Klarinetistica Marija Pavlović, idejna začetnica i umjetnička ravnateljica Festivala, i ove je godine dovela umjetnike međunarodnog ugleda koji su izvodili i stilski i formalno raznolik program i manje poznatu literaturu. Kao i svih dosadašnjih osam godina, i ove se radilo o netipičnim komornim sastavima. Prisjetimo se kako se u prvim godinama Festival dijelio na dva dijela, proljetni i jesenski, a već nekoliko sezona se njegov početaka gotovo nadovezuje na kraj Dubrovačkih ljetnih igara.
Tko je sve nastupao?
I ove se godine na Festivalu okupila brojna izvođačka ekipa koja je zaista imala puno posla. Što i nije neka novost. Međutim, do samog je kraja zadržala svježinu prvog nastupa. Ni to nije novost. Pa se osjećaj međusobnog razumijevanja, poštivanja, maksimalne suradnje i usklađenosti vezano za interpretaciju, protezao svih ovih deset dana. I on vas stvarno očara. Jer, publici se ne može ni odglumiti niti podvaliti ako se sve komponente ne prožimlju. Osim toga, svi su pokazali i visoku kulturu komornog muziciranja i svoje solističke talente i iskustva podredili grupi. I to je veličina ovih izvođača.
Od gudača su sudjelovali violinisti Goran Nikolić koji je ujedno i umjetnički voditelj, i Stefan Milenković, novo ime Festivala, violist Krešimir Petar Pustički, također novi sudionik, violončelist Justus Grimm i kontrabasist Frano Kakarigi. Od puhača, flautistica Edith van Dyck, novo ime, oboist Tom Owen, klarinetistica Marija Pavlović, fagotist Pieter Nuytten i kornist Radovan Vlatković. A osim njih i klavirist Danijel Detoni i čembalist Franjo Bilić, četvrti ovogodišnji novi sudionik Festivala.
Međutim, u mnogim komornim sastavima nastupali su i članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji je i organizator Festivala. To su violinistice Mirabai Weismehl Rosenfeld, Eva Šulić Brajčić i Meri Atanasov, violisti Alena Shapachka i Šimun Končić, violončelistice Mihaela Martinović i Vanda Đanić, oboistice Renata Santini i Livia Glavinović, klarinetist Stijepo Medo, fagotist Matija Novaković i kornist Toni Kursar.
Svi oni su činili veliku umjetničku obitelj koja je postizala iznimnu atmosferu na svakoj večeri i svima izazvala posebno uzbuđenje.
Tematske večeri
Svaki od šest koncerata imao je svoje ime koje je sugeriralo njegov sadržaj. Taj se model proteže od prijašnjih godina a prakticiraju ga mnoge glazbene manifestacije. Međutim, zapravo nam je svejedno imaju li koncerti naslov ili ne. Najvažnije je da je program zanimljiv i da je dobro ili odlično izveden.
Koncerti su se uglavnom održavali svaki drugi dan a zvali su se Bella Italia, Concertino, Preko bare, Barok i dalje, U magli i Gala. Nemoguće je nabrojiti sve autore, sve skladbe i sve sastave. Pa pokušajte zamisliti da se u istoj večeri- iz točke u točku - umjetnici samo pregrupiraju u novo komorno tijelo. A oni koji su slobodni postanu publika.
Ipak, neke su nas interpretacije više dojmile od ostalih. S prve večeri je to Nonetto N. Rote (Nikolić, Pustički, Grimm, Kakarigi, van Dyck, Owen, Pavlović, Vlatković, Nuytten). S druge je to Bassijeva Koncertna fantazija na motive iz Verdijevog Rigoletta s odličnom Marijom Pavlović i Piazzollin Verano Porteño u zanosnoj izvedbi Stefana Milenkovića. S treće Coplandova Appalachian Spring suita u kojoj je sudjelovalo trinaest izvođača u kombinaciji s dubrovačkim glazbenicima. S treće možda dva Bachova djela, Menuet i Badinerie iz Orkestralne suite br.2 u h-molu sa solisticom flautisticom Edith van Dyck te Brandenburški koncert br.1 u F-duru i dvanaest izuzetno usklađenih i nadahnutih svirača. S pretposljednjeg koncerta Schumannov Klavirski kvartet u Es- duru op.47 (Nikolić, Pustički, Grimm i Detoni) i Janačekova skladba U magli koju j izveo deseteročlani sastav (Nikolić, Šulić Brajčić, Pustički, Grimm, Kakarigi, van Dyck, Pavlović, Owen, Vlatković, Nuytten). Međutim, i ostali kvarteti, trija, dua ... postigli su izuzetno snažne izvedbe.
Na koncertima su se izvodile i skladbe hrvatskih skladatelja. Čuli smo djelo Musica Tonalis za obou (Owen) fagot (Nuytten) i gudače, a praizvedena je skladba Dubrovkinje Marije Grazio Kronike nestajanja pisana za klavir, klarinet, rog, fagot i violončelo (Detoni, Pavlović, Vlatković, Nuytten, Grimm).
Ne zaboraviti za dogodine...
Svakako treba pohvaliti programsku knjižicu Festivala koja je sadržavale kratke a korisne podatke o skladateljima i skladbama koje su odabrane, a koju potpisuje – i za hrvatski i za egleski dio –Nikola Bašić. Međutim, bezuvjetno je trebalo za svako višestavačno djelo navesti sve njegove stavke. Kod nekih naslova je to učinjeno, a kod nekih nije (nitko ne misli da je to Bašićeva odluka). Pa se nije za čuditi da je u par navrata publika pljeskala između stavaka, tim više što je riječ o zaista manje poznatim djelima. Inače, publika je bila izrazito brojna i u svakom je segmentu pokazivala da očito i kod kuće i na drugim putovanjima ima običaj odlazaka na koncerte. Odnosno, da joj dolazak u Knežev dvor nije isključivo dio turističke ponude Dubrovnika.
Svakako je trebalo pripaziti da, u trenutku kad se obraćaju publici, umjetnici govore i sporije i glasnije. Dvor je za muziciranje, akustika nije prijateljski raspoložena prema govoru. Informacije koje se uživo žele podijeliti s publikom moraju biti i jasne i kratke.
Dobronamjerna se sugestija odnosi i na trajanje koncerata. Mogla se pažljivije izračunati minutaža jer su mnogi trajali dugo, čak i predugo. Tim više što je vrijeme bilo jako sparno i teško i za sviranje i za slušanje. Igre su pronašle idealnu mjeru: sedamdesetak minuta bez pauze ili najviše sat i po s predahom.
Ali, najvažnije je da je pozitivan duh vladao i ovogodišnjim Festivalom na kojemu su se i glazba i glazbenici predstavili u najljepšem mogućem svjetlu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....