Gdje je Hrvatska u Europi po prosječnoj plaći, ali i kupovnoj moći? Pogledajte, razlike su velike

Prema podacima Eurostata, prosječna godišnja plaća za puno radno vrijeme po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura, a kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj pa sve do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više, donosi Euronews. 

Osim Luksemburga, plaće iznad europskog prosjeka imaju Danska, Irska, Belgija, Austrija, Njemačka, Finska, Švedska i Francuska, a odmah ispod prosjeka je Slovenija. Prema dnu ljestvice slijede, Španjolska, Italija, Malta, Litva, Cipar, Estonia, Portugal, Češka te Hrvatska. Iako zvuči nevjerojatno, ispod nas su Latvia, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Mađarska te na začelju Grčka i Bugarska.

No ako se gleda po kupovnoj moći poredak je nešto drugačiji. Luksemburg i dalje ostaje na vrhu, uz Belgiju, Dansku, Njemačku i Austriju, a u obrnutom smjeru od dna ljestvice su Grčka, Bugarska i Estonija. Hrvatska je po kupovnoj moći za vrijednost prosječne plaće  deveta na listi ispod EU prosjeka, a ispod nje su, zanimljivo, zemlje s većim prosječnim plaćama nego kod nas. Poput Češke, Cipra i Estonije. Istovremeno, u Rumunjskoj u kojoj je prosječna plaća manje nego kod nas veća je kupovna moć. 

Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi, a Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.

- Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća -  rekla je za Euronews.

De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću, poput poljoprivrede, tekstilne industrije ili osnovnih uslužnih djelatnosti.

Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI)  nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe vidi u niskoj razini sindikalne organiziranosti koja uz veću nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.