Mljetski maslinar Pero Matana o budućnosti maslinarstva na otoku: ‘Ako napravim sve kako to treba i bit‘, nitko se neće ni htjeti ostaviti maslina!‘

Zlatnom medaljom za sljubljene sorte okitio se sinoć na ovogodišnjem Noćnjaku mljetski maslinar Pero Matana, predsjednik Udruge maslinara Mljet. Na svojoj obiteljskoj zemlji u selu Ropa odmah do Nacionalnog parka Mljet, Matana se o maslinama brine o djetinjstva, a njegova je zlatna kapljica sinoć zasluženo okićena zlatom.

Noćnjak je ove godine okupio nikad više maslinara i uljara, ne samo iz Hrvatske već i susjednih zemalja, gotovo pet stotina njih prezentiralo je svoje ulje, natjecalo se i cijele godine radilo kako bi na ovoj manifestaciji, čije je ovo 28. izdanje, zablistali.

Matana masline nikad nije gledao kao posao, no pretvorio ga je upravo u to, dobar posao oko kojega se cijele godine treba brinuti, što na Mljetu nikako nije lako.

 Dodjela priznanja na 28. Međunarodnoj manifestaciji maslinara i uljara Noćnjak 2026 u hotelu President Valamar

Tonci Plazibat/Cropix

Udruga maslinara Mljet ima oko 60-ak članova, ali baš aktivnih, koji se stvarno dobro bave time i koji su jako uključeni u udrugu oko tridesetak. Imamo i nekoliko naših manifestacija koje su nam jako važne, to su mlada maslinova ulja, odmah nakon berbe i prerade i dan maslinovih ulja Mljeta. To je vrijeme kad nagrađujemo naše maslinare u suradnji s općinom Mljet koja daje poticaje za proizvedeno ekstra djevičansko maslinovo ulje. Imamo svoje povjerenstvo koje uzima uzorke od onih koji se jave na natječaj, ti uzorci pod šiframa idu u Južne kulture i njihov rezultat su praktički medalje, vidi se tko je najbolji.” - priča mljetski maslinar kojemu je sinoćnja zlatna medalja bila izuzetno važna.

-Udruga postoji od 2009. godine, a inače mi koji živimo na Mljetu bavimo se time od malena, s time da, kako se sad prerađuje ulje, to postoji tek u zadnjih 20-ak godina. Prije toga nije postojala tradicija branja, nego kupljenja maslina. U zadnje vrijeme imamo moderne uljare i modernu preradu, imamo na Mljetu dvije uljare za stanovništvo i imamo još jednu uljaru u kojoj čovjek sam melje samo svoje masline. Uljare su zapravo dostatne za naše kapacitete jer je populacija ljudi prilično stara, ne obrađuje se koliko bi trebalo, a onda i sve ovisi o godini, kakav je bio urod. „

Mladih ima, ali nada se da će s godinama, kad mladost ‘popusti‘, biti i više onih koji će maslinu gledati kao ‘majku‘.

-Hoće mladi, nije da neće i nije da ih nema, ali kad malo razmišljam i nije to za baš mlade. Oni nemaju vremena, bave se nečim drugim, a kako idu godine, kako si manje obvezan prema djeci, nekom svom poslu koji prati tu mladost, ljudi se vraćaju prirodi i maslini, dođe nam kao terapija. Nemamo bojazni da će to prestati. Voljeli bi da je malo više, ali dobro je. Pokušat ćemo se uključiti u još nekakve asocijacije, pokušat ćemo vidjeti i kroz što se može dobiti i novac kvalitetno to prodati, cilj je stalno raditi na kvaliteti. Ako ste primijetili, imali smo sigurno desetak natjecatelja s Mljeta na Noćnjaku i svi su bili unutar medalja, a medalja je ekstra vrijedna bez obzira kojega je sjaja.”

Tonci Plazibat/Cropix

Mljet proizvede otprilike oko pola tone maslina, ove godine je, dodaje Matana, bilo oko Teško mi je to reć, 300 - 400 tisuća kila.

-Lani je bilo nešto malo više, oko 500 tisuća i to su neke naše realnosti. No bilo je godina i kad je bilo i po milijun kila. Omjer maslina i ulja ovisi o vremenu berbe i o brojnim drugim faktorima, ali recimo od 6-7 kila pa do 10 kila otprilike je litra ulja. Bolje bi bilo reći kilo ulja jer ima nešto razlike u kilu prema litri.”

U njegovoj familiji masline ostaju zanimacija i ljubav, no za razliku od nekih, nije namjeravao obvezivati potomke, pa da postigne kontraefekt. Matana ima drugu metodu i ona je koliko logična toliko i uspješna.

-Ako mi bog da zdravlja i napravim ovo kako mislim da treba bit‘, mislim da to oni neće ni htjeti pustiti ni prepustiti, a imam drugu metodu. Ja više ne sadim, pripravim sve, a onda dovedem unuke i oni to rade i to su sad njihove masline. Ono što ti netko pokloni često prema tome ne osjećaš vrijednost, a kad netko malo radi za to, draže im je. Zovu me unuci i pitaju jesi li zalio masline i tako... Daj bože da ne bude nikome trebalo i da budemo živjeli u nekom blagostanju, ali zapravo, od ovoga, od maslina, nema boljeg!”