Ivana Konjevod: ‘ Petka je jedini preostali veći zeleni pojas u užem gradskom području, treba spriječiti njezinu degradaciju‘

Na području Dubrovačko-neretvanske županije nalaze se ukupno 42 zaštićena dijela prirode, a za nadzor njih 35 odgovorna je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode DNŽ i čuvarica prirode Ivana Konjevod. Biti rendžerica, čuvarica prirode nekima je neobično zanimanje za ženu, no Ivana kaže kako ona osobno ne misli tako iako je još uvijek zastupljenost žena u ovoj struci u Hrvatskoj relativno mala.

- Nažalost, u društvu još uvijek postoje rodni stereotipi i s njima sam se susrela već na početku svoje karijere. Neki su smatrali da čuvar prirode nije tipičan ženski posao. No, to me nije obeshrabrilo, naprotiv, motiviralo me da pokažem da žene mogu donijeti vrijedne rezultate. Vjerujem da bi ovaj intervju mogao biti poticaj za žene da se više zainteresiraju za ovaj posao, jer smatram da žene mogu itekako uspješno doprinositi i aktivno sudjelovati u zaštiti prirode.

Konavosko polje

Tonci Plazibat/Cropix

U svom svakodnevnom radu susrećem se s različitim ljudima i situacijama. Iako su okolnosti ponekad izazovne, najvažnije je profesionalno pristupiti svakom zadatku i komunicirati jasno i argumentirano. Općenito, okolina prepoznaje važnost posla koji obavljamo, a posebice je to vidljivo u činjenici da najveći broj prijava o uništavanju staništa ili strogo zaštićenih vrsta dolazi upravo od lokalnog stanovništva. To je dokaz njihove uključenosti i povjerenja u naš rad i našu ulogu u zaštiti prirode.

Kako ste uopće postali čuvar prirode?

Moj put prema ovom poslu bio je zapravo, vrlo prirodan. Već u srednjoj školi odlučila sam se za smjer Ekološki tehničar u Medicinskoj školi, a nakon toga sam magistrirala marikulturu na Sveučilištu u Dubrovniku. Ovaj posao je logičan nastavak mog obrazovanja i interesa za prirodu.

Godine 2017. započela sam stručno osposobljavanje u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, gdje sam imala priliku steći dragocjeno iskustvo u radu sa stručnom službom i službom čuvara prirode. Tijekom godina, upoznala sam se s mnogim aspektima zaštite prirode te prošla kroz brojne edukacije i usavršavanja što je rezultiralo stjecanjem brojnih vještina za obavljanje ovog posla, a 2019. godine zaposlila sam se u službu čuvara prirode gdje sam evo i danas. Osobno sam težila za aktivnijim angažmanom na terenu, gdje mogu izravno doprinositi očuvanju naših zaštićenih prirodnih vrijednosti.

Kakav je Vaš radni dan?

Zaštita prirode zahtijeva fleksibilnost i prilagodljivost jer se situacije i potrebe na terenu mijenjaju i uvijek su drugačije. Radi se o terenskom poslu koji zbog velike površine i rasprostranjenosti zaštićenih područja ovisi o različitim prijevoznim sredstvima, uključujući i trajektne linije. Osim što nadziremo i reagiramo na nedozvoljene radnje, moj posao uključuje uredski rad, nakon obavljenih terenskih nadzora moram sve dokumentirati.

Vrlo često zaprimamo dojave građana o pronalasku ozlijeđenih ili uginulih morskih kornjača duž obale i priobalnog područja, a s obzirom na naša raštrkana područja i udaljenost jednih od drugih takve prijave su nam od velike pomoći. U takvim situacijama najčešće se na teren izlazi vikendima, za vrijeme blagdana ili u kasnim popodnevnim satima kada lokalno stanovništvo najčešće svoje vrijeme provodi u prirodi.

Čuvari prirode vrlo aktivno sudjeluju u očuvanju bioraznolikosti, kako zaštićenih vrsta tako i staništa osiguravajući uvjete za zaštitu i očuvanje te prate stanje prirode kroz monitoring. Također, izvještavamo javnost i nadležne institucije o stanju i poduzetim mjerama zaštite prirode na našem području.

Koliko područje ‘pokrivate‘ i o kojim vrstama sve brinete?

Od močvarnih područja doline Neretve, preko morskih i šumskih ekosustava, do brojnih zaštićenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta koje ovise o ovim prostorima. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije upravlja s 34 zaštićena dijela prirode, jednim zaštićenim mineralom, kao i Ramsar područjem - deltа Neretve, koja je prepoznata kao močvara od međunarodne važnosti prema Ramsarskoj konvenciji. Osim toga, nadziremo 71 područje ekološke mreže Natura 2000 i više od 600 speleoloških objekata. NATURA 2000 je ekološka mreža Europske unije koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova.

Dvije vrste bih svakako posebno istaknula, a to je riječna kornjača (Mauremys rivulata). Upravo zahvaljujući njoj, Dubrovačko-neretvanska županija jedina u Hrvatskoj ima posebni herpetološki rezervat, smješten u Majkovima. Riječna kornjača jedna je od najugroženijih vrsta hrvatske herpetofaune, a u Hrvatskoj stabilne populacije nalazimo u lokvama u Majkovima, Prljevićima te kanalima stonskog i konavoskog polja.

Tu je i konavoski pijor (Telestes miloradi) koji je stenoendemska vrsta te jedna od najmanje poznatih vrsta slatkovodnih riba u Europi, čija je distribucija ograničena na njezin tipski lokalitet, rijeku Ljutu u Konavoskom polju.

Prvi put Hrvatska je dobila poseban herpetološki rezervat u majkovskoj lokvi staništu strogo zaštićene vrste, riječne kornjače (Mauremys rivulata)

Ju Za Zaštitu Prirode/

Dubrovčanima je najbliže područje park-šume Velika i Mala Petka, u zadnje se vrijeme govori da na rubovima već kreće izgradnja?

Stanje u park-šumi Velika i Mala Petka redovito se prati. Svi smo svjesni da je Petka jedina velika oaza zelenila i pluća Dubrovnika, te da je izuzetno važno staviti naglasak na njezino očuvanje. Park-šuma Velika i Mala Petka ima ključnu ekološku, socijalnu i zaštitnu funkciju za Grad, i to ne samo kao prostor za odmor, rekreaciju i šetnje, već i kao jedini veći zeleni pojas u užem gradskom području, što je od posebne važnosti u kontekstu urbanizacije i pritisaka na prostor.

Pritisci urbanizacije i pokušaji izgradnje na rubovima područja predstavljaju izazov, ali cilj nam je pravovremeno reagirati i spriječiti degradaciju zaštićenih vrijednosti kroz nadzor i suradnju s ostalim nadležnim službama. U park-šumi su dopuštene samo one radnje čija je svrha njezino održavanje ili uređenje, a svako narušavanje obilježja zbog kojih je proglašena zaštićenom nije dozvoljeno.

Koliko klimatske promjene, a onda ljudi nesavjesnim uvozom novih vrsta utječu na Vaš posao?

Klimatske promjene, širenje invazivnih stranih vrsta te nesavjestan uvoz životinja i biljaka mijenjaju prirodne ekosustave, ugrožavaju bioraznolikost i zahtijevaju neprestano prilagođavanje metoda terenskog nadzora, ali i dodatnu edukaciju javnosti i suradnju s brojnim institucijama.

Primjerice, u slučajevima zapljene zaštićenih vrsta na graničnim prijelazima, poput kopnenih kornjača, ako nije moguće utvrditi njihovo točno porijeklo, nije ih moguće sigurno vratiti u prirodu. U takvim slučajevima čuvari prirode djeluju u suradnji s carinskom službom i stručnjacima iz Zoološkog vrta grada Zagreba, pri čemu životinje često završavaju u specijaliziranim prihvatilištima. Slično se postupa i s drugim strogo zaštićenim vrstama, osobito kada su u pitanju organizmi koji mogu negativno utjecati na autohtone ekosustave.

Invazivne strane vrste, poput crvenouhe kornjače (Trachemys scripta elegans) ili ambrozije (Ambrosia artemisiifolia), dodatno opterećuju prirodne sustave te često nadjačavaju domaće vrste zbog nedostatka prirodnih neprijatelja. EU je prepoznala ozbiljnost ovog problema te donijela Uredbu o prevenciji i upravljanju unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta, čime su države članice, obvezne poduzimati konkretne mjere kontrole i eradikacije.

S obzirom na složenost problema, utjecaj invazivnih vrsta ne završava samo na terenu. Čuvari prirode usko surađuju sa svim službama koje razvijaju i prijavljuju projekte sufinancirane sredstvima kroz programe EU ili nacionalne programe.

Veliki izazov predstavlja i preklapanje nadležnosti među različitim institucijama, osobito kada se radi o upravljanju područjima i provođenju mjera kontrole. Zbog toga je ključna koordinacija između nadležnih tijela, poput Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Državnog inspektorata, Carinske uprave, policijskih službi i Javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima.

Pitanje zaštite prirode danas nije samo pitanje očuvanja okoliša, odnosno prirode, već je i pitanje očuvanja stabilnosti prirodnih ekosustava o kojem ovisi život i kvaliteta života čovjeka.

Bozo Radic/Cropix

Ljudi imaju najviše negativnog utjecaja na prirodu, sigurno nije jednostavno s te strane nadzirati prostor i provoditi propise?

U praksi se ipak znamo susresti s različitim izazovima u provođenju nadzora i propisa. Nikad ne možemo predvidjeti kakav će biti prvi kontakt, odnosno ne možemo znati kako će neka osoba reagirati kad joj se pristupi zbog počinjenog prekršajnog ili kaznenog djela.

Postoje različite situacije kao što su kad osobe odmah prihvate upozorenje i povuku se jer nisu znali da se nalaze u zaštićenom području ili području ekološke mreže Natura 2000, no ima i onih koji ne shvaćaju situaciju ozbiljno te se jednostavno udalje, ignorirajući upozorenja. Ponekad dolazi i do neugodnih situacija kad se susrećemo i s prijetnjama, što dodatno otežava provođenje nadzora na terenu.

Osim što moramo temeljito poznavati Zakon o zaštiti prirode i sve akte nižeg reda koji je i osnova za djelovanje na terenu, nadležnosti u prirodi često se preklapaju s drugim institucijama kao što su Hrvatske šume, Hrvatske vode i ostale službe. Zbog toga je kvalitetna suradnja sa svim nadležnim institucijama i inspekcijskim tijelima od iznimne važnosti za uspješno obavljanje posla i zaštitu prirode na terenu.