Tonko Marunčić: Dubrovčani su se potrudili da tisućgodišnjica Hrvatskog Kraljevstva bude obilježena na vrlo visokom nivou, a jedno mjesto na Pelješcu promijenilo je ime u čast kralja Tomislava!

Ove se godine obilježava 1100. godina Hrvatskog Kraljevstva pa tako i 1100. obljetnica krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava, a kako se slavila 1000. obljetnica na dubrovačkom području, dakle 1925., kroz predavanje u Kneževom dvoru prikazao je viši kustos Dubrovačkih muzeja, magistar znanosti Tonko Marunčić.

Uvodno je okupljene pozdravila ravnateljica Dubrovačkih muzeja Marija Šiša-Vivek koja je navela kako se ova važna obljetnica obilježava nizom aktivnosti, među kojima je izložba u Klovićevim dvorima ali i izložba u Splitu na kojoj su i predmeti iz fundusa Dubrovačkih muzeja. Komentirala je kako predavanje pokazuje da se obljetnica prije 100 godina puno više slavila nego danas.

Predavanje "Kako se slavila tisućgodišnjica Hrvatskog Kraljevstva (925.–1925.) na dubrovačkom području" Marunčić je započeo općenitim podacima o kralju Tomislavu. Podsjetio je kako je bila izložba 2010. na tu temu koju je radio, a naveo je kako je predavanje bazirano na izložbi i novijim istraživanjima.

Dubrovački muzeji

Tomislav je rođen oko 908., 910., a prvi put se spominje kao knez Tomislav 914. Kao kralj se prvi put spominje 925. u pismu papa Ivana X. u kojem ga papa oslovljava kao "kralja Hrvata". U njegovo vrijeme zaustavljen je prodor Mađara prema Jadranu, ujedinjena je Primorska i Posavska Hrvatska, a tad se dogodila i pobjeda nad bugarskim carem Simeonom... Međutim, još nema točnih podataka o mjestu i godini Tomislavove krunidbe.

U 19. stoljeću hrvatska historiografija se više bavila kraljem Tomislavom. Sakcinski je naveo kako je Tomislav okrunjen 925. te da je krunidba bila na Duvanjskom polju, a Rački je iznio tezu da je Tomislav postao kralj između 914. i 925. U to vrijeme bila je istaknuta mađarizacija, stremilo se jedinstvu hrvatskih zemalja, kralj Tomislav bio je osoba iz povijesti kojom su se politički akteri i intelektualci pokušali oduprijeti svim problemima 19. stoljeća.

1896. je u Budimpešti organizirana proslava 1000. obljetnice od utemeljenja mađarske države i to je Hrvatima služilo kao uzor. Emilij Laszowski i Velimir Deželić su 1906. kao članovi Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" predložili da se priredi velika ‘historička izložba‘ s predmetima iz svih hrvatskih krajeva. Organizacija je tekla vrlo sporo, izbio je Prvi svjetski rat, program je ‘zamro‘... Neovisno od toga, godine 1900. u Županjcu (od 1917. Duvno) župnik fra Ljudevit Radoš predložio je da se proslavi tisućgodišnjica i da se izgradi "Hrvatska Čitaonica". 1918. promijenile su se političke prilike, hrvatske zemlje ušle su u sastav Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Pripreme za obilježavanje počele su u Zagrebu 1924. Iste godine biskupi su poslali okružnicu prilikom tisućgodišnjice Hrvatskog Kraljevstva... Osnovan je 1924. Odbor za podizanje spomeniku kralju Tomislavu, a spomenik je otkriven u Zagrebu tek 1947. Središnja crkvena proslava održana je 21. svibnja 1925. u zagrebačkoj katedrali, a svečanu misu predvodio je nadbiskup Antun Bauer.

Civilna proslava (Družba "Braća Hrvatskog Zmaja") održana je 4. i 5. srpnja 1925. na Trgu bana Josipa Jelačića. Okupilo se oko 60 tisuća ljudi, a govor je održao povjesničar Rudolf Horvat. 1925. upućen je poziv Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" da se po svim hrvatskim općinama na najvidljivijem mjestu podigne jedna ili više lipa - spomenica ili da se podigne spomenik povodom obljetnice. Glavna obilježja spomenika bili su hrvatski šahirani grb i hrvatska trobojnica, a novi simboli bili su predromanički pleteni ukras te kruna. Proslave su imale hrvatski predznak. Izašla je tad knjiga "Znameniti i zaslužni Hrvati 925 – 1925", tiskao se i "Zbornik kralja Tomislava"...

Na dubrovačkom području postoji 50-ak spomen-ploča. U dubrovačkim novinama pojavili su se pozivi da se glavari, učitelji i župnici uključe u proslavu i da se stave spomen-ploče. Spominje se majstor Božo Fabris za izradu ploča, a u Janjini je 5. srpnja 1925. otkrivena ploča. Bila je crkvena (21. svibnja) i pučka proslava (5. srpnja), a župnik je održao govor o kralju Tomislavu... Ploča se nalazi iznad ulaza u zgradu Općine Janjina. Izradili su je Frano Kršinić i Božo Jurjević iz Lumbarde. Sljedeća proslava je bila 6. srpnja 1925. u Mandaljeni, spomen-ploča postavljena je na zgradi tadašnje Orlovske organizacije koja je potaknula proslavu. Bio je svečani ručak, sveta misa, pjevana je orlovska himna, pucalo se iz mužara... U Čilipima je svečanost bila u kolovozu 1925., a ploča je postavljena na zvonik crkve sv. Nikole, don Đuro Krečak je predvodio Odbor za svečanost... 27. rujna 1925. je svečanost bila u Potomju, govor je održao tad mladi student Rudimir Roter... Proslava u mjestu Lisac bila je 4. listopada 1925., okićeni su zvonik i crkva, bilo je dvostruko slavlje... Prigodni govor je održao don Spaso Korunić. U Vitaljini je pučka svečanost bila 22. studenog 1925. i ploča je postavljena na crkvu sv. Spasa. Crkveno slavlje je održano 6. srpnja. Nikola Zvonimir Bjelovučić održao je prigodni govor i u gotovo se svim mjestima potrudio održati govor i obilježiti ovu obljetnicu. U novinama je zabilježeno da je bilo ‘smutljivaca‘ protiv ploče...

Dubrovački muzeji

U Kuni Pelješkoj je svečanost bila 22. studenog 1925., dokumentirano je kako mještani trebaju čuvati ploču kao "amanet na svoje hrvatstvo". 6. prosinca 1925. je bila svečanost u Luci Šipanskoj, ploča se nalazi na zgradi Općine.

16. studenog 1925. osnovan je Zmajski stol i članovi Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" zajedno s pripadnicima HSS-a bili su glavni inicijatori proslave na dubrovačkom području. Tu se isto tako istaknuo Nikola Zvonimir Bjelovučić. Te je godine u Dubrovnik trebao doći kralj Aleksandar i kraljica Marija tako da je fokus bio na tome. Dolaskom kraljevskog para proslava je poremećena, mijenjao se datum svečanosti, a konačni datumi postali su 12. i 13. prosinca 1925. Prvi je prijedlog bio je da ploča bude na Brsaljama i odbijen je, potom na vratima od Ploča ali je tu trebala biti spomen-ploča kao uspomena na dolazak kralja Aleksandra i kraljice Marije, predložena su unutarnja vrata od Pila prema Placi kralja Petra, ali nije stiglo odobrenje resornog ministarstva, predložen je bio i Zvonik ali Povjerenstvo za ures nije bilo za tu soluciju... Došao je i prijedlog da se ploča postavi na sjevernu stranu zgrade Općine, a Općina je tad bila pod hrvatskim strankama pa je lakše bilo dobiti privolu.

Ploča je izrađena u Kršinićevoj i Jurjevićevoj radionici, rađena je po uzoru na spomenik kraljice Jelene iz 10. stoljeća u Solinu. Izdan je tad i letak proslave s točnim rasporedom... Podijeljen je tako kruh siromasima, održana je svečana akademija, održane su prigodne recitacije, predavanje, sudjelovala je Dubrovačka filharmonija, prigodni govor održao je Antun Liepopili koji je otkrio ploču u Gradu, bila je svečana misa u Katedrali, Nikola Zvonimir Bjelovučić održao je govor, održan je koncert dubrovačkih glazbi i zabave u mjesnim društvima... 750 kilograma ‘Tomislavovog kruha‘ je podijeljeno siromasima, na svakom kruhu bilo je slovo ‘T‘, postavljen je veliki transparent iznad vrata od Ploča na kojem je pisalo "Slava kralju Tomislavu". Prostor od Sponze do Biskupske palače postao je "Placa Kralja Tomislava". Pokazao je predavač jedinu fotografiju središnjeg događaja u Gradu te je napomenuo da zahvalnost za fotografiju duguje Marinku Mariću. Fotografija prikazuje pun Stradun, vide se zastave, okićeni Grad...

Dubrovački muzeji

U Majkovima je svečanost bila 26. prosinca 1925., postavljen je kamen međaš, spominje se kako je tu bila i policija iz Dubrovnika. U Trpnju je 27. prosinca 1925. organizirana svečana povorka, a ploča je predana don Nedjeljku Subotiću... U Žuljani se ploča nalazi na privatnoj kući, svečanost je bila 27. prosinca 1925. i dosta je slična onoj dubrovačkoj. Ostalo je zapisano kako je veselje u mjestu trajalo do kasno u noć... Proslave su se nastavile i tijekom sljedećih godina... U Lopudu je svečanost bila 1. siječnja 1926., ploča se nalazi na zgradi Općine. Istog dana je i u Postranju bila proslava, Bjelovučić je naveo kako je u svom govoru naveo da je to "stup hrvatstva". U Pridvorju je proslava bila isto tako 1. siječnja 1926., a napisano je kako samo neki ‘radikali‘ nisu dali svoj doprinos u izradi ploče. U Suđurđu je otkrivanje spomen-ploče također bilo prvog dana 1926., ploča se nalazi na stupu. U Stonu je svečanost bila 17. siječnja 1926., osvijetljen je tad cijeli Ston, došli su stanovnici Broca, Kobaša i Ponikava... Stjepan Perić otkrio je ploču koja je postavljena na zgradu Općine. U Trstenom je najveći spomenik, proslava je bila 7. veljače 1926. U novinama se navodi kako je tijekom proslave bilo nekih političkih provokacija i povika, ali nije došlo do sukoba. Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, koji je bio u publici, dodao je kako je spomenik u Trstenom stajao puno prije 1925. te je bio posvećen caru Franju Josipu I. koji je 1875. boravio u Trstenom i koji je tad, između ostalih, nosio i titulu hrvatskog kralja.

U Gružu je svečanost održana 3. svibnja 1928., ploča je postavljena na zgradu Općine, tad je to bio centar mjesta. Održan je vatromet, osvijetljena je cijela gruška obala, bio je banket u hotelu Petka na kojem su bili i gruški festanjuli, a ploču je otkrio Julije Šoletić... U Cavtatu je proslava održana 3. lipnja 1928. Govor je održao Niko Koprivica, bila je svečana povorka, navodi se u novinama da se narod veselio... U Kliševu je ploča otkrivena 29. rujna 1929., nalazi se na zvoniku crkve sv. Mihovila i donosi dosta podataka, na njoj su imena pape Pia XI., biskupa Josipa Marcelića, don Vinka Lisičara, kralja Tomislava i kralja Aleksandra I. Na Gornjem Brgatu je svečanost bila 1926., u Orašcu 1925., Mljetu 1925. (Babino Polje), Pločicama 1925., Putnikovićima 1925., Topolom 1928., Koločepu 1926., Ošljem 1925., Dubravci/Mrcinama 1925., Dolima 1928., Mlinima 1926., Trsteniku 1926... Zabilježeno je kako je mjesto Kozo kod Janjine uputilo molbu ‘Ministarstvu Unutrašnji Djela‘ da se naziv mjesta promijeni u Tomislavovac upravo u čast kralja Tomislava.

- Dubrovčani su se potrudili da to bude obilježeno na vrlo visokom nivou, zaključio je Marunčić rekavši kako se o ovoj temi može još istraživati, primjerice, kako su prošle proslave u Dolini Neretve ili na Korčuli...