U Muzeju crvene povijesti otvorena je izložba "Babin kuk - Planiranje utopije: 50 godina od izgradnje hotelsko-turističkog centra" čiji su autori kustos Ivan Lujo i profesor Krunoslav Šmit, a autorica likovnog postava je suosnivačica Muzeja, Kristina Mirošević. Posebnost izložbe je i činjenica da je ovo posljednji izložbeni projekt prezentiran u muzejskoj galeriji u prostoru TUP-a.
Više o samoj izložbi, njezinom nastanku i povodu, načinu prikupljanja materijala rekli su autori.
- Prošlo je pola stoljeća od izgradnje hotelsko-turističkog naselja na Babinom kuku, okrugla godišnjica koja je svakako bila povod ovoj našoj izložbi. Početkom 1975. krenuli su građevinski radovi koji su okončani u rekordnom roku od 15 mjeseci, da bi u lipnju 1976. HTC Dubrava-Babin kuk primio prve posjetitelje. Riječ je o izuzetno vrijednom događaju dubrovačke suvremene povijesti, budući da je to bio projekt iznimnog državnog, regionalnog i lokalnog značaja. Planiran i projektiran godinama, do danas nije, a niti će biti izveden u svojem punom zamišljenom kapacitetu, što je isto zanimljiv dio priče o razvoju i promjenama u društvu u zadnjih pet desetljeća. Najveći dio materijala prikupljen je istraživanjem, terenskim radom i posudbom, posebno od Centra za turističku dokumentaciju i informaciju Sveučilišta u Dubrovniku. Oni vrijedno čuvaju brojnu građu vezanu uz turističku povijest Dubrovnika, ali i znatno šireg prostora. Naši sugrađani također su donirali dio materijala, fotografija, razglednica i predmeta, ali posebno znanja, informacija i sjećanja o temama koje smo htjeli prikazati na izložbi. Do nekih materijala za koje znamo da postoje, nažalost nismo uspjeli doći, a najveći je izazov bilo odabrati one najzanimljivije i predstaviti ih u ograničenom prostoru kojeg imamo, naveo je Lujo te dodao:
- Na izložbi smo htjeli predstaviti mnoge aspekte djelovanja Babinog kuka, tako da to ovisi o subjektivnoj zainteresiranosti posjetitelja. Fotografije iz unutrašnjih i vanjskih prostora sigurno su najatraktivnije, ali jednako vrijedni su i planovi projekta, koji govore o promišljenom i društveno angažiranom urbanizmu i promišljanju prostora, nečem što smo većim dijelom izgubili u posljednje vrijeme. Babin kuk nije bio samo skup hotela izgrađenih na dotada neiskorištenom zemljištu, on je zajednički projekt tisuća ljudi koji su ga planirali, projektirali, gradili, i konačno, u njemu radili, trudeći ga napraviti boljim i kvalitetnijim mjestom susreta i povezanosti Grada i svijeta. Osim profesora Šmita i mene koji smo autori izložbe, želio bih spomenuti i Kristinu Mirošević koja je autorica likovnog postava te zahvaliti cijelom produkcijskom timu koji je radio na ovoj izložbi, ljudima koji su pomogli i donirali kao i institucijama: Centar za turisticku dokumentaciju i informaciju, Državni arhiv u Dubrovniku, Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Znanstvena knjižnica Dubrovnik, Muzej Jugoslavije, Facebook grupa Dubrovnik nekad. Posebna zahvala ide financijskim pokroviteljima: Gradu Dubrovniku, Ministarstvu kulture i Valamar Riviera, rekao je Lujo.
Osim četiri hotela s približno 2 tisuće kreveta, u sklopu projekta izgrađen je i novi društveni i zabavni centar grada, zamišljen kao mjesto susreta domaćeg stanovništva i stranih posjetitelja, koji su se družili u brojnim restoranima, barovima, diskoteci, zabavama na bazenima ili na sportskim terenima.
- Večeras ne govorimo samo o jednom turističkom kompleksu, govorimo o vremenu u kojem je planiranje bilo promišljanje prostora - s idejom sklada između čovjeka, krajolika i grada. Iz međunarodnog Projekta Južni Jadran proizašla je vizija razvoja jadranske obale kroz sustavno planiranje, u kojem se Dubrovnik prepoznaje kao središnje mjesto nove turističke orijentacije. Iz te vizije nastao je Babin kuk - urbanistički i arhitektonski projekt koji je objedinio znanje, organizaciju i jasno definiranu prostornu strukturu. Na njegovu su stvaranju sudjelovali brojni domaći i strani stručnjaci, a u izgradnji više od tri tisuće radnika. U svega petnaest mjeseci izgrađeno je naselje koje i danas ima čitljivu prostornu logiku, jasno mjerilo i prepoznatljivu prostornu hijerarhiju. To nije bio zatvoreni turistički kompleks, nego integrirani dio grada povezan pješačkim mrežama, javnim prostorima i krajobraznim površinama. Arhitektura Babinog kuka nije dominirala prostorom, nego se u njega ugrađivala - slijedila topografiju, proporcije i ritmove krajolika. Time je postignut onaj rijedak sklad između urbanog reda i mediteranskog pejzaža, koji i danas čini prepoznatljivu kvalitetu ovog prostora.
- U planiranju Babinog kuka moguće je prepoznati vrijednosti koje su i danas aktualne: racionalnost u organizaciji, odgovornost prema okolišu i svijest o društvenoj ulozi arhitekture. Ova izložba zato ne prikazuje samo jedan povijesni projekt, nego podsjeća na razdoblje u kojem su se prostorni razvoj, arhitektura i društvena namjera promatrali kao zajednički zadatak. Zahvaljujem Ivanu Luju koji je istražio društvenu dimenziju i značenje Babinog kuka za građane Dubrovnika te Kristini Mirošević i timu Studija Bonsenjo, koji su interpretirali ovaj prostor kroz suvremeni likovni izraz. Zahvaljujem i svima koji su s nama podijelili planove, dokumente i sjećanja. Babin kuk nas podsjeća da arhitektura nije samo gradnja, nego način na koji društvo izražava svoj odnos prema prostoru i budućnosti, poručio je Šmit.
Na kraju se okupljenima obratio i suosnivač Muzeja, Krešo Glavinić.
- Večeras smo posebno emotivni, jer se naša mala galerija, nakon četiri godine, zatvara. Nažalost, uprava TUP-a ima druge planove za ovaj prostor. Mi smo bili upoznati s tim planovima i pokušali dogovoriti alternativni prostor unutar kompleksa, ali, nažalost, bez uspjeha. U protekle četiri godine vjerujem da je Muzej postao - ako ne središnje, onda barem važno mjesto kulturnog života u Gružu, ali (što se ovog drugog tiče) i u Gradu. U tom razdoblju producirali smo i ugostili više od petnaest zanimljivih i uspješnih izložbi, te ostvarili suradnju s iznimnim ljudima, vrhunskim profesionalcima i važnim ustanovama - iz Dubrovnika, Hrvatske, ali i šire. Izložbe poput "Noćnog života u Dubrovniku 70-ih i 80-ih" autorice Marijete Radić, retrospektive velikog hrvatskog dizajnera Borisa Ljubičića, izložbe kubanskih revolucionarnih plakata (ista izložba je bila i u Victoria & Albert Museumu u Londonu), izložbe o 70 godina TUP-a, izložbe o Dubrovniku i mjestima sjećanja iz Drugog svjetskog rata, ovogodišnje izložbe o Laibachu, možda najpoznatijem bendu s ovih prostora, te sada ove izložbe o Babinu kuku - da ne nabrajam sve - potvrđuju kvalitetan, raznovrstan i zanimljiv program koji smo ostvarili u ove četiri godine.
- Naša galerija nije velika - niti 50 kvadrata. Njena veličina ograničava količinu ili opširnost s kojom možemo pristupiti temama koje obrađujemo. Žao nam je što nismo imali više prostora, jer vjerujemo da su ove teme vrijedne i zaslužuju mnogo veće prostore od ovoga koji smo imali. Ipak, smatramo da je ova povijest važan dio našeg identiteta i da je uvijek bolje da se o njoj govori - pa makar i u prostoru naše male galerije. Činjenica je da je ovo jedini muzej u nacionalnom registru koji se bavi ovim dijelom naše povijesti. Činjenica je i da smo s novim ugovorom o najmu dobili 25 posto manji prostor - ne veći, nego manji. Nažalost, to je realnost u kojoj djelujemo. Ipak, svi vi večeras ovdje pokazujete da su teme kojima se bavimo dio naših života, naše povijesti i naše baštine - da su to važne teme. No, mi smo optimistični i vjerujemo da kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore - i da će tako biti i u ovom slučaju, poručio je Glavinić te izložbu proglasio otvorenom.
Izložba ostaje otvorena do prvoga dana prosinca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....