Bivša ministrica turizma, kultne putničke agencije Atlas i voditeljica kratkotrajne radne skupine za Destinacijski management Grada Dubrovnika Pave Župan Rusković priznaje da ne prati do u detalje polemike oko nadolazeće turističke sezone, ali primjećuje da se trendovi ne mijenjaju nabolje:
- Uvijek kad se govori o skupoći u Hrvatskoj, ljuti me što više od 20 godina ponavljam jedno te isto, sama sebi pomalo zvučim ko papagalo. Visoke cijene? Po meni, kad se o tome govori, prvo treba uzeti u obzir da je Hrvatska, s obzirom na svoj ukupni smještajni kapacitet, posebno hotelski koji je negdje 9 do 10 posto od ukupnog kapaciteta u odnosu na ostale konkurentne mediteranske destinacije, mala destinacija. A mala destinacija s druge strane znači, naravno pod uvjetom da je kvalitetna, da cijene nisu upitne. Po meni je inzistiranje na nižim cijenama na neki način upropaštavanje destinacije ili, blaže rečeno, dovođenje Hrvatske na razinu prosječne destinacije koja će živjeti određeno vrijeme sasvim sigurno, ali bez velikih pomaka – smatra Župan Rusković, pa upozorava na uočljiv disbalans:
- U našem slučaju problem je što naš mali hotelski kapacitet prati ogroman kapacitet u, nazovimo ga, obiteljskom smještaju, ne volim govoriti privatnom jer je danas sve privatno. U obiteljskom smještaju jedan je mali dio stvarno za pozdraviti i pokloniti mu se, ali veliki dio uopće ne spada u uslugu nego bih rekla da je to čisto rentijerstvo i tu nema nikakve kontrole. Kad sve to skupa stavite na jednu stranu, na drugoj ostaje ono možda najvažnije, ogromno nezadovoljstvo lokalnog stanovništva. Uvijek tvrdim da ako postoji takvo nezadovoljstvo turizmom, dugoročno će imati negativan utjecaj na turizam i na kraju obično dovesti do ‘rušenja‘ destinacije – primjećuje bivša ministrica turizma, pa komentira tvrdnje da će visoke cijene naškoditi turističkoj destinaciji:
- Mislim da, ako je u našim kapacitetima kvaliteta adekvatna zvjezdicama na ulazu, ne samo opremanjem objekta nego i uslugom u njemu, onda uopće nije problem da cijene budu primjerene tom standardu, jer tržište postoji. Naš je problem u tome što imamo ogroman broj gostiju koji ne ciljaju toj kvaliteti, odnosno toj cijeni nego traže niže cijene, što nas odvodi prema masovnom turizmu, od kojeg se već 20 i više godina ograđujemo. Pričamo da nismo destinacija masovnog turizma, ne samo Dubrovnik nego i drugi primorski gradovi, a upravo nam se taj oblik sve ove godine događa, i ne samo to, još se i povećava. Nadali smo se da ćemo nakon ovog nesretnog rata koji nam se dogodio možda promijeniti smjer, ali je to nažalost izostalo, čini da se stanje dodatno pogoršalo – ističe sugovornica:
- Kad govorimo o Dubrovniku ili bilo kojoj drugoj destinaciji, treba znati da gost ne dolazi ni radi hotela ni radi agencije, nego radi destinacije. Tu se postavlja pitanje što se u toj destinaciji događa, ima li tu uopće strategije destinacije, tko se o tome dogovara? Trebamo li još low cost carriera koje ćemo dovlačiti da bi se aerodrom onda ponosio kako je doveo te i te prijevoznike? Treba li nam uopće ti dodatni letovi? Možda u zimskom periodu, ali trebaju li nam ljeti? Ja mislim da ne. Tisuću je pitanja koja možemo postaviti, ali rezultat je isti – da nema koordinacije u našoj destinaciji, nema ni dogovora ni jasnog opredjeljenja što mi zapravo hoćemo. Zadnjih godina stalno pričamo o održivom turizmu. Konkretno, što je to? Što smo napravili i što radimo u tom smislu? Priča o tome hoće li sezona biti dobra ili loša po meni je nekima samo dobar izgovor ako ne bude zadovoljavajuće, imaju opravdanje, a ako ne, onda su jako uspješni jer su u sezoni koja se očekivala kao loša napravili veliki iskorak – zaključuje bivša resorna ministrica, pa komentira mogući utjecaj rasta cijena turističek usluge na inflaciju, rekordnu u EU:
- Cijene svega i svačega, pa tako i u turizmu išle su gore apsolutno neopravdano. Veći je problem što visoke cijene ni blizu ne prati kvaliteta. Doduše, postoji određeno tržište kojemu je takav cjenik u redu za kvalitetu koju očekuje i bit će zadovoljan. Ne može se reći da mi nemamo objekata koji kvalitetom ne odgovaraju skupoći ali nema ih puno, budimo realni. A s druge strane, znamo kakva je situacija s radnom snagom, tko nam sve radi i s kojom obukom...nije to ništa novo. Neki će u jednom trenutku sobu ponuditi za 200, 300 ili 500 eura, što možda jest nekorektno, iako je, poslovno gledano, legitimno ako pojedinac iskoristi priliku da može prodati nešto definitivno nerealno za ponudu koju pružaju. Da u svakoj destinaciji postoji pametna koordinacija u upravljanju kod svih aktera ponude, takve stvari bi se manje događale. Išli bismo u smjeru koji ne garantira upropaštavanje destinacije u konačnosti, što je,bojim se, danas smjer kojim idemo – kaže Pave Župan Rusković.
Na upit kako bismo mogli promijeniti kurs, odgovara:
- Promjena smjera ovisi o odgovornim ljudima koji bi stručno trebali razraditi strategiju. No, čini mi se da se kod nas još sve svodi na brojenje koliko je gostiju došlo. Pri tom se čak ni ne uzima u obzir je li se broj dana boravka smanjio ili povećao, kolika je potrošnja i porast cijena. Ako su cijene išle gore, normalno je da je potrošnja veća, ali je li realno stvarno veća ili manja u apsolutnom iznosu, to trebamo znati. Za mene je uvijek najmanji problem ako nas posjeti manje gostiju, ako će oni ostati dulje i potrošiti više, naravno pod uvjetom da je ponuda dovoljna atraktivna da potroše i budu zadovoljni s onim što su platili – zaključuje prethodnica aktualnog ministra turizma Tončija Glavine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....