Ovogodišnji festival komorne glazbe Stradun Classic, osmi po redu, počeo je dan nakon svečanog koncerta i zatvaranja 76. Dubrovačkih ljetnih igara. Svaki od tih dvaju festivala očito ima svoju publiku, ali dijelom i zajedničku. I baš od te zajedničke iziskuje se posebna kondicija pa bi možda bilo bolje da se ubuduće festivali gotovo ne dodiruju. Iako je najvažnije da smo i ove godine na Stradun Classic uživali u literaturi koju uglavnom nikad nismo čuli. Pogotovo ne uživo i ne u onako vrhunskim interpretacijama.
Započnimo s detaljem koji se ne odnosi izravno na umjetnost ali važan je za uspješnost neke manifestacije. I za brigu o publici bez koje ništa ne bi imalo smisla. Riječ je o programskoj knjižici. Stoga posebne pohvale valja uputiti svrsishodnoj i debeloj programskoj knjižici - na Igrama su to bila dva lista papira s iritantno malim slovima - koja je sadržavala programe svih koncerata kao i bogate - za neke možda i nepotrebno opširne - životopise svakog od sudionika. Iz večeri u večer bi se u tu istu knjižicu ubacio novi dodatak koji je na hrvatskom i engleskom jeziku objašnjavao svaku skladbu programa. Marija Pavlović, potpisnica tih tekstova, bi naglasila zanimljive i manje poznate detalje o skladbi i uvjetima njenog nastanka. Takva programska knjižica uvelike zadovoljava svoj zadatak.
Vrhunski umjetnici
Idejna začetnica Festivala, već spomenuta klarinetistica Marija Pavlović, i ove je godine okupila vrsne glazbenike. Pa su, osim nje, nastupili violinist i umjetnički voditelj Festivala Gordan Nikolić, violinist Asi Matathias, novo ime Festivala, klaviristi Maria Meerovitch i Daniel Detoni, violist Roman Spitzer, violončelistica Monika Leskovar, kontrabasist Zoran Marković, kornist Radovan Vlatković i fagotist Pieter Nuytten. Iz redova Dubrovačkog simfonijskog orkestra sudjelovala su četiri njegova člana: violinistica Mirabai Weismehl Rosenfeld, violist Šimun Končić, violončelistica Mihaela Martinović i kornist Toni Kursar. A na završnoj večeri i cijeli Orkestar.
Svaki od koncerata ima je svoj naslov: Hommage à Penderecki, U potrazi za romantizmom, Remek-djelo, Za tango je potrebno dvoje i Finale. Pavlović je naglasila kako je Krzysztof Penderecki 2020-te godine trebalo biti rezidencijalni skladatelj Festivala, međutim, korona ga je u tome spriječila a iste godine je preminuo. Ona starija publika pamti da je Penderecki bio u toj ulozi dvije godine zaredom - 2008. i 2009. - na Međunarodnom festivalu komorne glazbe “Julian Rachlin i prijatelji”. Tada su, neki drugi vrhunski umjetnici, praizveli tri njegova djela.
Nesvakidašnji program
Tko zna što bi se od izvedenog programa našlo na notnom stalku i ovogodišnjih izvođača da ne postoje ovakvi festivali? Jer opet su se nizala neprocjenjiva glazbena ostvarenja i program koji iziskuje netipične kombinacije instrumenata.
Čuli smo dvadeset skladbi i jasno vam je, cijenjeni čitatelji, da nećemo svaku spomenuti. Jer, između brojnih dua, trija, kvinteta, okteta ... kao i skladbi s orkestrom a koje potpisuju brojni skladateljski velikani - Brahms, Dvorák, Mozart, Grieg, Puccini, Penderecki, von Weber, Schubert, Piazzolla, Bruch, Mendelssohn, de Falla, Čajkovski, V. Williams, B. H. Crusell... - teško je neku posebno naglasiti. Zašto? Zato što su izvedbe svih djela na čaroban način izbalansirale skladateljeve odrednice i osobnosti izvođača. I obilovale razigranim artizmom i veseljem zajedničkog muziciranja. Ali, ipak ćemo izdvojiti jednu i jedinu praizvedbu. Skladbu Muza Radidan je Dubravko Detoni napisao u Dubrovniku prije deset godina. Sam naslov krije posvetu: muzika za Radovana i Daniela. Radovan je kornist Vlatković a Daniel njegov sin klavirist koji su djelo i praizveli. A taj čin je uveličalo prisustvo samog skladatelja. Dakle, višestruka svečanost u istom trenutku.
I još nešto. Blizina publike i umjetnika na koncertima u Kneževom dvoru u kojem su održana četiri od pet koncerata - treći po redu je zbog kiše premješten u crkvu Male braće - čini posebnu sliku i nesvakidašnji odnos između onih koji glazbu izvode i onih koji glazbu slušaju. Međutim, dodatnu draž svemu davaju umjetnici koji, kad god ne sviraju, sjede u publici. Slušajući kolege, oni time naglašavaju čvrsti krug prijateljstva i poštovanja opravdavajući smisao Festivala. A svima njima, kao i publici, cilj jednak: uživati u ljepoti glazbene umjetnosti!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....