Ministarstvo financija uočilo je potrebu za postizanjem „veće pravednosti u oporezivanju dohotka od imovine po osnovi korištenja nekretnina u turističke svrhe” i odlučilo podići donje granice paušala po krevetu u najrazvijenijim sredinama. Što to znači za dubrovačke iznajmljivače?
Radi se o godišnjem paušalnom porezu koji se plaća prema broju kreveta i smještajnih jedinica utvrđenih rješenjem o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu te visini poreza koju utvrđuju grad ili općina u kojoj se nalazi nekretnina. Država je odredila raspon u kojem jedinice lokalne samouprave mogu odrediti iznos davanja za svoje područje, ovisno o indeksu turističke razvijenosti (ITR). Dubrovnik spada u prvu kategoriju razvijenosti. Prema važećim propisima, gradovi i općine prve kategorije paušalni porez mogu odrediti unutar raspona od 100 do 300 eura po krevetu. Prihvati li se Vladin prijedlog, donja granica će se pomaknuti na 150 eura dok gornja ostaje ista.
Odlukom gradske uprave, Dubrovnik je podijeljen u četiri kategorije, ovisno o ulici odnosno o naselju u kojem se nalaze soba, apartman ili kuća za odmor. Prema odluci iz 2025. godine, dubrovački iznajmljivači u prvoj zoni, koja obuhvaća spomeničku jezgru, plaćaju 250 eura godišnje po krevetu. U drugoj kategoriji, koja se odnosi na kontaktnu zonu, plaća se 150 eura, a ostatku grada 100 eura godišnje po krevetu. To znači da će značajan dio iznajmljivača iduće godine plaćati veći paušal. Primjerice, za dva kreveta u apartmanu u Lapadu, umjesto 200, plaćat će se najmanje 300 eura, odnosno onoliko koliko Grad Dubrovnik odredi.
Odluka o paušalu inače se treba donijeti najkasnije do 15. prosinca tekuće godine za primjenu od 1. siječnja slijedeće godine. No, Vlada je sad doskočila i tome.
„Zbog kratkoće vremenskog perioda za donošenje novih odluka, predlaže se prilagođavanje tog roka za 2027. godinu odnosno propisivanje obveze donošenja odluke za 2027. godinu najkasnije do 1. ožujka 2027., a koje je u istom roku potrebno dostaviti Poreznoj upravi”, naveli su iz Ministarstva financija u prijedlogu za povećanje donje granice raspona iznosa paušalnog poreza s dosadašnjih 100 eura u prvoj kategoriji ITR-a na 150 eura, odnosno s dosadašnjih 70 eura u drugoj kategoriji ITR-a na 100 eura.
Uz navedeni paušalni porez na dohodak, iznajmljivači plaćaju turističku pristojbu, turističku članarinu te PDV na proviziju koju naplaćuju strane agencije i platforme za posredovanje u iznajmljivanju turističkog smještaja.
- Nađu se neki koji kažu kako se ne mora raditi sa stranim agencijama. To je kao da imaš mercedesa u garaži. Ako misliš imati gosta, neizbježno je surađivati sa stranim agencijama čije su provizije oko 15 posto. Dakle, PDV na proviziju je oko 4 posto ukupnog iznosa noćenja. Kad se sve zbroji, dođemo na otprilike 10 posto troška. Međutim, mnogi zanemaruju ostala davanja, komunalnu naknadu, režijske troškove i potrošni materijal, kao i činjenicu da iznajmljivači, za razliku od firma, nemaju mogućnost odbijanja PDV-a na kupovinu perilice i ostale troškove – kaže Nino Dubretić iz dubrovačke agencije Direct Booker.
Iduće godine mnogima raste i turistička pristojba kojom iznajmljivači financiraju rad turističkih zajednica.
Odlukom Županijske skupštine, u 2027. godini, iznos turističke pristojbe za one koji plaćaju po noćenju u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost ostaje 2,65 eura po osobi u razdoblju od 1. travnja do 30. rujna, te 1,85 eura ostatak godine. No, narast će godišnji paušalni iznos turističke pristojbe za osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Sa sadašnjih 65 eura, raste na 80 eura po krevetu za 2027. godinu.
Što se tiče članarine turističkim zajednicama, koja se plaća do 15. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu, iznajmljivači u domaćinstvu i na OPG-u koji ne vode poslovne knjige plaćaju paušal za svaki krevet naveden u rješenju o kategorizaciji. Plaća se 5,97 eura za glavni i 2,99 eura za pomoćni krevet.
- Na iznajmljivače se krenulo udarati s razlogom i bezrazložno. Dubrovnik uistinu ima problem sa stambenim fondom. Naravno da gradnja nekretnina samo radi iznajmljivanja nije poželjna pojava. Međutim, do ove točke na kojoj se nalazimo, doveo nas je zakon koji je omogućio izgradnju ovoliko apartmana u novogradnji. Stan koji sam kupio prije osam godina, u kojem živim, na papiru je apartman. To znači da plaćam skuplju struju od običnog kućanstva, ali ovaj stan sutra, ako poželim, mogu iznajmljivati. S druge strane, kod nas je svatko mogao dobiti rješenje o iznajmljivanju, odnosno o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, i tamo gdje na papiru ne piše apartman. Tako smo došli do postojećeg stanja. Jedino suvislo rješenje je da se na tržište ne stavljaju novi apartmani i pritom se nikako ne bi smjelo retroaktivno dokidati stečena prava. Retroaktivnim dokidanjem rješenja se doslovno ugrožava egzistencija ljudi koji su se zadužili da bi kupili nekretninu. Nije nevažno naglasiti da su ti ljudi sve stekli i rješenje dobili po zakonu. Osim toga, ne možete nekoga ugrožavati zbog vlastite loše odluke ili pogreške. Ne može netko, tko donosi zakone i propise, najednom poništi sve što je učinjeno po tim zakonima i propisima. Treba imati na umu da takve odluke rezultiraju suviše ozbiljnim posljedicama – komentira Dubretić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....