Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji ogroman je demokratski uspjeh, kaže politolog i sociolog prof. dr. sc. Anđelko Milardović. Promatrajući tamošnje studentske i građanske prosvjede iz Hrvatske, čini se da je za očekivati normalizaciju međudržavnih odnosa u odnosu na politiku dojučerašnjeg srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prema Hrvatskoj. No, Milardović ističe kako izborni pobjednici, Studentska lista - studenti pobjeđuju, dosad prije svega okrenuti unutarnjim pitanjima, tek trebaju pokazati u kojem će smjeru voditi vanjsku politiku.
Danima uoči nedjeljnih izbora nagađalo se o izglednim scenarijima izgubi li Vučić vlast u Srbiji, od nepriznavanja poraza do izazivanja izvanrednog stanja u državi. Međutim, Vučić je rano u izbornoj noći priznao poraz.
- Priznati pobjedu Studentske liste bio je jedini mogući demokratski čin, koliko se to moglo od Vučića očekivati s obzirom na njegov autokratski, da ne kažem diktatorski model vladavine. To je dobro za političku kulturu i demokraciju te zemlje – kaže Milardović, dodavši kako mu se osobito svidio govor jednog od čelnika Studentske liste, akademika Radomira Saičića: „Nastupio je racionalistički, pomirljivo i orijentirajući prema budućnosti te zemlje. Završena je mučna priča o Srbiji u odnosu na Vučićevu vladavinu. U Hrvatskoj smo jako dobro znali s kim imamo posla - s čovjekom koji je iznikao iz njedara Vojislava Šešelja i koji je u Gospiću držao vatrene pročetničke govore, iako je negirao i danas dostupan video.”
I pred ove izbore, Vučićeva, kao i retorika njegove suradnice Ane Brnabić, bila je neprestano uperena prema Zagrebu, ističe sugovornik: "Bili su opsjednuti Hrvatskom i čitavo vrijeme govorili o ustašama. Po meni, radi se o krizi identiteta aktera vlasti, na tragu političke psihopatologije."
Govoreći o listi iznikloj iz studentskih i građanskih prosvjeda, koji su trajali dvije godine, Milardović kaže kako još uvijek nije poznato kakav će odnos imati prema Kosovu, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, prema Hrvatskoj kao članici EU ili, na širem geopolitičkom planu, prema Moskvi i Bruxellesu.
- Nakon ove pobjede, vidjet ćemo hoće li slabiti utjecaj Rusije na tim prostorima, kako će se odnositi prema tzv. Republici Srpskoj i hoće li odnosi s Hrvatskom ići prema normalizaciji. Koliko god bi se nešto takvo moglo pretpostavljati, nemamo informaciju o vanjskom geopolitičkom kursu nove grupe koja dolazi na vlast. Pitanje je koliko je među njima onih s iskustvom vlasti. Dio će prvi put doći na poziciju, a dio će koristiti poluge starog režima, što je uvijek rizično, ali neće imati izbora. Iza bivšeg predsjednika ostaje Vučićeva duboka država koja će pokušati utjecati na unutarnje procese – kaže Milardović.
Uspon ekstremne desnice u svijetu rezultat je krize liberalne demokracije i kapitalističkog sustava, kaže sugovornik. Jučerašnji izbori Srbiji, kao i nedavni u Mađarskoj, s velikom su se pozornošću pratili, ne samo u regiji, nego u svijetu. U oba slučaja, u korist promjena je presudila rekordna izlaznost birača.
- Kakva takva, demokracija nema drugi instrument osim glasanja. Gdje je veća izlaznost, veće su mogućnosti promjene. Manja izlaznost jamči status quo. U Mađarskoj smo vidjeli Orbanov pad, u Srbiji Vučićev, a za dvije godine ćemo vidjeti kako će se izborno tijelo ponašati na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, hoće li ostati doma i omogućiti ‘Andriji Velikom‘ još četiri godine vlasti. Nakon Orbana i Vučića, u očekivanju smo trećega. Ali, ne Godota pa da kažemo: sad će Bože svaki čas. Bože mora doći! Gospić je treći čin dokraćivanja ovog društva i države. I da za to nema nikakve odgovornosti? Ma nemoj! Kad u nekoj skandinavskoj zemlji dužnosnik kupi četkicu za zube na račun države, daju se ostavke – komentira Milardović, smatrajući kako je nedopustivo da tridesetak posto birača određuje sudbinu države i društva.
- To je rezultat političke apatije, klijentelizma i sistemske korupcije. Na dugi rok, takav model vladanja je neodrživ, vrlo sličan u čitavoj Jugoistočnoj Europi. Upiremo prstom u Srbiju kao zarobljenu državu. Srbija je bila ekstremno zarobljena država, dok ovdje imamo fini, sofisticirani, plavi model zarobljene države, tzv. soft captured state. Bez uređenog društva, temeljenog na vladavini prava, ostajemo zarobljena država – kaže Milardović.
Koliki su izgledi da će, kako nas uče povijest ili fizikalni zakoni, količina očekivanja od Studentske liste u konačnici biti razmjerna mjeri razočaranja?
- To je uvijek mogući scenarij. Velika mobilizacija energije u odnosu na točku koja se zove vlast, iz različitih razloga, prije svega radi promjene vladajuće politike, uvijek vodi prema suočavanju s realnošću. Ovdje je još na snazi virtualna stvarnost u smislu očekivanja da će ono što dolazi biti bolje. Programski je to tako, ali postoje i akteri realnog svijeta, interesi i procesi – kaže Milardović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....