Trio Elogio i mezzosopranistica Ivana Srbljan u Kneževom dvoru pred malobrojnom publikom: Izvođači puno bolji od upitno koncipiranog programa bez izvornih skladbi

Nije nam jasna odluka Dubrovačkih ljetnih igara da u istu večer organizira dva kulturna sadržaja koja vjerojatno dijele istu publiku. Jer u nedjelju, 3.kolovoza, u 21 sat je u palači Sponza počela tribina Ženski glas u umjetnosti. A pola ure kasnije u Kneževom dvoru koncert na kojemu je bio najmanji auditorij do sada. Frontalno gledalište je bilo poluprazno, a s obje strane bočno od izvođača nisu ni bile postavljene stolice. Rijetko doživimo tako slabu posjećenost.

Trio Elogio čine tri gitarista iz klase prof. Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu: Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić. Koncert se zvao Lude za ljubavlju po istoimenoj Turininoj pjesmi.

Čuli smo pet skladbi i to u obradi Çekua i Petrinjaka. Dakle, niti jednu u originalnoj verziji što uvelike dovodi u pitanje smislenost programa. Çeku potpisuje Romancu br.1 Clare Schumann koju je posvetila svom tadašnjem zaručniku, a kasnije suprugu, Robertu Schumannu. I Dječje prizore R. Schumanna čija nas je izvedba mogla ostaviti poprilično ravnodušnima. A možda nam je nedostajao upravo zvuk klavira bez kojeg te skladbe zapravo ne žive.

Dvije Petrinjakove obrade bile su za glas i gitarski trio. I to Granadosove Četiri pjesme te Turinina Poema u obliku pjesme. Pa se Triju Elogio pridružila mezzosopranistica Ivana Srbljan. Izvedbe pjesama, nažalost, nisu odmakle daleko od korektnog. Temperament španjolskog melosa je u glasu bio prigušen a u gitarama naglašen, čime se nije postigla očekivana usklađenost u interpretaciji. Tako je najbolje izvedena skladba na ovoj večeri bila Devet prizora iz Danijelova sna skladatelja Dubravka Detonija (obrada D.Petrinjak). Tri vrsna gitarista - kojima je svakako mjesto na Igrama - djelo su predočila slikovito i živopisno. I zaista smo uživali u svakom prizoru. A vezano uz to, organizator je morao znati da će Dubravko Detoni prisustvovati koncertu. Dapače, trebao mu je osigurati stolicu u prvom redu gledališta kako bi se na kraju skladbe poklonio cijeloj publici i zahvalio izvođačima. Ovako je naš velikan koji ima 88 godina samo ustao i mahnuo rukom iz drugog reda - što mnogi nisu ni primijetili. A ova kratka večer čudne programske koncepcije, završila je točno s prvim kapima kiše.