Pripadam generaciji kojoj je osamdesetih prošlog stoljeća na krilima gazbenog Novog vala Amerika bila san snova! Bilo što iz Amerike, od konzervi Cole, najlonskih vrećica s logom Marlbora kojima smo zamijenili školske torbe, pa do SMB ‘vjetnamki‘ u kojima smo se kočoperili po Stradunu, bila je poruka naše generacije kakav život želimo.
No u pedesetak godina puno toga se promijenilo oko poimanja Amerike kao zemlje iz snova, posebice nakon revolucije u dostupnosti informacije. Kada je CNN na našim televizijama postao tek jedan od mnogih news kanala, kada smo počeli ‘Goooglati‘ i pratiti Facebook, Twiter shvatili smo da ‘Nije zlato sve što sja‘, pa tako ni da je Amerika nije baš obećana zemlja.
Sjećam se kako se jedan moj prijatelj krajem devedesetih prijavio na američku ‘lutriju‘ za ‘Zeleni karton‘, vizu kojom možeš s obitelji živjeti i raditi u SAD-u. Već je zaboravio na to kada su ga nakon dvije, tri godine nazvali iz američke ambasade i čestitali mu na osvojenom ‘Zelenom kartonu‘, a on ga, zahvalivši im se, odbio. Zvao ga je potom više rangirani zaposlenik ambasade misleći da se radi o nesporazumu, jer kako je moguće da netko iz Hrvatske odbija američki san? Naime, moj prijatelj u međuvremenu radio je za američku kompaniju, često je boravio u SAD-u i shvatio da ‘Nije zlato sve što sja‘. Koliko god je mojoj generaciji Amerika bila san, da nas sada pitate u kojoj zemlji bi naviše voljeli živjeti, SAD uopće ne bi bio na popisu.
To su očito sada shvatili i sami Amerikanci te na međuizborima za Kongres glasovali ne toliko protiv Republikanaca, koliko protiv Donalda Trumpa, ali i sustava kojim se vodi njihova zemlja. Naime glavne teme u predizbornim kampanjama osim visokih troškova života, skupog goriva i hrane bila su stanje demokracije i način na koji se vodi država.
U većini zemalja prate se ti izbori kao da od njih ovisi njihova budućnost što je i činjenica jer Amerika je, bez obzira na sve što se događa oko Trumpa i dalje vodeća svjetska sila i biti će još dugo. No na rješenje gorućih svjetskih problema, poput rata u Iranu i normalizacije opskrbom naftom, a time i pada cijena goriva te zaustavljanja rata u Ukrajini zbog kojeg obzirom na energetsku krizu Europu očekuje nikad hladnija zima, načekat ćemo se.
Trumpov drugi mandat u kojem se obilato koristio predsjedničkim izvršnim ovlastima kako bi zaobišao odluke Kongresa i sudske presude pokazao je koliko je neophodna kompletna reforma američke demokracije i administracije. Od samog izbornog procesa preko zakonodavstva pa do predsjedničkih ovlasti. Jer bez obzira na većinu u Kongresu, dakle volju američkog naroda, jedan čovjek, a u ovom slučaju to je Donald Trump i dalje može provoditi svoju politiku. Može slati vojsku u ratove, uvoditi carine, ukidati sankcije.... I to zahvaljujući ovlastima, poput mogućnosti veta na odluke Kongresa ili one iz Zakona o trgovini kojom je unatoč što su poništene, vratio na snagu izvanredne carine čak i prijateljskim zemljama. Jednak primjer je i pomoć Ukrajini koju je izglasao Kongres a koju Bijela kuća stavila na ‘dno ladice‘ do isteka fiskalne godine nakon čega ta odluka odlazi u zastaru. Čitav niz je primjera u kojima je aktulani predsjednik ‘vozio slalom‘ izbjegavajući odluke Kongresa i sudova koji pokazuju da Americi doista treba velika reforma. Naime, niti jedna demoracija nije idealna jer se svaka konstantno mora pilagođavati vremenu u kojem živimo. Novim društevnim vrijednostima, novim standardima, napretku znanosti, gospodarskim dosezima... Zato i jest demokracija dobra. Da Amerika nije sila kakva jest, to bi bio samo njihov problem, a ne problem cijelog svijeta. A možda im upravo Dubrovčani prvi na to mogu ukazati. Ne samo zato jer su im prvi priznali neovisnost, već jer stoljećima baštine upravljanje državom u interesu javnog dobra o čemu svjedoči u kamen uklesana poruka u Kneževu dvoru- ‘Obliti privatorum publica curate‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....