‘Bliži se ljeto, a zbog predatora roditelj više nije roditelj. Nego tjelohranitelj. Stojiš kraj djeteta i uopće ga ne slušaš jer izigravaš radar...‘

Čim počnu pisat o velikim bijelim psinama u blizini naše obale, znak je da nam dolazi ljeto. Zimi se o tome ne govori jer ih nema. I njima je studeno ispod 18. Osim ovih zvijeri, počnu policijski zapisi o pojavi pedofilčina po spjađama. Pa se mislim… koja je to bolest glave skakat na malu djecu?

Kako ti se bilo što može dignut na stvorenje koje još slaže legiće i igra se Barbikom? Za takve bi uvela drastične mjere. Naime, ne bi ga taj meni više imo čime pišat nakon što bi jednom bio uhvaćen. Presudila bi mu čakija. A-cap. Zbog njih roditelj više nije roditelj. Nego tjelohranitelj. Stojiš kraj njega i uopće ga ne slušaš nego izigravaš radar. Gledaš je li itko od ovih na plaži dva puta pogledo u piša tvoga mališa.

Roditelji su u strahu od predatora

Ante Cizmic/Cropix

U jednoj ti je ruci ono za lomljenje oraha, od milja zvan jajolomac. U drugoj – maca za vađenje prstića. Budući da je to zakonom zabranjeno, ostaje ti ono što je dopušteno – otkidanje starog, nagrešpanog, smrdljivog i ugroženog penisa. Jer što zakon radi? Malo ga nešto pritvore, malo ga nešto propitaju, malo priprijete ko fol nekim šranjima (ne, ne, pec, pec), nakon čega sigurno neće više napadat malu djecu. Do prvog kantuna kad ugledaju curice na rolama. I onda Jovo nanovo. I još tvrdi da dijete laže. U drugim zemljama barem ti jave da ti u susjedstvu živi takav jedan. Pa ga možeš kvando i kvando stisnut za jaja. I neka cvili ko da su mu u morsi.

Zamisli u takvom okruženju poć na poso cijeli dan i ostavit dijete samo doma! A ovaj mu pokuca na vrata i traži žmuo cukara. Pa to je za fisnut. Prvo, kad bi mi jednom pao šaka, njegov kua više nikad ne bi bio nečujan. Naime, objesila bi mu za jaja zvona od ovna. Ko pojas nevinosti. On hoda i stado za njim. Zbog specifične težine zvona, gore spomenuti nikad mu se više ne bi mogo dignut. Jerbo bi ga vukla sila teže prema dole.

Pišo bi on meni na cjevčicu. I to krv. Drugo, zatvorila bi ga na jedno vrijeme u zatvor zajedno s dva pedera. Koji nisu viđeli tuđa jaja jedno dvije godine. I to ne bilo kakva dva pedera. Npr. s dva vrlo tamnoputa koji umjesto normalnog spolnog organa imaju kabel od 20 cola. I onda bi kupila sebi bumbak za uši. Moja metoda sigurno bi se pokazala učinkovitom. Jer nakon što bi mu prozviždo mozak, prosvirale uši i procvjeto šupak, ne bi mu više palo na pamet bilo što spolno ugrožavat, a kamoli malu djecu. Nego bi ko na jednoj našoj glupoj izbornoj reklami grlio stablo. Ili ga zakopo u zemlju. I čeko potres.

Ljeto donosi priče o zlostavljačima s plaža

Luka Gerlanc/Cropix

Kažu, ne moš tako drastično s jajima, ti bi ih samo otkidala, znaš li ti kako to boli, hebiga, treba ga žalit i poslat na liječenje. Ne bi ih ja samo otkidala. Ja bi od njih napravila minđuše za probušene uši i poklonila bivšem ponosnom vlasniku jaja, a kao vječnu uspomenu na moju malenkost urezala bi svoje ime. Liječila bi ga elektrošokovima.

Tako što bi mu struju priključila na donju glavu. Pred očima bi mu vrtjela slike golih krnjavih debelih baba sa sisama do poda, dok mu Metalica i Iron Maiden do daske s razglasa ispuštaju svoje najbolje hitove. Neka sva čula uživaju. Potom bi ga pitala – jesi li za kafu sikterušu, majstore? Tako izliječenog slobodno bi ga pustila među svijet. A on bi nakon toga postao misionar koji bi propovijedao ljepotu ljubavi prema starim, debelim, krnjavim babama. Koje su možda izvanka u turcu, ali imaju dobru dušu. I kao znak svog velikog ljudskog srca i oprosta, dopustila bi mu da koristi Veseljka. Za pišanje.