Fortuna, bogovi, kozmička ili neka druga, zdravom razumu neobjašnjiva sila poput europske uredbe o prijevozu papkara, dužini banana i zakrivljenosti kukumara na strani je svakog redatelja Otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Jer, čim se krene podizati barjak Libertas, čim krene intoniranje Himne slobodi uz Gotovčevu glazbu i Gundulićeve stihove, prosječnom gledatelju zasuzi oko, prožme ga neopisiv ponos i iste te suze kao da iz memorije speru sve one promašaje kojima je do tog trenutka svjedočio i nažalost bio izložen. Za kakav god koncept Otvaranja se redatelj i scenarist odlučili, gledatelju će od svega u sjećanju ostati urezan upravo taj finalni, najupečatljiviji dio koji mu je, uz vatromet naravno, sinonim za 10. dan mjeseca srpnja. Sve drugo je ‘nevažno‘, sve drugo se potisne!
Možda će u tom sveopćem potiskivanju zaboraviti i ovo pa neka ostane zabilježeno: generalna proba svečanog Otvaranja 77. Dubrovačkih ljetnih igara ostat će zapamćena u povijesti jer je prošla bez ijednog zvižduka, glasnog komentara, zafrkancije, smijeha ili dobacivanja. Izuzme li se pljeskanje, vladao je m.u.k. (muke u kulturi!). Na generalnoj nije bilo baš ničeg što bi kod publike izazvalo neku drastičnu reakciju, nešto što bi je isprovociralo, nasmijalo ili barem rastužilo... Cijelo vrijeme samo ravna crta. Nije izveden nikakav škerac, nije pao neki smiješni komentar ili - zamisli! - neko odstupanje od teksta da bi se publiku uvuklo, izazvalo, prodrmalo, trznulo, probudilo... Dakle, na tribinama dobro uštimana REM faza.
Redateljski i koreografski Otvaranje potpisuje Leo Mujić, scenaristica je Željka Udovičić Pleština, a kostimograf Leo Kulaš.
Istina, pohvalno je što se generalnom probom pa i Otvaranjem najavljuju sve ovogodišnje dramske premijere, izvedbom Carmine Burane i veliki koncert ispred Crkve sv. Vlaha dan nakon Otvaranja, ali to nije dovoljno. Četiri glumice, Nika Lasić, Nataša Dangubić, Perica Martinović i Mirej Stanić pozornost privlače haljinama nego svojim tekstom, a njihov dio je ‘usputan‘, kao da glume ‘vezivno tkivo‘ između pojedinih dijelova. Tijekom prvog pojavljivanja su govorile uz glazbenu podlogu koja, mora se priznati, nije smetala ni utjecala na razumijevanje teksta.
Uvjetno rečeno, jedina ‘senzacija‘ generalne probe je pomalo nesigurna vožnja i dolazak Anđele Ramljak i Marjana Nejašmića Banića na skuterima čime su zaradili pljesak publike a uz Frana Maškovića i Nives Ivanković najavili Skupa. Na veliku žalost, okupili su se na podiju kraj Onofrijevog stupa tako da je gledateljima s glavne tribine Mašković i dio glumaca bio nevidljiv, ali je bježanje dramskih umjetnika s počecima Carmine Burane atmosferi dalo apokaliptičnost na koju i asocira Orffova kantata. Dirigent Ivan Repušić je pokušao animirati publiku da na njegov znak plješće tijekom izvedbe Carmine Burane, ali s djelomičnim, mizernim uspjehom. Ni na to se gledatelji nisu upustili! Jedino je tako neke podsjetio na izvedbe Carmine Burane pod dirigentskom palicom maestra Vjekoslava Šuteja.
Potom je Barbara Nola, kojoj ozvučenje definitivno nije bilo na njezinoj strani, zajedno s Bojanom Beribakom izvela dio iz druge premijere, Shakespeareovog Richarda III. Treći premijerni naslov, Ibsenovu Ženu s mora, najavile su na Maloj Onofrijevoj fontani Nikolina Prkačin i Anđela Ramljak. Dozivanje Hilde i trčanje glumica prema Sponzi skoro se pretočilo u Homo Hilde u kolo jer je uslijedio nastup članova Folklornog ansambla Linđo koji je nagrađen pljeskom... Nastup sopranistice Marije Kuhar Šoša u svemu tome se posve izgubio i ostao neprimjetan...
Ibrahimovićevski samouvjereno i borbeno su se protiv cijelog tog ‘umiranja‘ i ‘odumiranja‘ borili odnosno pokušali izboriti članovi Minhenskog radijskog orkestra i članovi okupljenih zborova koji su stalno upumpavali život tom beživotnom ničemu. Za Otvorenje su predviđeni: Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić", Dubrovački komorni zbor, Zbor Libertas, Zbor Blasius i Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Zborovođa je Ivan Šćepanović.
Kao što svakom redatelju Otvaranja kao blagoslov (i spasenje) dođe završni dio ceremonije, tako mu kao prokletstvo dođe to što uz zacrtane, obavezne segmente, u prazne niše koje su između mora ubaciti nešto zanimljivo. Prokletstvo je i u tome što treba pronaći pravi omjer, što vraški pametno treba znati odvagati ‘sastojke‘. Tu redatelji i scenaristi najčešće griješe: u nečemu pretjeraju, a opet nešto drugo zapostave. Ovdje je apsolutno marginalizirana gluma dok su glazba i ples daleko upečatljivije komponente, ako se o ‘upečatljivosti‘ može govoriti.
Festivalski dramski ansambl čine Branimir Vidić Flika, Nea Njirić, Milivoj Beader, Dorian Vicić, Hrvoje Sebastijan, Nikola Radoš, Nea Martinović, Mihovil Rismondo, Mateo Zvono, Ante Tonći Đurković, Antun Spajić i Joško Gverović. Maro Martinović utjelovio je Kneza, a valja ovdje izraziti duboko poštovanje prema njemu i njegovoj sestri Perici na profesionalnosti i što su se, usprkos odlasku voljene majke, dugogodišnje dubrovačke inspicijentice Lidije Martinović, odlučili sudjelovati u generalnoj i na Otvaranju. Time su ocu Miši i majci Lidiji na neki način odali počast jer su oboje svoje živote trajno upleli u povijest Kazališta Marina Držića ali i Dubrovačkih ljetnih igara.
Ne može se reći da plesne točke nisu bile atraktivne ili da su bile suvišne (plesači su Kenta Yamamoto, Balint Rauscher, Emilie Gallerani Tassinari i Matteo Moretto), ali se Otvaranja ne baziraju na plesu. Cijelo vrijeme čekalo se ono nešto, nešto što će publiku trznuti, što će izazvati neku ozbiljnu emociju, neko oduševljenje ili negodovanje, nešto što će iskriviti tu ravnu, opeglanu crtu, ali do toga nije došlo... Sve je ostalo događati se u toj sterilnoj ravnini u kojoj se baš ništa ne izdvaja.
Vjerojatno se tek kod mnogih probudila nostalgija prilikom izvođenja dječje pjesme Grad čarobnjak Đela Jusića, a za koju je tekst napisao Mato Mijić. Mnogi je pamte po Malom raspjevanom Dubrovniku i mnogi će se sigurno oduševiti kad je tijekom svečane ceremonije budu izvodila dječica, najmlađi sudionici Otvaranja, članovi Dječjeg zbora Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Možda jedino to postane highlight Otvaranja prije podizanja zastave i vatrometa. Točno se na generalnoj osjetilo da djeca nedostaju jer odrasli pjesmu nisu otpjevali s tim šarmom koji u sebi nose mališi.
Glavna zvijezda generalne i Otvaranja sigurno je Orlandov stup odnosno Orlando koji je dočekao svoje ‘otvaranje‘ svijetu. Zadnji put je bez rešetaka Otvaranje doživio 2018. da bi mu 2019. bila propisana samoizolacija. Propustio je svakakve koncepte Otvaranja, od podrtina koje su se vukle po podu kao žvake na kamenim pločama Straduna preko jazz Otvaranja Igara u Portu do orkestriranog mijaukanja i jaukanja... Propustio je mnoge peripetije. Pokazalo se tako u 2026. da biti predsjednik Venezuele, ministar vanjskih poslova Grenlanda ili duhovni vođa u Iranu nije ni blizu tako izazovno koliko je složeno postati i biti ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara! Toliko se dugo tražio nasljednik ili nasljednica Ivane Medo Bogdanović da su u Festivalskoj palači vjerojatno počeli razmišljati o funkciji ‘vršiteljevog vršitelja vršitelj‘. U Teheranu su, primjerice, brzo našli kadrovsko rješenje zbog ‘nesporazuma‘ s Amerikom, a i ruku na srce, ‘vršitelj dužnosti ajatolaha‘ ne zvuči baš kao ozbiljna funkcija.
Ozbiljno se zato stvorio dojam da je za generalnu probu i za Otvaranje napravljena lista i da je bilo važno najaviti premijere i ubaciti sve elemente koji moraju ići, kraj svake stavke kao da je stavljena kvačica i to je to. Možda se moglo voditi računa da ti prijelazi iz jedne u drugu sastavnicu budu finiji i povezaniji jer se ovako pojačao dojam potpune nepovezanosti i nabacanosti. Sve se čini kao kruti složenac bez neke jasne niti vodilje osim da ga se filuje sa što više ‘dubrovačkim‘. Ali ‘dubrovačko Otvaranje‘ ne znači nužno i energično Otvaranje. Očito nije došlo do nekog cvjetanja ideja.
A kad je riječ o cvjetanju ideja, lanjski vizualni identitet Igara osvojio je simpatije Dubrovčana svojim jednostavnim a jasnim rješenjem. O LIJEPA, O DRAGA, O SLATKA moglo se čitati posvuda po bursama i majicama, čak ga je Divlja liga ‘posudila‘ pa napravila svoju verziju: O DIVLJA. Ovogodišnji pak nepisani natpis glasi O BOŽE. O BOŽE, što je ovo?! Gundulićeva glava s dva zalijepljena dubrovačka gospara umjesto očiju?! Sasvim je neosporno da umjetnik ima svu moguću slobodu da kreira svoju viziju i tako treba biti, ali isto tako, onaj tko je to amenovao, trebao je imati makar malo slobode i to slobodno odbiti s argumentom da se ipak ne traži vizualni identitet Radionice kolaža Dječjeg vrtića Ciciban niti se radi o ilustraciji plakata za Ultime od karnevala u Gradskoj, nego da je riječ o ozbiljnom, renomiranom i prepoznatljivom 76-godišnjem kulturnom festivalu koji ove godine obilježava svoje 77. izdanje! S te strane se može reći da je Orlando dobro prošao i da je imao sreće što je bio zatvoren jer bi i on, možda poput Gundulića, dobio neku ‘cvjetnu mrenu‘ na oba oka. Za utjehu, Orlanda se ipak ne može uvrstiti među sudionike generalne probe pa i ovogodišnjeg Otvaranja jer se on, za svaki slučaj, navrijeme ogradio od svih. Valjda će u nekim sljedećim Otvaranjima biti iskorišten!
Ovogodišnji Skup, Frano Mašković, govorio je stihove Himne slobodi, a potom je uslijedilo dizanje barjaka uz podizanje desne ruke koja je glumcima ostala u zraku.
U zraku je ostalo i ozbiljno pitanje čemu generalna proba s publikom kad su posljednjih godina reakcije publike bile minimalne, a ove godine je sve to kulminiralo apsolutnom tišinom i razočarenjem? Šarm generalnih proba kakvih se sjećaju stariji je odavno izgubljen, a sad je sve doslovno potpuno utihnulo. Gdje je ta energija? Gdje je zafrkancija? Taj entuzijazam, taj smisao za šalu, to koketiranje s gledateljima... Sve to, čini se, počiva u miru.
Generalna proba pokazala je da Otvaranje ima sve, a zapravo nema ništa. Ona je poput onog štrebera u razredu koji je ‘nabubačio‘ i izgovorio sve što je trebao, dobio peticu, ali bez imalo razumijevanja što je rekao, kome je rekao i zašto je to rekao što je rekao. Sutra se ni on ni onaj tko ga je slušao ne sjećaju što je uopće rekao.
Uresu jedini od ove Dubrave.
Generalne ovakve najbolje da zaborave...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....