Dva lica Dalmacije. Jedno je ono šibensko, u kojem maturanti u tišini stoje pred zgradom suda, prosvjedujući s bijelim ružama i bijelim balonima protiv šutnje institucija koje nisu radile svoj posao, zbog čega je njihov vršnjak umjesto na maturalnu večer ispraćen na drniško groblje. U svečanom odijelu kojeg je obukao prvi i zadnji put u životu.
Ono drugo lice je dubrovačko, u kojem se niti sedam dana poslije, kao da se u Drnišu ništa nije dogodilo, kao da iz tragedije nikakvu pouku nismo izvukli, događa nešto sasvim suprotno. U ‘Gradu’ maturanti, njihovi roditelji, razrednici i profesori prosvjeduju pred zgradom dubrovačkog suda... Zašto?
Zato što su policija i sud radili svoj posao!
Digla se kuka i motika na policijace koji su priveli skupinu maturanata, a onda je sud – za koji smo u Šibeniku tvrdili da je spor – reagirao baš onako kako smo u slučaju Aleksić od njega tražili – brzo i zakonito. I puf, odrezao dubrovačkom maturantu par dana pritvora. Zbog napada na policajca. Navodno mu se unosio u lice i pokazivao srednji prst. Drugi je navodno na policajca bacio bengalku. Napad na službenu osobu nije ni nestašluk ni dječja igra, nego ozbiljno kazneno djelo. Zbog njega se ne ide doma mami na triježnjenje i toplu juhicu, nego odmah u pritvor. Jesmo li to i takvo pravosuđe i tražili čitavi tjedan pred zgradom suda u Šibeniku? Jesmo!
Ali, kad smo takvo pravosuđe, barem privremeno i iza vruće rane dobili, opet nismo zadovoljni.
Jesmo kad su neki drugi u pitanju, ali kad su u pitanju ‘naša djeca’, onda - ne. Uz argument da se ubojice, zlostavljači i dileri, a posebno recidivisti, gotovo uvijek odmah puštaju i brane sa slobode. Dakle, mi ne branimo zakone i pravnu državu, nego njihovo kršenje koristimo kao argument da bi se i mi mogli ponašati jednako. Mi tvrdimo da nešto nije u redu, ali onda za sebe tražimo - to isto.
OK, vršnjake i roditelje se još može razumjeti, ali prosvjetne radnike?! Čemu oni uče djecu? Da će mama i tata, teta i učiteljica uvijek biti tu da ih zaštite od posljedica njihovih postupaka. Pa samo je bacio bengalku?! Nema ni pola godine kako je ‘bengalkom’ na piru u Šibeniku stric mladoženje ubio 35-godišnju ženu. Što smo naučili iz drniškog i šibenskog slučaja?
Nisu nama krivi ni suci, ni neefikasno pravosuđe. Oni se ponašaju točno po našoj mjeri, jer smo ih stvorili na vlastitu sliku i priliku. Mi bi htjeli biti Švicarska, ali bi se htjeli ponašati kao Balkanci. Kao Hrvati, katolici i vjernici za kakve se izdajemo, trebali smo se pokajati što u 35 godina nezavisnosti nismo znali urediti vlastitu državu i osigurati da nam djeca ne ginu na način kako se to dogodilo u Šibeniku. I trebali bi se prisiliti da poštujemo barem one zakone koje smo sami donijeli. Da bi to onda mogli tražiti i od drugih.
Ovaj je tekst, zapravo, skraćena verzija onog što ga je napisao moj šibenski kolega i prijatelj Zdravko Pilić. I ništa tome nemam za dodati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....