Mateo stvara izuzetne crteže, Miho se voli dodavati loptom i veliki je zafrkant s iskrenim osmijehom, Lovro nesebično dijeli zagrljaje i širiti toplinu, dvije Leone prekrasno pjevaju, jedna na engleskom, druga na hrvatskom... Oni su polaznici Ljetnog kampa za djecu s poteškoćama u razvoju kojeg već desetu godinu za redom u Osnovnoj školi Marina Držića uspješno organizira Grad Dubrovnik u suradnji sa spomenutom školom i Javnom ustanovom Dječji vrtići Dubrovnik.
Kamp u trajanju od pet tjedana pohađa 20 djece, podijeljene u četiri grupe. O njima brine sedam asistenata od kojih četvero voditelja. U kampu je i vrtićka grupa s troje mališana.
Odgovornost i radost
Došli smo točno na proslavu Mihaelovog rođendana. Sve je odisalo dobrim raspoloženjem, puhalo se u svjećice, pjevalo i veselilo. I nije to zbog torte, veselja ovdje ima u izobilju baš svaki dan. Posebna je to ‘obitelj’, iskrena, neiskvarena, vrijeme s njima jednostavno (pro)leti.
- Ti njihovi osmijesi, radost..., mi bi puno toga trebali učiti od ove djece jer oni zaista znaju uživati bilo da crtaju, slušaju glazbu, rade nešto kreativno. Treba im individualan pristup, različiti su karakteri, svatko se na svoj način ističe jako lijepim osobinama i ima svoj potencijal koji nas oduševi kad ga otkrijemo. Stalno nas pokreću, rad u kampu ispunjava, sretni su i mi i oni. Upotpunjujemo se i to je uistinu uspjeh svih nas – kaže voditeljica Ljetnog kampa Marina Sambrailo. Spominje asistente i volontere koji su ‘svoje slobodno vrijeme tijekom ljeta poklonili djeci, što je za svaku pohvalu’.
- Djeca su pod stručnim nadzorom, u sigurnim su rukama i stvarno sve dosta dobro funkcionira. Suradnja s roditeljima je odlična, lakše im je dok su djeca s nama jer su za to vrijeme mirni, mogu se posvetiti sebi, obaviti neke poslove. Ovo je moje prvo iskustvo rada u ljetnom kampu i jako sam sretna što sam s njima. Velika je to odgovornost ali i svakodnevno veselje i radost – kaže magistra edukacijske rehabilitacije Sambrailo pa naglašava kako cijeli tim nastoji da dani u kampu budu ispunjeni kvalitetnim sadržajem.
Svi su u kampu u osam ujutro, ostaju do podne. Imaju i svog vozača koji dovodi i vraća polaznike iz Mokošice. Nakon tjelovježbe ili idu u šetnju Bogišićevim parkom, na piknik na Babin kuk ili na kupanje, što djecu najviše veseli. Po povratku u prostorima škole kreću radionice: likovna, glazbena, plesna, radna terapija...
Tempere su ‘in’
Ivanka Prnjat, voditeljica jednog od četiri razreda, otkriva nam kako djecu posebno raduje boravak u prirodi, to im je poseban doživljaj.
- Što se radionica tiče, jako vole raditi rukama i slikati temperama. Lijepo nam je s njima, pružaju radost, osjeti se njihova toplina, stvarno imamo ugodna iskustva. Malo im treba da budu sretni. Kad im pružimo pažnju, duplo vrate, osjetite njihovu i ljubav i zahvalnost. Lijep je osjećaj da si dijete učinio sretnim i da možeš pripomoći roditeljima – kaže Prnjat, inače profesorica u OŠ Marina Držića.
Asistent Luka Bokić brine o glazbenoj radionici, svirajući gitaru djeci uveseljava dan. Ovo mu je druga godina u kampu. Za njega je čuo od prijateljice iz srednje škole čiji brat pohađa kamp. Odlučio se okušati u tom iskustvu i vidjeti što može pružiti.
- Osobno, tri su glavne stvari što sam tu, izazovno je, zabavno i na kraju dana nagrađujuće. Izazovno jer ih trebamo razumjeti na poseban način, shvatiti i sresti tamo gdje mi to možemo i njima odgovara. Kad im se pusti prostora i otvori okolina u kojoj se mogu pokazati onakvi kakvi jesu, na nama je da im pružimo najbolje moguće vrijeme i da bude zabavno. Nagrada je ‘cvjetanje’ njihove radosti i veselja, primjerice kad vidim Leonu koliko se veseli zbog jedne pjesme, koliko se smije i plješće. Osobno mi je ovaj posao dao posebnu perspektivu na život i novu razinu zahvalnosti za moj vlastiti život i za blagoslove koje imam. Zahvalan sam na ovoj prilici i ovoj djeci što su me naučili koliko radost može biti jednostavna – ističe Bokić.
Neiskvaren svijet
Djeca vole domaće skladbe, dječje, duhovnu glazbu..., ‘radost se ne stišava dok god je pjesma i to je predivno za gledati i doživjeti’, kaže nam Luka. I uistinu jest, osjetiti toliku količinu radosti, osmijeha i zvukova ugode je neprocjenjivo. Njihov pogled na svijet je neiskvaren i iskren, i baš takav svijet ‘živi’ u ljetnom kampu u Marina Držića.
Uz polaznike i voditeljicu kampa čine ga i voditelji skupina Ivanka Prnjat, Igor Poljaković i Mira Pavlović, inače profesori u OŠ Marina Držića i OŠ Mokošica te asistenti: vjeroučiteljica Katarina Ivanović, Martina Di Liddo i Marijana Piantanida, asistentice u nastavi, potom Marko Kriste, voditelj kreativnih i kulturno-umjetničkih aktivnosti u Udruzi Rina Mašera te studentice Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta Romana Dominković i Rea Mladinić.
Voditeljica kampa Marina Sambrailo zahvaljuje Gradu i gradonačelniku Matu Frankoviću te pročelniku Dživu Brčiću koji su znali prepoznati vrijednost projekta kojem je cilj sustavna podrška u rastu i razvoju djece s poteškoćama te kao krajnji cilj njihova socijalizacija i integracija.
- Kad dođe vikend, naša druženja im nedostaju, što nama puno govori, da je toj posebnoj i predivnoj djeci zaista lijepo u našem Ljetnom kampu. Kad kamp završi, bit će teško rastati se i nama i njima, već sad mislim kako će to biti jer ova djeca ostaju u srcu – poručuje Sambrailo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....