Večeras je u galeriji Flora u organizaciji Muzeja crvene povijesti pod programom ‘Galerija u egzilu‘ otvorena izložba ‘Jadrolinija‘ fotografkinje Katarine Radonić i probudila u nama tešku nostalgiju, melankoliju za usporenijim, ljepšim i jednostavnijim životom te životom na brodovima Jadrolinije, onima koji polako nestaju. Katarinin prvi doticaj s Jadrolinijom bio je Perast, brod kojeg se danas sjeća ponajviše po tome što su stari Kalamotezi još dugo nakon njega Postiru zvali jednostavno – Perast.
Postira je, međutim, bila njezina prva ljubav. Njome je kao dijete putovala kod none na Kalamotu, pa je taj brod ostao neraskidivo vezan uz prve uspomene na otok.
Kasnije je, živeći u Italiji, često putovala na relaciji Ancona–Split. Oduvijek ju je fascinirala estetika Jadrolinijinih brodova, njihova prepoznatljiva jugoslavenska estetika i atmosfera jednog drugog vremena. Kako su je oduvijek privlačile stvari s retro štihom, karakterom i dušom, rodila se ideja da ih počne fotografirati i sačuva barem njihove slike prije nego što polako odu u zaborav i ustupe mjesto novim, futurističkim brodovima.
Fotografije predstavljene na izložbi čuvaju uspomene na unutarnje i vanjske prostore nekih od brodova i trajekata koji i danas povezuju jadranska obalna mjesta.
Njihova uloga nadilazi samu funkciju prijevoznog sredstva. Oni postaju svojevrsni produžetak ceste preko mora, dostavljaju potrebnu robu i omogućuju pristup različitim uslugama, prevoze učenike u školu, radnike na posao i bolesnike liječniku, povezuju dvije razdvojene obale, ali i prijatelje i obitelji.
Izložene fotografije svojom dokumentarnošću postaju zabilježeni trenuci, male crtice iz tisućljetne povijesti putovanja, povezivanja i života na Jadranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....