Andrija Seifried: "Gosti nisu dolazili zbog bazena ni sauna koje tada nisu ni postojale, u Imperijalu smo nudili samo odmor i novine"

Izgradnja i otvaranje dubrovačkih hotelskih kapaciteta, njihovo preuređenje i nadogradnja kroz godine, cjelovita obnova nakon ratnih razaranja..., sve to arhivirano je na novinskim stranicama dubrovačkog 75-godišnjaka. Razvoj turizma Dubrovački vjesnik je vrijedno pratio u svakom broju, nebrojeni su reci posvećeni toj gospodarskoj grani. Kao i danas, i tada su bila aktualna pitanja jesmo li preskupi, kako privući veći broj turista, pisalo se o znatnom povećanju broja ugostiteljskih objekata i stolica, dodatnim hotelskim kapacitetima, prebrojavalo dolaske i noćenja u destinaciji, prebiralo po turističkoj ponudi. Bilo da listate novine iz 50-ih, 60-ih, 70-ih... godina prošlog stoljeća ili one novijeg datuma, ondašnje turističke teme aktualne su i dan danas.

Crno-bijela uspomena na hotel Imperial gdje je radio kao šef recepcije

Facebook Andrija Seifried/

Zimi kao i ljeti

Grand hotel Imperial, otvoren davne 1897. godine, bio je svojevrstan pokretač suvremenog turizma, prvi hotel u gradu s vlastitom električnom energijom, hladnom i toplom vodom, sobama s kupaonicama. Od svog prvog broja Dubrovački na svojim stranicama dokumentira sve vezano za dubrovačke hotelske kuće pa tako i Grand hotel Imperial koji je od 1970. do Domovinskog rata poslovao pod Hotelsko turističkim poduzećem (HTP) Dubrovnik.

- Pod kapom Hotelskog Dubrovnik su bili gotovo svi dubrovački hoteli, njih dvadesetak – prisjeća se dugogodišnji turistički i kulturni djelatnik Andrija Seifried koji je nakon hotela Libertas svoj radni vijek nastavio u Imperijalu kao šef recepcije poznatog dubrovačkog hotela koji je opstao do danas.

- Nisu postojali u to vrijeme kompjuteri, sve je bilo ‘ručni rad‘, ručno vođenje knjiga i prijave gostiju. Bilo je to drugo vrijeme kojeg se samo možemo sjećati. Odnos s gostima je tada bio prisan, živjeli smo svi kao jedna obitelj i djelatnici i gosti u Imperijalu. Hotel je tad radio cijelu godinu, zimi je imao popunjenost jednaku kao i ljeti. Britanske agencije poput Saga tours, zimi bi dovodile penzionere koji bi tu boravili po nekoliko tjedana. Dolazili su i penzioneri iz Zagreba, Sarajeva, Beograda..., i ostajali nekoliko zimskih mjeseci u Dubrovniku, jer bilo je klimatski, a i cjenovno pristupačno – kaže Seifried. Iako hotel, Imperijal je zimi bio i odmaralište ‘za sve one koji su htjeli pobjeći iz hladnijih krajeva i biti tamo gdje je zima ugodnija‘.

- Gostiju je bilo preko glave, imali smo potpuno drukčiji vid turizma od današnjeg. Bio je mirniji i ugodniji i što je najvažnije intimniji, gost tada nije bio samo broj nego prijatelj. Ljudi nisu dolazili zbog bazena, sauna, koje tad nisu ni postojale, u Imperijalu smo nudili samo odmor i novine – kroz osmijeh će.

U kavani hotela Imperial, kaže nam Seifried, gostima su bile dostupne razne dnevne i tjedne novine, među njima i Dubrovački vjesnik.

- Gosti su uživali čitajući novine jer to je bio jedini izvor informacija. Uvijek je i Dubrovački bio među njima, redovito se čitao. Pa sve kavane: Manon, Dubravka, Gradska..., imali su drvene drške u kojima su bile dnevne i tjedne novine. Još iz djetinjstva se sjećam vrlo dobro tog iščekivanja da izađu novine. Nema kuće koja nije imala brojeva i brojeva Dubrovačkog, novine su se tada čuvale. Sjećam se, prve stranice Dubrovačkog koje bi moji roditelji otvarali su bile da vide ko je umro, to mi je kao klincu bilo najsmješnije – i danas će kroz smijeh Andrija Seifried koji je jedno vrijeme surađivao u Dubrovačkom vjesniku, pisao osvrte na kulturna događanja.

Restauracije i kafana

- U kulturu sam ušao kad je hotel Imperial izgorio u ratu 1991., nisam imao više ni poticaja, to me jako pogodilo jer u neku ruku to je bio moj drugi dom. Kad je izgorio do kraja, rekao sam trebam nešto mijenjati a kako sam stalno bio na rubu kulturnih zbivanja ušao sam u kulturu, i danas u mirovini sam aktivan u izložbenim programima Igara i osobno organiziram izložbe što mi čini zadovoljstvo – kaže Seifried, prepoznatljivo lice dubrovačke umjetničke i društvene scene čije evente Dubrovački vjesnik godinama prati.

Dubrovački visokokategornici ‘Excelsior‘, ‘Argentina‘, ‘Lapad‘, ‘Park‘..., bili su i ostali česti ‘gosti‘ našeg tjednika koji je bilježio njihov značaj i doprinos dubrovačkom turizmu.

‘Otvoren je novi hotel de luxe Belvedere u Svetom Jakovu... Ponos HTP-a Dubrovnik... Po svojoj opremljenosti, sadržajima kojima raspolaže, spada u red hotela najviše kategorije u našoj zemlji‘, piše Dubrovački u izdanju od 1. lipnja 1985. godine.

‘Prvi gosti koji borave u novoizgrađenim hotelima ‘Petka‘ i ‘Neptun‘ najpohvalnije se izražavaju o udobnosti i komforu ovih objekata. Ova dva ugostiteljska objekta su prvi poslijeratni hoteli koji su izgrađeni u našem gradu... Osim vrlo komfornih soba s toplom i hladnom vodom i ostalim sanitarnim uređajima, imaju i restauracije i kafanu odnosno bar‘, popratio je Dubrovački u svibnju 1961. godine.