Od Frana Hakličke oprostilo se Društvo vodiča, a mi podsjećamo na njegove riječi iz razgovora za Dubrovački: ‘Dubrovnik je botija od litre u koju stane litra, ne mogu dvije, a mi upravo to činimo cijelo vrijeme!‘

Od nedavno preminulog poznatog i priznatog dubrovačkog vodiča, erudita Frana Hakličke oprostilo se i Društvo turističkih vodiča Dubrovnik. 

Inače, Haklička je bio čest sugovornik u Dubrovačkom vjesniku, a u razgovoru iz 2018. se posebno osvrnuo na struku i na turizam.

- Imamo tendencu, ja sam je imo i ima je svak, odbacivat stariju čeljad. Pojavio se enormno veliki broj turističkih vodiča, među njima ima jako dobrih, i svi imaju ono – pusti stare. Jedan Talijan mi je nakon vođenja priznao kako je kad me vidio promislio ‘vidi, opet smo dobili čovjeka s puno godina‘ ali i dodao ‘onako kako ste nas vi vodili mladi ne znaju‘. Stari Dubrovčani birali su kneza starijeg od 50 godina jer je bio zreo, nije više razmišlj‘o s dvije nego s jednom glavom -  kroz smijeh je tad rekao gospar Frano i dodao još nešto:

- Sad će neko reć, što ovaj govori gluposti. To sam rek‘o još 70-ih godina, Dubrovniku ne treba više ni jedan hotel. Dubrovnik je botija od litre u koju stane litra ne mogu dvije, a mi upravo to činimo cijelo vrijeme. Ranijih godina imali smo nekoliko hotela visoke kategorije za ono doba goste koji su dolazili i nisu pitali koliko nešto košta, koji su znali putovat, a danas ljudi nemaju pojma o vijađanju. Imali smo te male sitne industrijice i Dubrovnik je tada bogato živio. Danas smo dovukli ljude koji nemaju kulturu grada. Nijesu oni krivi nego ih niko ne uči. U reformi školstva niđe nema odgoja, ponašanja, ali zato gluposti stavljaju – ističe turistički vodič

Frano Haklička: Sramota je kakvi su danas vodiči: ženske u tirakicama ulaze u crkvu, muški su u japankama, iskidanih gaća...

- S dubokom tugom i iskrenim poštovanjem opraštamo se od našeg kolege Frana Hakličke, koji nas je napustio u 84. godini života. Otišao je doajen dubrovačkog turističkog vođenja, jedan od najboljih interpretatora povijesti Dubrovnika i čovjek koji je cijeli svoj život posvetio Gradu koji je neizmjerno volio.

Frano nije bio samo turistički vodič – bio je istraživač, kroničar i istinski čuvar dubrovačke baštine. Godinama je neumorno proučavao arhivsku građu u Državnom arhivu u Sponzi, tragajući za pričama koje su skrivali stoljećima stari dokumenti. Posebno su ga zanimali sudski spisi jer je vjerovao da se upravo kroz njih najbolje upoznaje stvarni život stanovnika Dubrovačke republike – njihove sudbine, svakodnevica, odnosi među ljudima, ali i način na koji je funkcionirala država. Zahvaljujući takvom pristupu, povijest nije prenosio kao niz datuma i činjenica, već kao živu priču o ljudima koji su stvarali Dubrovnik.

Turistički vodič bio je od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Na engleskom i talijanskom jeziku, kojima je vladao besprijekorno, desetljećima je predstavljao Dubrovnik posjetiteljima iz cijeloga svijeta. Bio je jedan od osnivača Društva turističkih vodiča Dubrovnik te dugogodišnji član komisije za ispitivanje turističkih vodiča na Sveučilištu u Dubrovniku, ostavivši dubok trag u obrazovanju brojnih generacija vodiča.

Osamdesetih godina bio je prevoditelj mnogobrojnim stranim državnim i kulturnim izaslanstvima koja su dolazila u Dubrovnik. Tijekom Domovinskog rata i u godinama koje su uslijedile vodio je strane novinare i televizijske ekipe, svjestan koliko je važno da svijet čuje istinu o stradanju Dubrovnika i njegovih ljudi.

Njegova ljubav prema povijesti ostavila je i trajan pisani trag. Preveo je i priredio iz arhivskih dokumenata Testament Miha Pracata za zbornik Dubrovnik, vrijedno djelo koje i danas služi povjesničarima. Održavao je predavanja o životu vlastelinskih kćeri u samostanu sv. Klare, o svakodnevici običnog puka i brojnim drugim temama, uvijek nastojeći približiti povijest na zanimljiv, živ i razumljiv način. S pravom se govorilo da poznaje povijest gotovo svakoga kamena našega Grada.

Bio je veliki zaljubljenik u umjetnost, osobito u djela Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića. I sam je bio darovit crtač, a njegovo široko znanje, radoznalost i sposobnost pripovijedanja ostavljali su snažan dojam na svakoga tko ga je slušao. Od njega su učili kolege vodiči, mladi naraštaji, studenti i tisuće gostiju kojima je Dubrovnik otkrivao s posebnom strašću i poštovanjem.

Posebno mjesto u njegovu radu zauzimala su besplatna zimska vođenja za građane Dubrovnika i mlade vodiče. Godinama su se iz subote u subotu okupljali svi oni željni novih znanja, svjesni da će svaka njegova šetnja donijeti neku novu priču, nepoznati podatak ili drugačiji pogled na Grad. Posljednje takvo vođenje održao je u ožujku ove godine, ostavši vjeran svojoj misiji prenošenja znanja gotovo do posljednjih dana života.

Frano je bio i veliki zaštitnik vodičke profesije. Nije dopuštao da se povijest Dubrovnika tumači površno ili netočno te je odlučno reagirao kada su neovlašteni strani vodiči narušavali ugled struke i iskrivljavali činjenice. Uvijek je branio istinu, dostojanstvo Dubrovnika i vrijednosti profesije kojoj je posvetio život. Novinari su ga rado tražili za mišljenje jer je bio iskren, argumentiran i britak – znao je pohvaliti, ali i kritizirati kada je smatrao da je to potrebno.

Odlaskom Frana Hakličke izgubili smo ne samo najstarijeg turističkog vodiča Dubrovnika nego i čovjeka čije je znanje bilo nadahnuće svima koji su imali privilegij s njime surađivati ili od njega učiti. Njegova ljubav prema Gradu, njegova predanost istini, golemo znanje i nesebično dijeljenje iskustva ostat će trajna vrijednost i obveza svima nama da nastavimo čuvati i dostojno predstavljati baštinu Dubrovnika.

Dragi Frano, hvala Vam na svemu što ste učinili za naše Društvo, za vodičku profesiju i za Grad kojem ste ostali vjerni cijeloga života. Obitelji Haklička izražavamo iskrenu i duboku sućut. Počivao u miru, stoji u objavi Društva turističkih vodiča Dubrovnik.

Posljednji ispraćaj Frana Hakličke bio je danas, 25. srpnja na groblju Boninovo.