Mali obiteljski iznajmljivači spremaju tužbe, a dubrovački odvjetnik predviđa: ‘Bit će kolega koji će se prihvatiti toga, a to će koštati....‘

Treba li zabraniti iznajmljivanje apartmana u stambenim zgradama? Takav amandman koji ide u zakonsku proceduru predlaže dubrovački gradonačelnik Mato Franković, a ovisno s koje strane priče se nalaze, nižu se i mišljenja uključenih u temu.

‘Dajete gradska dva, a otimali bi naše‘

Iznajmljivači koji imaju apartmane u stambenim zgradama su, naravno, apsolutno protiv bilo kakvih izmjena, dok oni koji nemaju apartman jadikuju da nemaju miran život u vlastitoj zgradi. No, nekome tko je živio u gradskom kvartu koji se sastoji od kuća za iznajmljivanje i kuća za stanovanje jasno je da je taj suživot često puta bio puno bučniji i nepodnošljiviji nego u nekoj zgradi, ali oni se u ovom amandmanu ne spominju. Zasad. Jer kako tvrde poznavatelji teme, doći će i oni na red jer se ‘sve radi da se uništi mali čovjek i njegova egzistencija‘ te dodaju: ‘Kao da je živjeti pored hotela ugođaj! Ali ‘velike‘ nitko ne smije dirnuti‘.

Da mali iznajmljivači ‘neće pasti bez ispaljenog metka‘, dokazuje objava u facebook grupi ‘Spasimo male obiteljske iznajmljivače‘ gdje je objavljen video s osvrtom na najavu amandmana na temu iznajmljivanja apartmana u stambenim zgradama.

- Mato Franković je najavio amandman kojim bi se ukinula postojeća rješenja za iznajmljivanje apartmana u stambenim zgradama ako ti apartmani ne promijene svoju namjenu i postanu ono što već sada stoji u pravomoćnim rješenjima – apartmani. Odrješito tvrdi da je to hrabra odluka koja se mora donijeti.

- Pa ga pitamo, kad je tako hrabar i odlučan, zašto Grad Dubrovnik kojim on upravlja već devet godina nije ništa poduzeo po pitanju rješavanja priuštivog stanovanja, bilo najma bilo kupovine takvih stanova, a ima pritom milijunski proračun. Zašto Grad Dubrovnik, na naš upit koliko planira stanova u svom vlasništvu urediti za mlade parove i priuštivo stanovanje, odgovara da će od postojećih sto šezdeset tri stana kojima upravljaju oni, u redu za mlade parove biti ravno dva. Dva stana. Cijeli Grad Dubrovnik. A desetke tisuća naših bi otimali i mijenjali im namjenu. Pa ne ide to baš tako.

- Za kraj pitamo gospodina Frankovića je li on spreman svojom vlastitom imovinom, a ne državnim proračunom, snositi troškove svih potencijalnih sudskih tužbi koje će nakon ovoga nastupiti. Je li spreman to napraviti jer mi smo spremni braniti naše vlasništvo, pravo upravljanje s njim i pravo korištenja onih istih pravomoćnih rješenja koje nam je izdala ova država za vrijeme vladanja njegove stranke.

‘Licemjerno do bola‘

- Ovisno o njegovom odgovoru znat ćemo radi li se o običnom populistu ili o čovjeku koji je principijelno spreman braniti vlastite stavove, čak i po cijenu gubitka vlastite imovine ako izgubi na svim sudskim instancama.

- Dostojevski kaže: kad želiš ljudima reći kako da žive, pokaži svojim primjerom kako da žive. Da vidimo kako Grad Dubrovnik upravlja svojim nekretninama, koja im je bila namjena i zašto je sada ta namjena isključivo turistička. Znači, Grad Dubrovnik bi volio dalje nastaviti imati korist od turizma, ali to isto bi gradonačelnik zabranio svojim građanima.

- Licemjerno do bola. Jesu li dubrovačke zidine građene da turisti plaćaju ulaznice i šetaju njima ili da brane grad? Je li knežev dvor građen kao muzej ili kao sjedište vlasti i dom kneza? Jesu li lazareti građeni za koncert, restorane i kulturna događanja ili kao karantena? Je li ova Austro-Ugarska vojarna građena da bi gradska tvrtka Dubrovačka baština tu iznajmljivala komercijalno deset soba i apartman? Je li studentski dom građen za studente ili za turiste, kongres i ugostiteljsku djelatnost? Je li Arsenal građen kao restoran ili za gradnju i održavanje brodova? Jesu li pravila ista za grad i građane?”, stoji u objavi u grupi.

- Imamo pravomoćna rješenja koja imaju svoju zakonsku težinu – naglašeno je u jednom komentaru, dok u drugom komentatorica detaljno obrazlaže problematiku:

Ozbiljna tužba

- Teret vlastitih promašaja ne može se prebacivati na građane koji su ulagali u svoje nekretnine i poslovali prema zakonima koje je donijela ista država. Posebno zabrinjava ideja da se retroaktivno dovode u pitanje pravomoćna rješenja izdana od strane državnih tijela. Pravna sigurnost jedan je od temelja svake uređene države. Ako država danas može poništavati prava koja je sama jučer priznala, sutra više nitko neće imati sigurnost ulagati u bilo koju djelatnost. Istodobno, grad bez problema komercijalizira vlastitu imovinu kroz turizam kada mu to donosi prihod, dok građanima želi uskratiti isto pravo. Takvi dvostruki kriteriji teško se mogu opravdati. Turizam očito nije problem kada puni gradski proračun, nego samo kada od njega žive obični građani. Mato Franković godinama predstavlja obiteljske iznajmljivače kao glavni uzrok stambene krize, iako nikada nije uvjerljivo dokazao da će oduzimanje ili ukidanje postojećih prava tisućama građana riješiti problem priuštivog stanovanja – izneseno je u komentaru.

Nazvali smo dubrovačkog odvjetnika, koji je na ovu temu želio ostati anoniman, ali je iznio svoje stručno mišljenje o cijeloj stvari:

- I Bandić je tako donio pravo na status roditelja odgojitelja, koje je kasnije ukinuto. Ako bi išli na Zakon o vlasništvu, onda je svaki suvlasnik ovlašten služiti se svojim vlasništvom dok ne zadire u prava drugih. Već je na snazi da se mora skupiti 80 posto potpisa suvlasnika kako bi se nastavilo iznajmljivati u stambenim zgradama, a tako se ni prenamjena stana u apartman neće moći raditi bez suglasnosti suvlasnika – iznio je.

- Ako iznajmljivači budu dizali tužbe, moraju na Upravni sud da bi se pobio taj podzakonski akt. To traje i veliki su to troškovi. Ispod 5 tisuća eura se ne može završiti postupak pred Upravnim sudom. Tu je i Ustavni sud. Trošak je i prenamijeniti stan u apartman, upitno je što će tu biti. Teško je to predvidjeti. Sigurno će biti kolega koji će se prihvatiti toga pa će to ići u ozbiljnu tužbu – rekao je na kraju.