Po cjepivo u Dubrovnik dolaze iz susjednih zemalja: naš epidemiolog otkriva u kakve se bizarnosti ljudi upuštaju

Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije prošle su se godine javile 62 osobe zbog ugriza psa, mačke ili neke druge životinje. Njih 36 cijepljeno je protiv protiv bjesnoće. Godinu ranije pregledano je 55, a cijepljene su 24 osobe. Najčešće je riječ o ugrizu mačke ili psa, ali nađu se i pokoji majmun ili tuljan.

- Dubrovčani dosta putuju, a vole ići u egzotične zemlje gdje je fotografiranje s majmunima dio turističke atrakcije. Naravno da se u takvim situacijama dogodi da ih majmun ugrize ili ogrebe pa te osobe, čim slete doma, traže liječničku pomoć -  kaže Miljenko Ljubić, voditelj Službe za epidemiologiju ovog županijskog Zavoda.

Prošle godine cijepili su 15 osoba zbog ugriza mačke, 14 zbog ugriza psa, tri zbog ugriza lisice, tri zbog ugriza šišmiša i jedan zbog miša. U 2024. cijepili su zbog ugriza pasa (9), mačaka (9), šišmiša (3), štakora (1), majmuna (1) i tuljana (1). 

Sanjay Kanojia/Afp

- Zanimljivo je na koje načine naši ljudi dolaze u kontakt s divljim životinjama. Imali smo slučaj u graničnom području gdje su ljudi mislili da mogu pripitomiti lisicu pa ih je ugrizla. Također, ljudi ulaze u špilje pa ih ugrize šišmiš. Nakon svakog takvog ugriza šišmiša moramo cijepiti pacijenta. U većini slučajeva, krivnja je na čovjeku – upozorava liječnik.

Hrvatska je na popisu zemalja koje su ‘slobodne od bjesnoće‘, prvenstveno zahvaljujući oralnoj vakcinaciji lisica koja se provodi od 2014. godine.

- Problem su nam dolasci turista i državljana susjednih zemalja, prvenstveno iz Crne Gore. Ugrize ih životinja u Crnoj Gori, dolaze kod nas na cijepljenje, a mi im to ne možemo naplatiti. Svaki mjesec imamo jedan ili dva takva slučaja. U susjedstvu su slabi i s nekim drugim cjepivima pa se strani državljani dolaze kod nas cijepiti i protiv, primjerice, žute groznice, ali putna cjepiva još možemo i naplatiti za razliku od cjepiva protiv bjesnoće – kaže dr. Ljubić.

Ilustracija

Francois Lo Presti/Afp

U slučaju ugriza životinje, iz Zavoda za javno zdravstvo DNŽ savjetuju ranu isprati sapunom i vodom pod mlazom tekuće vode kako bi se što učinkovitije odstranili slina i sekret. Potom se treba javiti obiteljskom liječniku ili hitnoj medicinskoj pomoći. Liječnici će obraditi ranu, dezinficirati, prema procjeni provesti zaštitu protiv tetanusa te ordinirati antibiotsku terapija radi sprečavanja sekundarne infekcije. Kod ugriza ili ogreba mačke, cilj je spriječiti bartonelozu, odnosno bolest mačjeg ogreba. Nakon učinjene obrade, preporučuju iz Zavoda, treba se javiti u antirabičnu ambulantu na pregled s uputnicom liječnika obiteljske medicine gdje epidemiolog ispita okolnosti koje su dovele do ugriza ili ozljede pacijenta te odlučuje hoće li pacijent biti cijepljen protiv bjesnoće i hoće li primiti imunoglobuline.

„Pristup svakom pacijentu je individualan, detaljan i temeljit te se ništa ne prepušta slučaju. Nije svejedno je li netko zadobio ugriz za glavu, vrat ili lice, je li se ugriz dogodio na golu kožu ili preko odjeće, je li ozljeda bila od poznate domaće životinje ili nepoznate, je li životinja bila isprovocirana...”, navode. Ukoliko je ozljeda nastala od životinje koja je uginula ili je eutanizirana, mozak životinje se šalje u Veterinarski institut. Ako se bjesnoća potvrdi, cijepljenje se započinje ili nastavlja već započeto, a u slučaju negativnog nalaza antirabična zaštita se prekida.

Uz inače nedovoljnu cijepljenost djece, zapanjujuće nizak je odaziv odraslih osoba na cijepljenje protiv tetanusa i difterije – koje je inače obvezno u programu imunizacije. Epidemiolog ovdašnjeg Zavoda iznosi podatak po kojem se lani cijepilo svega sedam posto osoba s navršenih 60 godina života.