Za mnoge goste recepcija je prvo mjesto na kojem zapravo počinje njihov boravak u kampu. Nakon putovanja tu dobivaju prve informacije, upoznaju kamp i raspituju se o svemu što bi im moglo zatrebati tijekom odmora. A s druge strane recepcijskog pulta u Valamarovom kampu Solitudu u Dubrovniku dočekuju ih, među ostalima, Katarina Vrgoč i Nikolina Hapan.
Obje su hotelijersko-turističke tehničarke, ali su do kampa Solitudo stigle različitim putevima. Katarina je dio tima, uz kraći prekid, od 2018. godine. Prije toga radila je na Stradunu, a kada je doznala za otvoreno radno mjesto na recepciji, odlučila se okušati u novom poslu. Svidjelo joj se i ostala je. Nikolina se, pak, timu pridružila 2023. godine, odmah nakon završetka fakulteta.
Uvijek nešto novo
Rad na recepciji kampa, kažu, ipak ima svoj poseban ritam.
- Gosti su opušteniji i otvoreniji, a onda smo i mi s njima opušteniji, opisuje Katarina.
- Potrudimo se da se gostima što više posvetimo već tijekom check-ina. Dođu umorni od puta pa se nekad vrate pitati nešto što smo im već rekli, ali imamo razumijevanja i rado ponovimo. Iz iskustva već znamo što ih najčešće zanima pa im odmah pokušamo dati najvažnije informacije, kaže Katarina.
A pitanja ne nedostaje. Kako do autobusne stanice, koji autobus vozi do Grada, što vrijedi vidjeti u Dubrovniku... I onda, naravno, dođe i poneko pitanje koje još nisu čule.
Upravo je to jedan segment posla koji Nikolina posebno voli: nikad nisi siguran što će donijeti novi radni dan.
- Ne možeš se dovoljno pripremiti za sva pitanja! Kad čuješ neko novo, bude ti čak drago da nisu stalno ‘istih pet’ - smije se.
Ljudi iz cijelog svijeta, priče iz različitih kultura
Na recepciju se dolazi s različitim potrebama, nekome treba praktična informacija, nekome pomoć s mobitelom, a nekome osoba koja mu može pomoći oko kampera.
- Moraš biti i ‘automehaničar’ i ‘meteorolog’. Gosti ovdje ne poznaju nikoga, a mi imamo sve brojeve telefona i znamo kome se možemo obratiti. Mi smo im ta ‘prva crta’. Ako imaju neko pitanje, kome će prvo doći nego nama? - komentiraju sugovornice i dodaju da je to potpuno razumljivo.
Ne znači to, naravno, da će njih dvije popravljati kamper, nego da će pokušati pronaći nekoga tko može pomoći. Jer upravo je snalažljivost izuzetno važna - ne moraš uvijek odmah znati odgovor, ali moraš znati gdje ćeš ga pronaći.
Strani jezici sastavni su dio njihove svakodnevice, a kroz kamp prolaze gosti iz brojnih europskih i drugih zemalja. Uz jezike, tako upoznaju i različite navike i običaje. Katarina se, primjerice, sjeća gostiju koji su pitali treba li unaprijed naručiti kruh za sljedeće jutro. Njoj je pitanje bilo neobično pa je jednom prilikom pitala zašto ih to zanima. Doznala je da je u Francuskoj sasvim uobičajeno unaprijed naručiti kruh za ujutro. Takve joj situacije i nakon toliko godina rada ostaju zanimljive.
- Koliko god da je svaki dan isti, toliko je i različit. Znaš otprilike što te čeka, ali onda dođu novi ljudi i dogodi se nešto novo. Svašta doznaš o različitim kulturama i običajima. Svaki put nešto novo čuješ i naučiš, kaže Katarina.
Među svim tim novim licima ima i dobro poznatih. Neki se gosti vraćaju iz godine u godinu, a s vremenom su se s njima stvorila i poznanstva. Imaju svoja omiljena mjesta u kampu koja ponovno traže kada stignu, a za Katarinu i Nikolinu takvi su susreti posebno lijep dio posla.
S iskustvom dolazi i sigurnost
Godine rada s ljudima donose i iskustvo koje se teško može steći drugačije nego - radeći s ljudima. Katarina priznaje da su joj u početku neke zahtjevnije situacije puno teže padale. Danas ih rješava smirenije i sigurnije.
- Ovdje smo opušteniji nego u hotelu, ali uvijek zadržimo profesionalan pristup. S vremenom naučiš da neke stvari ne treba doživljavati osobno i pokušaš situaciju riješiti razgovorom, dodaje.
Upravo je komunikacija velik dio njihova posla. Treba znati saslušati, objasniti, ponoviti kada treba, snaći se u neočekivanoj situaciji i pritom ostati smiren. A iskustvo s vremenom napravi svoje. Neke situacije koje su nekada bile nove postanu rutina, ali uvijek ostane dovoljno onih nepredvidivih da posao ne postane monoton.
Nikolina to opisuje vrlo jednostavno:
- Nije check-in tu samo da se ‘riješimo’ gosta, nego da mu i zaista pomognemo i olakšamo boravak u kampu, pa i u našoj destinaciji.
Možda se upravo u toj rečenici najbolje vidi kako ove dvije recepcionarke doživljavaju svoj posao. Administrativni dio mora biti odrađen, ali njihov posao ne završava predajom informacije ili obavljenom prijavom.
Recepcija je mjesto na koje će se gost vratiti kada nešto ne zna, kada mu treba pomoć ili preporuka. Ponekad će trebati samo kratku informaciju, a ponekad malo više vremena da se pronađe rješenje. I zato im zaista puno znači kada nakon odlaska gosta vide da je njihov trud prepoznat.
- Kad čitamo recenzije i netko nas spomene, baš nam je posebno drago. Znaš da si napravio dobar posao. Uvijek je gust pročitati svoje ime u pozitivnom komentaru, odmah ti izmami osmijeh, dodaje Nikolina.
Brojanje kampera u slobodno vrijeme
Kad završi radni dan, Nikolina se najradije odmara na plaži, dok Katarina slobodno vrijeme provodi s obitelji i uz knjige. Tada im, šale se, odgovara da ih neko vrijeme nitko ništa ne pita i da ne moraju ništa objašnjavati. Ali posao ih ipak malo prati i izvan kampa.
Kad na cesti ugledaju kamper, odmah ga primijete. I pomisle kako bi možda uskoro mogao stići baš do njih. S vremenom su ih počele i brojati. “Profesionalna deformacija”, dodaju uz smijeh.
Katarina i Nikolina znaju što ih čeka kada dođu na recepciju, ali ne znaju ljude koje će toga dana upoznati, pitanja koja će ih dočekati ili priče koje će čuti.
Koliko god da je svaki dan isti, toliko je i različit, rekla je Katarina i dodala kako upravo zato vole svoj posao.
A na recepciji kampa Solitudo čini se da upravo u tome i jest čar - posao recepcionara rade ljudi koji u tome uživaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....