Nova antidelux: ‘Ništa se osim datuma ne mijenja: I dalje će nas zatupljivat glupim TV programom i prijetiti poskupljenjima, i dalje ćemo satima čekat red u doktora, i plaćat komunalno a da ne znamo zašto...‘

Ponekad se ne mogu načudit kako se ljudi mogu onako blesavo raspištoljit na dočecima Nove godine. Ono, počne svirat pjesma tipa Vrapci i komarci, a ja padnem u trans. Mislim, "siromah sam al‘ volim da živim", kako kaže druga pjesma istog umjetničkog dojma i književne snage, no nema tog alkohola i te droge da bih se pridružila toj koreografiji. Evo, gledaj ti naš TV program. Hotel izvan kategorije. Antidelux. Lik od 50 godina uporno skakuće po istoj nozi (svojoj i tuđoj) i na istu stranu. Pod njim se udubio pod.

Atmosfera na Dočeku 2026. na Stradunu

Dzf/

Štoviše, iskopo je pola hotelskog restorana. Nastavi li istim ritmom, doći će u Kinu. Pratilja šamara sisama sve oko sebe. Povremeno neartikulirano zamaše rukama. Konobari je zaobilaze u širokom luku. I bestimaju. Prilazi kamera razigranoj ekipi. Novinar - početnik dobio zadatak da izvuče barem jednu suvislu izjavu. Trese mu se život i mikrofon. Evo, kaže naš lik, nije skupo, otplaćivat ćemo do ljeta pa nećemo ni osjetit.

Gulaš im baš nije nešto, ulijeće u kameru pratilja, prdim ko auspuh. U to počne odbrojavanje. Točno u ponoć oznojena i ljepljiva tijela počnu se grlit i pipat. Svira hit Ljupke Dimitrovske od prije 30 godina «Dragi, ljutit će se moja majka». Svi se hvataju u vlakić, a novinara u šegu. Jer ljutit će se njegova šefica.

Zato kamera brzinom klokanova skoka prelazi u rodilište gdje predsjednik poklanja izmučenoj novogodišnjoj rodilji košić s nekim sranjima koja joj nikad neće trebat. Novogodišnja beba reve iz petnih žila. Posro se, a ovi ne obadaju. Mali se pita – koji sam se kua rodio? Isto će se pitat do kraja života.

Kamera s olakšanjem napušta nježnu rajsku scenu i silazi u pakao – među razularenu rulju na nekom od naših gradskih trgova. Tu svi skaču jedni drugima po nozi, prolijevaju se alkoholom, guraju do iznemoglosti. Petarde rasturaju jače nego ‘91. Onima osjetljivijima vratilo se mucanje i treptanje lijevim okom.

Nova godina, stari troškovi za građane

Niksa Stipanicev/Cropix

Uskoro bježe u sklonište. Jedna trećina otkopčava parapet već na glavnom trgu da bi se ispišala u nekoj od pokrajnjih ulica po spomenicima nulte kategorije. Na taj dobronamjerni novinarov komentar, lik viče: «Pa i ovo moje u ruci je isto spomenik nulte kategorije». Sisojka do njega žustro klima glavom. Kamera se spušta nešto niže. Za rijet pravo…

Što se zapravo promijeni u trenutku odbrojavanja? Samo datum ilitiga nadnevak. I što uopće očekujemo? Naime, u govnima smo do grla i nećemo lako isplivat. I dalje će nas zatupljivat glupim TV programom, i dalje će nam prijetit poskupljenjima, i dalje ćemo satima čekat red u doktora, i dalje će nam naplaćivat nekakvu mjesečnu komunalnu naknadu za koju uopće nemamo objašnjenje. I dalje ćemo cijeli siječanj prđet iza graha. Detonacijama na kojima bi nam pozavidjela i NASA. Jer, uskoro je njegovo vrijeme.

Maja