Nije da tu i tamo ne bih kojeg stavio u top, ali ne dam na vozače Libertasa.
Riba smrdi od glave, a ona sjedi u kancelariji na kojoj piše direktor ili šef prometa. Oni su odlučili da linija 1B iz Mokošice vozi tek od igrališta u Malim kućicama, a oni koji žive dalje od toga, neka idu pješice po ovom zvizdanu. Objasnili su i zašto su tako odlučili. Jer im na divlje parkirani auti ne dopuštaju normalnu i sigurnu vožnju.
Tko god mi kaže da direktor Libertasa u imeniku nema gradonačelnikov broj mobitela, laže. Tko mi kaže da šef prometa nema broj načelnika policije, laže. Nisi za taj posao ako nemaš te kontakte. Javit će se njima Franković i Pavličević već na prvo zvono jer ako ih zove direktor Libertasa, znaju da je frka.
Ali čak i da se nisu javili, da nisu na teren poslali patrole i komunalne redare, nego su direktoru pokazali srednji prst, trebao je s njima sjesti i stvar riješiti, umjesto da se kukavički skriva iza svojih vozača.
Nikad vozača nisam krivio što me nije ukrcao u prepunu ‘šesticu’ na Pošti Lapad. Nekidan sam ušao tek u treću i to samo zato jer je žena iza mene morala na posao, pa je izgubila živce i samo me unijela u autobus. Ako vozač kaže da nekuda ne može proći, da više ljudi ne može ukrcati, onda ne može. Jer je trostruko odgovoran ako se nešto dogodi - prema zakonu, prema poslodavcu i prema žrtvama svoje pogrešne odluke.
Vozače mi ne dirajte!
Uvijek mi je bio žao stanovnike Mokošice onako natiskane u autobusu. Uopće nije zabavno držati nos pod tuđim pazuhom, pa da je i 5 minuta. Nije mi se drago tiskat na onu polovicu prednjih vrata e da se ne bi koji putnik prošvercao. Bio sam lani u Hamburgu i uživao u slobodi ulaska na bilo koja vrata. Bio je to nevjerojatan doživljaj. Karte za cijelu obitelj sam imao na mobitelu ako me tko što pita. U Libertasov autobus ulazim ko lupež, zbijen između dupeta prethodnog putnika i nosa onog iza mene, uvijek u strahu hoće li mi onaj uređaj pokazati zelenu kvačicu ili će svijet stati dok se ne snađem drukčije. A kažu da me voze ko gospara...
Koga god sam pitao, svi su zadovoljni lakoćom kojom se sad prolazi kroz zonu posebnog prometnog režima. Ostatak Dubrovnika osuđen je na krkljanac. To sad može riješiti samo Libertas. Ali ne onaj kojemu novinari moraju objasniti da je sezona počela, nego Libertas koji ima dovoljno autobusa i vozača i cijenu prijevoza koja će me motivirati da ne koristim vlastiti automobil. U Madridu, Rimu i Bologni je jednokratna karta 1,5 €, u Ljubljani 1,3 €, Ateni 1,2, Budimpešti 1,15 €..
Znam, užasno je teško kalibrirati veličinu bilo čega u Dubrovniku. Zimi Grad nema ni 40.000 stanovnika, ljeti u njemu nema manje od 100.000 duša. Ne znam koliko nam autobusa treba. Ali gradonačelnik je dobro primijetio na primjeru Mokošice - napravio je parking za 200 automobila, njih se odjednom stvorilo još više. Tako će biti sa svakim novim parkingom. I zato mislim da mu je idući veliki projekt - još bolji Libertas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....