Odbrojavamo nešto sitno do nogometnog prvenstva, a mene vam nogomet apsolutno ne zanima. Dosadno mi je gledat kako jedanaest tipova s glupim frizurama juriša na jedanaest drugih tipova s još glupljim frizurama i kako se naganjaju za jednu jedinu loptu. Mislim, kad su tako navalili, što im ne daju još koju loptu pa nek se djeca igraju. Ti su nogometaši vječna djeca.
Zamisli da ti se cijeli život vrti oko baluna i zelene livade! I onda pred neki teži okršaj uvale ti da moraš proučavat igru suparnika pa umjesto nekog dobrog filma opet moraš gledat loptu i zelenu livadu. To je za izlećet iz vlastitih cipela. I onda nakon toliko treninga, blejanja u suparnikovu igru, dumanja kako ih zahebat, ti u odlučujućem momentu promašiš gol. Ili ga uvališ svojima jer su te tako zamantrali da ne znaš đe se nalaziš, a kamoli koja je mreža tvoja, a koja tuđa. Kažu, nije to lako, oni moraju igrat i kad ih nešto boli, i po kiši, i po ledu.
Dođe mi da se rasplačem. Da, i Rozga mora pjevat kad joj se ne pjeva, i svi drugi moraju na poso kad im se ne radi, i po kiši, i po ledu. S tim da redovito plaćaju porez državi i uglavnom ne smišljaju mutne radnje s kladionicama. I s tim da od svoje plaće ne mogu ni preživjet do prvoga. Jer da nije u pitanju toliko silna lova, mislite li da bi bila takva gužva u šesnaestercu oko toga ko će bit predsjednik nekog nogometnog saveza? Čovječe, pa u nas su ravnatelji škola stoljećima isti jer se niko ne želi uvali u šranje za nikakvu plaću. Čast? Koja čast? Jede li se to?
Bacim oko samo kad čujem neki biser komentatora koji se u zadnje vrijeme natječu u provalama. "Da nam ne prisjedne igra Kurceva!" – rekao je onomad jedan takav, a na moj komentar "a što bi tek žene na to rekle", smrtno ozbiljnim glasom i mirnoćom kojom se učitelji u školi s posebnim programom obraćaju svom štićeniku, moja dvojica objasnila su mi da je to ime nogometaša. "Je li to onaj što je izgubio nogu u kafiću Footlose?" – nastavljam s biserima jer su u điru reklame. Za pivo, naravno. (Zašto se uz tekmu ne pije vino, npr.?).
"Ne, to je onaj što je kopao nos trčeći pa usput sebi iskopao oko". Shvaćam poruku i ušutim. A i reklame su gotove. Zašto uopće neke nogometaše pitaju za komentar kad znaju da će dobit, budimo realni, u najmanju ruku slikovit odgovor? A možda upravo zato! Slijede izjave s interneta. Kaže Ronaldo u jednoj izjavi: "Izgubili smo zato što nismo pobijedili". Viduka dodaje: "Ne bi me bilo briga i da izgubimo svaku utakmicu u natjecanju samo da osvojimo prvenstvo". Mark Draper uljepšao mi je dan izjavom: " Želio bih igrati u talijanskoj ligi, npr. u Barceloni". Alan Shearer tvrdi; "Nikad nisam želio otići. Ovdje sam cijeli život, nadam se da ću biti i nakon toga".
Aston Ville pobrkao je lijevo i desno: "Dobio sam gadan udarac po lijevom gležnju, ali nešto mi je reklo da se zapravo radi o desnom gležnju". Da, padanje od smijeha, ali vidiš, oni žive u vilama 10 milijuna eura s pogledom na neki ocean. Ja živim u pašteti u Mokošici. Bez ikakva pogleda. Ali neka nama kruha i igara. I neka te igre potraju. Kad već nemamo dovoljno kruha. Nego nam ga šalju zaleđenog iz Poljske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....