Dakle, hrvatska Vlada planira subvencionirati avioliniju Mostar-Zagreb. Bravo naši. Jer, autocestom se od Čapljine može ravno do Zagreba, ali iz Mostara jok. Iz Mostara pomalo magistralom. Taj Mostar je ostao na š.pku svijeta kao da je, božemiprosti, Dubrovnik.
Ustvari, Mostar je još gori jer hrvatska Vlada barem subvencionira avioliniju Zagreb - Dubrovnik. Država našem nacionalnom prijevozniku subvencionira liniju Zagreb-Dubrovnik kroz ugovor o javnoj obvezi koji jamči minimalni kapacitet letova, frekvenciju i cijene karata. Kompenzacija nadoknađuje gubitke prijevoznika zbog nižih cijena karata i obveze održavanja linija. Da nije toga, karta za Zagreb bila bi valjda skuplja od aviona samog.
Jeftinije je iz Dubrovnika odletit u Beograd, nego u Zagreb. Doduše, ajde, nije mi neka usporedba - Zagreb je ipak glavni grad svih Hrvata, pa je u redu da se to i plati. Beograd je istom logikom, glavni grad svih Srba, pa je normalno da bude jeftinije, jel da.
Dubrovčani, grintavi kakvi jesu, nezahvalni na subvencijama koje smislila naša mudra i plemenita vlast, sad kukaju radi cijene avio karata jer da njima avion nije luksuz nego potreba. Mnogi idu na liječenje u Zagreb, moraju tamo na pregled, djeca im se školuju u Zagrebu, a za reć’ pravo, ako ćeš kupit bokunić robe, isto je bolje poć u Zagreb nego se tri sata vozat do Splita. Ili ljeti dvjeure do Župe.
Evo gdje je u stvari problem.
Naše uvažene saborske zastupnike, naše ministre, državne tajnike i ostalu inteligenciju netko je gadno prevario još dok su bili mali. Danas su to sve pusti magistri, doktori, profesori, a dvije rečenice ne znaju prepisat. Ko’g su kokota radili u školi, ako nisu prepisivali. Znam, znam, učili su, trudili su se, nisu muljali i prepisivali kao neki, jel da?
Malo morgen, drugarice i drugovi.
Jer da su oni nešto učili, Hrvatska bi bila funkcionirajuća država, a nije. Obnova Stona nakon potresa ne bi trajala 10 godina, niti bi one stijene na padinama Srđa i dalje prijetile vozačima.
Da su prepisivali od Nijemaca, ne bi bilo privatizacijske pljačke stoljeća, nego bi se firme privatizirale kao one iz bivšeg DDR-a. Da su prepisali Zakon o javnoj nabavi, ona bi funkcionirala kao u Danskoj ili Nizozemskoj. Ljudi moji, kod nas suci i državni odvjetnici masovno tuže državu, zbog neisplaćene naknade za dežurstva.
Da su prepisali ugovor o javnoj obvezi (PSO) od Norvežana, odredila bi se najveća cijena avio karte, a država bi subvencionirala ostalo. Dubrovčani ne bi prodavali bubreg za kartu. Još bi osobama starijima od 67 godina, slijepim osobama i invalidima starijima od 16 godina, svoj djeci mlađoj od 16 godina država odobrila popust od 50 posto na maksimalnu cijenu karte.
Ali našim lumenima je učiteljica rekla da su oni pametni, da ne smiju prepisivat.
Zamislite kakvi bi nam zakoni tek bili da nam u Saboru i po ministarstvima sjede glupani.
Jadna li nam pamet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....