Kako zamišljam izvješće tajnog agenta u našem bližem okruženju? Kako je u ovom dijelu svijeta sve nekako površno i izaziva šprdnju i zahebanciju, tako ni ovaj dio podzemne politike nije zaštićen. Pa kaže lik… U ruci mi je dokument od najveće tajnosti. Izvješće od zadnjih mjesec dana. Koji su mi proletjeli samo tako. (Eto, shebali ste me ovim ptičjim jezikom!). Zato ga držim u zahodu. Tu je najsigurniji. Između guz papira i pjene za brijanje. Znak za uzbunu – puštanje vode 3 puta uzastopce. U njemu piše, ne volim te više.
Ma je li vi mene ovo zahebavate? Orao šalje svraki. (Koji kua ne promijenite šifru na nešto manje ptičje? Zar se nismo mogli dalje odmaknut od KOS-ovića?) Nije bilo nekih posebnih situacija, a samo sam se jednom ušro ko grlica. (Hebem i vas i one koji su se sjetili ptičjih tajnih šifri!). Naime, imam ludu susjedu koja po noći šeta ko sova. (Hebiga!) I sve nadzire. Inače, živi sama ko ćuk. (Pas mater!) Ima pileću pamet i kokošja prsa. Po danu se u nje skupljaju susjede, i po cijeli dan, a što da vam kažem, kokodaču. I zaskočila me neki dan iz zasjede s pričom kako me je skužila i kako će me špijat svojim kokošima. Ako joj ne dam, jebiga, svog pijetla.
I tako sam se žrtvovo za domovinu. Perje je letjelo na sve strane! Ali vama ne mogu kriti – više mi se sviđa nježno muško društvo. Zato mogu reći da doslovno istražujem svaku mračnu rupu u gradu. Nijedna infrastruktura nije mi tajna. Budući da po noći i ja šetam ko sova. Naime, da biste prikrili moje pravo zanimanje, dali ste mi posao noćnog čuvara. Jer, neprijatelj nikada ne spava, hebo ga ćuk.
No, kad se dofatim postelje, idem spavat s prvim kokošima, a dižem se s prvim pijetlovima. Zbog moje zauzetosti poslom, moj stan je pravi kokošinjac. Kapunara. No, on je moje gnijezdo, tu smještam svoja jaja te strepim nad njima poput jastreba. I ne držim puno do vanjskog sjaja. Hebeš perje!
Inače, osim stare svrake, niko drugi ne sumnja u mene. Skačem ko vrabac iz postelje, cijeli dan jurim po gradu ko ptica trkačica. A da me pri tom ne juri kojot. Ha! Eto, za dlaku tj. pero, moj bi život bio poput romana «Ptice umiru pjevajući». A ja bi bio onaj pop peder. Kojemu je najdraža ptica ševa.
Inače sam uglađen, fin, sređena života. Zalizane frizure na pizdice. Ma, pravi hebač iz onih oglasa «Hebem po kućama». Niko ništa ne sumnja iako viđaju kako mi u goste dolaze tzv. sumnjiva lica. Misle da sam za taj poso prevelika fizda. I jesam. Doslovno. Jedino su mi neki dan djeca iz zahebancije zalijepila na leđa – 007. Vrlo duhovito. I dalje vjerujem kako samo ja znam tko sam. Kokotić. Jozo Kokotić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....