Dubrovnik je ‘Prozor života‘ imao prije 700 godina: ‘Našli ste se u bezizlaznoj situaciji? Nazovite nas‘

Davno prije nego je u Hrvatskoj prvi put otvoren takozvani ‘Prozor života‘, mjesto na kojem roditelji mogu bez da se sazna njihov identitet ostaviti neželjeno dijete, Dubrovnik je imao sličan ‘prozor života‘ – još 1290. godine samostan svete Klare imao je ‘obrtaljku‘ za prihvat djece, kao i nahodište. Na ovim prostorima tradicija zaštite i očuvanja ljudskog života uistinu je duga vijeka.

SPAŠENA DJECA

Još jedno nahodište ili Hospital milosrđa bilo je osnovano u 15. stoljeću u kući kojom se nekoć koristio Jakob Kotrulj. Podignuta je na dva kata i u nju su ugrađene dvije obrtaljke za prihvat djece, po uzoru na onu u samostanu svete Klare. Jedna je obrtaljka stavljena prema današnjoj Zlatarićevoj ulici, a druga prema Stradunu. Iznad vrata i danas je vidljiv latinski natpis Davidova 39. Psalma - ‘U meni se srce moje zagrijalo i na pomisao moju buknuo bi oganj‘. Tako je spašeno puno djece od smrti u nekoj kutiji i na smetlištu, a u istom cilju otvoren je ‘Prozor života‘ u Zagrebu, smješten u sklopu samostana Pohoda Marijina uz kapelu Corpus Domini na Trešnjevci. Prozor je opremljen modernim sustavom sigurnosti i brige. U njemu se nalazi grijani krevetić s ventilacijom, a alarm se automatski aktivira čim je dijete ostavljeno. Obavijest odmah stiže na mobilne uređaje časnih sestara koje zatim žurno preuzimaju brigu o djetetu. Radi privatnosti, video nadzor snima isključivo unutrašnjost prozora i dijete, ali ne i osobu koja ga je ostavila.

Časne sestre iz reda Marijina Pohoda zadužene su za prvu skrb o djetetu, nakon čega obavještavaju nadležne institucije.

Inicijativa je ovo Udruge Betlehem koja ima 8 kuća za majke i djecu po Hrvatskoj, te svoje podružnice od kojih je jedna u Dubrovniku i vodi je Nevenka Curić. Udruga se inače bavi pomoći i pružanjem utočišta majkama u nevolji.

Natpis iznad vrata dubrovačkog nahodišta

Dv/

ŽIVIMO U KULTURI SMRTI

­- Osnivatelj udruge je pater Mater Glogović, koji je kroz molitvu dobio da treba nešto napraviti za nerođene. Nastala je molitvena inicijativa, a onda je 2003. nastao i Centar za nerođene. Puno ljudi se odazvalo svemu tome, pa je u Karlovcu prvo napravio spomen obilježje za nerođene, a onda otvorio i prvu kuću Betlehema, kuću svetog Josipa u kojoj su zbrinute trudnice i majke s djecom u nevolji. Djeca su ponekad neželjena od obitelji, nekad od jednog, a nekad od oba roditelja. Žene se nađu u bezizlaznim situacijama – govori Nevenka, inače medicinska sestra u Općoj bolnici Dubrovnik.

- Na žalost, živimo u kulturi smrti u kojoj imaš pravo na sve, pa i ubiti dijete, a kad odlučuješ o drugim stvarima za dijete, onda nemaš to pravo – uspoređuje apsurde današnjeg vremena i zakona.

- Glavni smisao i cilj udruge je molitva i realizirana djela, jer ne možemo moliti bez djelovanja niti djelovati bez molitve. Pater Marko Glogović posvetio je cijeli Centar milosrdnom Isusu, a našu udrugu Kraljici mira. Prije 12 godina je krenuo dubrovački Betlehem koji je počeo našim ‘slučajnim‘ susretom – smije se Nevenka, jer u životu ništa nije slučajno.

- Postoji 8 kuća u koje se žene mogu smjestiti, od toga su 3 u Zagrebu. U nas nema potrebe za takvom kućom. Betlehem inače skrbi i o obiteljima samohranih roditelja i obiteljima s puno djece, iako je osnovno poslanje briga o nerođenoj djeci.

NAJBOLJA OPCIJA

- Zajedno možemo puno toga napraviti. Željela bih da se i kod nas u Dubrovniku organizira grobnica za nerođene, da se mogu sahraniti jer potpuno je drugačiji proces oporavka roditelja kad znaju da je dijete sahranjeno i da nije završilo u medicinskom otpadu. Kroz udrugu je puno dobra napravljeno – ističe Nevenka Curić o 12 godina rada udruge u Dubrovniku.

- Vjerujem da u suradnji s inicijativom ‘40 dana za život‘ cijelo ovo naše poslanje ima smisla – naglasila je.

- Digla se medijska pompa oko ‘Prozora života‘, mjesta gdje se može donijeti neželjeno dijete. Strašno je proći cijeli taj proces, ali ako već imaš opciju da ga ne moraš ostaviti na ulici, na smetlištu ili ga ubiti, a vidimo da se i to događa, ovo je najbolje rješenje. Dubrovnik je ‘obrtaljku‘ imao prije 700 godina, nije to ništa novo – podsjeća Nevenka te dodaje da u našem gradu, po njenom mišljenju, nema potrebe za ponovnim otvaranjem ‘prozora života‘.

- Materijalna nesigurnost i neimaština čest su uzrok napuštanja djeteta. Ali i to je bolje nego abortus koji se danas pokušava prikazati kao ljudsko pravo, a valjda i to maleno ima pravo živjeti, bez ikakve osude bilo kome. Naš Betlehem u gradu radi na jedan poseban način, a pozivam sve one koji imaju potrebu, da se jave na kontakt istaknut na stranicama udruge – kazuje na kraju naša sugovornica.

Kako je za medije izjavila predsjednica Udruge u Zagrebu Alberta Vrdoljak, u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj je zabilježeno više od 150 slučajeva čedomorstva. Istovremeno, registrirano je čak 1.200 posvojitelja koji očekuju usvojenje djeteta. Udruga trenutačno u sigurnim kućama skrbi za 16 majki i 22 djece, pružajući im potrebnu podršku i utočište.