Autorica, flautistica i članica Dubrovačkog simfonijskog orkestra Slavka Jurić predstavila je roman BAT KOL - Priča o Oskaru Mangeru. S njom u predstavljanju djela u Saloči od zrcala sudjelovali su knjižničarka Dubrovačkih knjižnica Katarina Palinić koja je bila moderatorica te urednica Eugenia Ehgartner iz nakladničke kuće Leykam international u čijem je izdanju knjiga objavljena. Ulomke iz romana čitala je profesorica hrvatskog jezika i amaterska glumica Matilda Perković, a glazbeno je predstavljanje upotpunila mlada violončelistica Đive Ćatić.
Palinić je uvodno predstavila autoricu iza koje su četiri knjige, a ovo joj je prvi roman. Fikcionalno-biografska je to priča inspirirana životom skladatelja Oskara Mangera, glazbenika židovskoga podrijetla rođenog u Trstu 1910. Roman prati Mangerov životni put od Zagreba, preko ratnih godina provedenih na Visu, Hvaru i Korčuli, do povratka u poslijeratni Zagreb.
- Kako je došlo do romana? Počela sam pisati pjesme, a prva objavljena knjiga bile su mi priče... Pisala sam kraće forme, sad sam ‘oslobođena‘ jer je dijete poraslo pa sam se vratila ovom tekstu koji sam uporno slala i dobivala odbijenice. Ali, u životu ne treba odustajati... Malo sam se više pozabavila tekstom i odlučila sam ga objaviti puno godina nakon što sam počela pisati, puno godina nakon što je to ‘sjeme bilo zasađeno‘. Imam neku ljubav prema židovskom narodu pa sam to dosta proučavala. Priču Rabin i Rahela koja je bila drugonagrađena na natječaju "Bejahad" Židovske općine u Zagrebu napisala sam u dahu i htjela sam nastaviti na tragu te priče, nastavila sam proučavati tu kulturu... U romanu ima više tema, ali sam prvenstveno judaizam povezala s katoličanstvom. Isus je bio Židov, a ja kao katolkinja ne mogu nego voljeti Židove. "BAT KOL" je visoki ženski glas koji dolazi s neba, to je ta spiritualna odrednica romana u kojem je više žena glavnog junaka stradalo ili nestalo, on cijeli život traga za tim ženama koje je izgubio: majku, veliku ljubav koja je nestala u vihoru Holokausta... Ta riječ označava prisutnost neke ženske energije, osobe koja ga je pratila i vodila kroz život. Htjela sam da u romanu ima raznih govora, dijalekata jer je govor najbliži glazbi, navela je Jurić odgovarajući na pitanja moderatorice.
Ispričala je i kako je roman nastao.
- Prvo sam krenula u Trst sama i u njihovu biblioteku pošto dosta dobro znam talijanski, čitala sam dosta tamošnje kronike, ostala sam sedam dana... Što sam dalje htjela staviti u roman, to sam poslije istraživala. Inače dosta čitam židovske pisce pa se to možda osjeti, čitam Oza, Singera, to su mi najdraži židovski pisci... Od Singera sam skoro sve pročitala. Izabrala sam nekoliko tema o kojima želim govoriti... Svakako, htjela sam da se spomenu skladatelji koji su stradali u logoru, puno je glazbenika, znanstvenika, umjetnika koji su ubijeni... Možemo misliti koliko je talenata ubijeno?! Ta me tema strašno progonila, uvijek sam se vraćala knjigama i filmovima o tome pa sam to sve iskoristila za roman. Strašan je gubitak za jednog čovjeka, kad jedan čovjek umre toliko toga ostane nenapisano, a kamoli nakon toliko ubijenih ljudi... Bila sam užasnuta s tom realnošću, s tolikim brojem posebno jer sam odgojena u obitelji kojoj je neprihvatljivo bilo kakvo zlo...
- Bila sam usred pisanja romana kad sam našla jedan napis iz hvarskih novina o tome kako se tamo skrivalo tristotinjak Židova i to sam uvrstila u roman. Prvo sam htjela napisati biografiju o skladatelju koji je stvarno živio, ali bi to bilo previše kompromitirajuće pa sam odlučila promijeniti sinopsis. Strukturu biografije sam plela kako se meni svidjelo, to je više fikcija... Obožavam Bacha i ruske pisce: Dostojevskog, Gogolja i Čehova... Sve što volim, stavila sam kroz glas glavnog lika. Kod mene ima dosta podvojenosti, a ta podvojenost između glazbe i književnosti, između judaizma i katoličanstva prisutna je i kod Oskara Mangera, on je vjernik, a mogao je biti i ateist, izjavila je Jurić koja je također pročitala jedan ulomak.
Palinić je mišljenja kako roman ‘teče‘, kako je u njemu jako puno ljubavi, topline i čovječnosti, a zajedno s Perković zaključila je da je roman protočan. Uz hvarski, pojavljuje se u priči viški, lado, tršćanski, kajkavski dijalekt...
Urednica je potom prokomentirala autoričinu knjigu.
- Nikad još nismo imali promociju u Narodnoj knjižnici Grad iako već dugo kao nakladnička kuća surađujemo s Dubrovačkim knjižnicama. Ovo je knjiga koja je imala nekoliko elemenata koji su me privukli i zato sam mislila da se uklapa u naš program. Obiteljskih kronika kod nas ne manjka, fasciniranost Bečom i Austrijom ne može proći bez obiteljskih kronika, nekoliko smo ih lijepih i inspirativnih objavili, ta nit obitelji i nasljeđa je nešto što me uvijek fascinira i toga ovdje ima dosta, to je okosnica ove knjige. Privukla me tema judaizma i katoličanstva. Kad sam ušla u tekst, fasciniralo me da knjiga nije linearna, nije samo jedna tema. Slavka Jurić me fascinira kao osoba, ona je glazbenica, pjesnikinja i prozna spisateljica, to hibridno je nešto što je fascinantno. To je kao sinestezija, jedno se pretače u drugo, glazba je ključni element u njezinoj književnost pa se teme, motivi i lajtmotivi pojavljuju kao da piše glazbu... Struktura nije linearna, prstenasta je, glavni lik ne govor od početka do kraja nego je poput meandra rijeke, vraća se u prošlost, dolazi u sadašnjost, razine pripovijedanja se isprepliću, imamo dnevničke zapise kojima se vraćamo u prošlost... Meandrični način pisanja je odlika ove knjige. Hvarski dijalekt je bila teža faza naše suradnje, tu sam se potpuno pogubila! (smijeh) Više nisam znala kako se to transponira, a lektorica koja je s Hvara rekla je da svako mjesto ima svoje osobine u izgovoru... Roman je tako uvjerljivo napisan da vi do kraja ne znate je li Oskar Manger stvaran lik ili nije, je li on stvarno živio... Stvarno do kraja knjige nisam znala je li Oskar Manger stvarno živio ili ne pa sam morala ‘guglati‘ na Internetu! On je uvjerljiv lik, vi ćete kad pročitate knjigu vidjeti je li ili nije. Ta virtuoznost s kojom je Slavka spojila fiktivno s faktivnim, to je stvarno fascinantno! - priznala je urednica izdanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....