da ću jednog dana morati poći, ma kakav taj moj odlazak bio, bit ću sigurno tužan, ali ostat će uspomene od kojih se čovjek naježi. Tko to nije vidio i doživio, ne može znati. Liježeš i budiš se s tim. S Linđom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....