- Ma što ćeš me pitat, k‘o da ne znaš, ma kakav razgovor... - kao i svaki put kad imamo posla s nekim tko je toliko toga napravio, mnoge zadužio i dalje sve to radi, a ne zna ni on zašto - tako je izgledao i razgovor s dubrovačkim braniteljem, pomorcem, gradskim čovjekom sa Svete Marije, ljubiteljem pasa, dugih šetnji i pomaganja ljudima u nevolji, Dominkom Radićem.
Bati dobre godine, a izgleda kao mladić; stvar je, kaže, u duhu i nebrojenju godina. Dobitnik je nagrade Grada Dubrovnika i Plave vrpce za nebrojena spašavanja na moru i sve je to, dodaje Dominko, lijepo, ali...
- Ma dobro, super, ali što će mi to sve? Ja nekako sve što radim, ne znam ni ja zašto radim. Kao da se to može objasniti! Kad je nekome potrebna pomoć, ne pitam ništa, ako mogu izlazim odmah s barkom na more, ne zanima me tko je bila osoba, ne znam kako se zvala i ne očekujem ništa poslije. Čim su preuzele hitne službe, ja nestajem. Idem dalje za poslom - priča Dominko koji je pomogao toliko ljudi u nevolji da se to ne može više ni nabrojiti. Ne zna kad je sve počelo, ali je uz more vezan oduvijek...
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....