Kupujmo hrvatsko? A od čega, za Gospu? Dubrovački ugostitelji kukaju otkad znam za sebe, ali i njih dere tko stigne i zato im zbog spenze u Italiji svaka čast!

Ajme, stonske jagode...zlata vrijede, bolje su od vrgoračkih sto puta. Patate? Nema na svijetu boljih od onih iz Like. Janjetina može i bračka, ne mora biti baš paška. Tu se, eto, malo švercam, ali meni je važno da kupujem isključivo domaće, pa nek‘ košta koliko košta.

I olignje duperam samo domaće, Jadranske. Ove patagonijske su ko da žvačeš goldun. Stonske kamenice? Na Key Westu sam jedva izio 20 komada, a doma ne šporkavam zube ispod 30 komada. Te američke su ko da jedeš mosure. Nema do naših. Radi mene su u banci otvorili posebnu kreditnu liniju za kamenice...

Tonći Plazibat/Cropix

Ljudi, prestanimo se lagat‘. Lignje mi padnu u pjat samo ako ih ulovim, stonske jagode ako me ne ulove dok ih berem, kamenice samo iz donacije, a mušule još mogu dok i njih ne počnu prodavat na komade. Kupujem ono što mogu, a to je svake godine 3,4 posto manje. Tolika je službena inflacija, iako iz RBA banke javljaju da se popela na 7,4 posto.

Znam ja da potrošačko domoljublje košta, ali hrvatske plaće jednostavno nisu takve da bi se kupovalo hrvatsko. O penzijama da ne govorim. Penzioneri para nemaju, samo se šuljaju kroz butigu. Ljudi moji, oni namjerno dišu. S takvim penzijama odavno bi trebali biti pod pločom. Jedino gdje je domoljublje još jeftino su Thompsonovi koncerti. A i on najlakše zaradi kad ne pjeva.

Lani, krajem 6. mjeseca, vraćao sam se iz Rima. Bilo me na aerodromu sramota pogledat‘ u oči turistima koji se s odmora vraćaju doma iz Hrvatska. Odrali smo ih ko Musa jarca. A inače tu čeljad baš volim.Kad ih u restoranu, a ne traže R1, ja se u njih zaljubim iste sekunde. Nema veze je li muško, žensko ili ono. O‘kle pare, brate?

Dubrovački ugostitelji me, zbog tekstova o cijenama, vole ko mater ludu kćer. Vole me kao ja njihovu kuhinju. Međutim, sad mi dođe da ih zagrlim i izljubim. Stvarno, svaka im čast. Odlučili su se udružiti i skupa poći u spenzu u Italiju. I sad svi skaču - ajme strašno, nimalo domoljublja! Umjesto da su Za dom spremni, da kupuju hrvatsko, oni idu po sir i pastu u Italiju. Strašno!

Tonći Plazibat/Cropix

Ljudi, prestanimo se zafrkavat.

Nije u pitanju samo turizam. Turisti dođu i pođu, a mi s ovim cijenama živimo cijelu godinu. Istina, naši ugostitelji kukaju otkad znam za sebe. Ali niti jedan još nije bacio kanavac i rekao - od ovoga se više ne da živjet! Pa ipak, istina je da i njih pljačkaju. Dere ih tko stigne - od cijene petrusina, do cijene najma. I zato su dubrovački ugostitelji učinili ono što nama običnim građanima nije moguće. Udružili su se i sad će kupovati tamo gdje su cijene normalne, u Italiji. Iskreno se nadam da će za njihovim primjerom krenuti i drugi hrvatski ugostitelji jer to što nam trgovci i dobavljači rade jednostavno više nije ljudski. Taj pljačkaški krug se zatvorio, pa cijene rastu sve dok netko ne kaže - dosta, brate.

Možemo mi jesti manje i s.ati tanje, ali u butizi moramo platiti onoliko koliko piše. Ugostitelji su odlučili izaći iz ovog vrzinog kola i zato - svaka im čast.