Jesi MiGa vidio na Srđu? ‘Ruski avion koji se proslavio u Vijetnamskom ratu bio je najsuvremenije što smo imali, simbol i nada, iako je pobjedu u Domovinskom ratu iznijelo srce hrvatskog branitelja‘

Eno su MiG-a postavili na Srđu. Djeca su vjerojatno oduševljena. Vidjeti pravi pravcati lovački avion ne može se svaki dan. Kod odraslih su mišljenja podijeljena. Jednima nije jasno što će MiG tamo, drugi u njemu vide sjećanje na herojsku obranu Dubrovnika, treći tvrde kako se Grad ovim činom izjednačio s Nikšićem koji je isto nedavno montirao borbeni avion na ulaz u grad.

Restaurirani MIG21 iz Domovinskog rata na Srđu

Tonci Plazibat/Cropix

’Ajmo proći redom kroz argumente.

To prelijetanje MiG-a koje je najavilo oslobađanje Golubovog kamena nikad neću zaboraviti. Stomačna viroza me probudila nešto prije 5 sati, par minuta prije nego sam čuo dobro poznati zvuk. Nije MiG 21 bez veze nosio nadimak let lampa. Uglavnom, od tu gdje sam se nalazio u tom trenutku nisam mogao mrdnuti taman krmače padale, ako me razumijete... Kad vas tako ulove kalanih gaća, samo vam jedna misao proleti kroz glavu: - Bože, zar ću umrijeti kao seronja... Onda je krenulo topništvo, ostalo je povijest.

Da, bio je to prvi borbeni zadatak jednog hrvatskog MiG-a. Ali ne, nije bilo prvo djelovanje naših zrakoplova na dubrovačkom području.

Par sati ranije, dva aviona UTVA-75 iz sastava Samostalnog zrakoplovnog voda 4. GBR bombardirala su srpske snage u zaleđu Rijeke dubrovačke. Jedan naoružan bombama, drugi raketama osa. Jednim su upravljali moji prijatelji i kolege Goran Kovačević i Nediljko Ivačić, a drugim moj nastavnik letenja, brigadir Matko Raos. U akciju su poletjeli iz Opuzena. Električne preinake na avionima radio je moj prijatelj Tonči Peović. Znate ga kao dugogodišnjeg direktora aerodroma u Dubrovniku, pa ga pitajte. Učinak bombardiranja bio je jednak onom MiG-ovom. Vojno mali, više psihološki.

Tonci Plazibat/Cropix/Cropix

E sad, postaviti UTVU kao sjećanje na ratne dane mnogi bi doživjeli kao ruganje, zar ne? No, istina je da se Domovinski rat nije vodio nadzvučnim avionima, HIMARS-ima ni Leopardima. Najjače oružje bilo je srce. Ponetko je imao i znanja, ali naoružanje nam je, objektivno, bilo toliko jadno da bi oficiri JNA i četnici već samo zato trebali odraditi kolektivni sepuku jer su izgubili rat protiv tako slabo naoružanog protivnika. Zločini koje su pritom počinili zavrjeđuju još jedan, ali eto - ne može se čovjek ubiti dva puta. Utoliko, MiG doista navodi na pogrešan dojam da smo rat dobili dobro naoružani.

Usporedba s Nikšićem je baš duboko zločesta. Navodi na krivi zaključak. Avion postavljen kod aerodroma na Kapinom polju nije simbol zla, nego sjećanje na tajnu operaciju ‘Velveeta’. Novoj državu Izrael avioni su trebali za obranu od Arapa, a dobila ih je baš preko Nikšića 1948. Taj avion je jedan od prvih 6 Spitfirea MK9 koji su poletjeli prema Tel Avivu. Nije dakle postavljen kao simbol agresije.

I zato, neka MiG-a na Srđu. Samo što spomen ploču treba postaviti u kontekst vremena. Taj ruski avion koji se proslavio u Vijetnamskom ratu bio je najsuvremenije što smo (evo do ove godine) imali. Bio nam je simbol i nada, iako je pobjedu u Domovinskom ratu zapravo iznijelo srce hrvatskog branitelja.