Branitelji u Benkovcu nisu trebali reagirati, ali dignitet Domovinskog rata treba čuvati, pa i od izraelskog ministra!

Branitelji stari gdje ste

Da li ću vas ikad naći

Kažite mi što to znači

Kad u ponoć Ceca svira...

Imaju li ljudi koji su se borili za ovu državu pravo reći što misle o pojavama u društvo? Imaju! 

Ali već mi se gadi da se društvena uloga hrvatskih branitelja svodi na glazbenu i kazališnu kritiku. Ima i važnijih tema. Ajmo najprije odgovoriti na ključno pitanje - za što su se borili hrvatski branitelji. 

Borili su se za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, a protiv srpsko-crnogorske agresije. I tu negdje treba staviti točku.

Nisu se borili za glazbeni ukus ni za kazališni ili festivalski repertoar. Dokaz tome je da kćer hrvatskog branitelja, koji vodi prosvjede protiv festivala u Benkovcu, zarađuje pjevajući pjesme Cece Ražnjatović Arkan - žene koja je karijeru sagradila na ratnom plijenu kojeg je njen muž oteo u Hrvatskoj. To mu oduzima kredibilitet da tuđu djecu podučava što trebaju slušati ili gledati.

Nisu se borili ni protiv korupcije ili privatizacijske pljačke, za pravnu državu i učinkovito zdravstvo jer ako jesu - taj su rat spektakularno izgubili. No, taj je poraz najmanje njihov. Oni su se izborili za slobodu i demokraciju. A to nisu pravocrtne kategorije.

Podrazumijevaju uspone i padove, ali zahvaljujući braniteljima građani danas slobodno biraju kakvi će se zakoni donosti, što će financirati ministarstva kulture ili poljoprivrede. Oni odlučuju kako će im se djeca odgajati.  

Festival u Benkovcu jest bio provokacija. I to jako uspješna. Branitelji su reagirali tamo gdje nisu trebali, produbili podjele u društvu, podjele između ljevice i desnice koja je podjednako hrvatska. Uostalom, zar nije Thompson u Sinju objavio da je Jugoslavija mrtva? No shit, Sherlock?! Meni se učinilo da je umrla prije najmanje 30 godina, ali sad je eto službeno. I zato možemo tvrditi da o Hrvatskoj odlučuju Hrvati. Oni u Domovini i njih nekoliko u Bruxellesu.

Ali to ne znači da se po Domovinskom ratu može slobodno sr.ti. Dignitet tog obrambenog rata treba čuvati. Primjerice od izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara koji ga uspoređuje s izraelskom intervencijom u Gazi. Ta se dva rata baš ni po čemu ne mogu usporediti, pa ni u dijelu odgovornosti za ratne zločine kako to pokušava prispodobiti Saar. Hrvatska nikad nije tvrdila da u Domovinskom ratu nije bilo zločina, iako je on bio obrambeni. Dio zločina je procesuiran, većina pred sudom u Haagu. Kojeg Izrael ne priznaje.

Izraelski napad na Gazu legitimna je posljedica brutalnog palestinskog masakra nad Židovima i otmice 251 osobe. Ali, Izrael je na taj napad odgovorio nesrazmjernom vojnom silom, strašnim razaranjem Gaze i ubijanjem 60 tisuća Palestinaca ‘jer su svi oni Hamasovci‘. Izgladnjivanje stanovništva i ubijanje novinara (njih 290) dio je izraelske strategije, a preseljenje stanovništva javno proklamirani plan. Hrvatski branitelji nisu na taj način branili svoj dom i slobodu i nema razloga da to sada, pred izraelskim ministrom, prešućuju.