Liste čekanja za logopedske usluge već su duge, i u javnom i u privatnom sektoru. No, u narednim mjesecima mogle bi postati još duže, i to zbog novih minimalnih tehničkih uvjeta, upozorava Hrvatska asocijacija logopeda poduzetnika (HALP). Oni privatnim logopedima propisuju standarde koje je u praksi teško ispuniti, zbog čega bi, prema rezultatima interne anketeviše od 40 posto privatnih praksi moglo trajno prestati baviti se logopedijom.
Prema novim propisima Ministarstva, svaki privatni logopedski kabinet mora zadovoljiti sljedeće građevinske i prostorne kriterije: soba za individualnu terapiju mora imati najmanje 12 m², prostor za čekaonicu mora iznositi minimalno 9 m², obvezna su čak dva odvojena sanitarna čvora (jedan za zaposlenike, drugi za korisnike/pacijente, iako logoped najčešće radi sam s jednim djetetom), a što se tiče dimenzija građevinskih elemenata, propisana je minimalna visina stropa od 260 cm te širina vrata od 90 cm.
To znači da će zbog svega nekoliko centimetara brojni logopedski kabineti prestati s radom.. Procjenjuje se da će svojeg logopeda izgubiti preko 7 tisuća korisnika, jer u slučaju da se minimalni tehnički uvjeti ne ostvare do srpnja 2027., po sili zakona im prestaje pravo na rad. Prema navedenoj anketi, oko 85 posto ispitanih privatnih logopedskih subjekata trenutačno ne zadovoljava propisane prostorne uvjete. Ministarstvo zdravstva prije donošenja odluka nije provelo sličnu analizu, a HALP upozorava da zasad ne pokazuje razumijevanje razmjera mogućih posljedica za korisnike i dostupnost terapije.
Zamislite da se 7 tisuća korisnika odjednom nađe na ionako predugim listama čekanja.
Situacija je zabrinjavajuća
Dubrovački logopedi koji posluju kao poduzetnici slažu se da je situacija zabrinjavajuća.
Mnogi logopedi koji godinama propisno rade i pružaju terapiju djeci i odraslima mogli bi biti prisiljeni zatvoriti svoje kabinete. Ne zato što njihov rad nije kvalitetan, nego zato što njihovi prostori ne zadovoljavaju nove tehničke i građevinske uvjete. Problem je u tome što se od privatnih logopedskih praksi traže prostorni kriteriji koji nisu dovoljno prilagođeni stvarnom načinu rada logopeda, njihov se posao u velikoj mjeri odvija individualno, kroz razgovor, igru i različite terapijske aktivnosti, pa u HALP-u smatraju da standardi trebaju biti usmjereni na funkcionalnost i sigurnost prostora, a ne na zahtjeve koji ne pridonose nužno kvaliteti terapije.
Posebno je problematično to što privatni logopedi i javne zdravstvene ustanove nemaju jednak rok ni jednak model prilagodbe. Javnim je zdravstvenim ustanovama ostavljeno tri godine za prilagodbu, odnosno postupno ispunjavanje kriterija. Privatnim subjektima nije određen rok prilagodbe, nego po isteku od dvije godine gube pravo na rad po sili zakona. Ako žele nastavti, moraju ponovo registrirati djelatnost pod novim uvjetima. Dakle, za privatne logopede posljedica neusklađivanja nije samo obveza daljnje prilagodbe, nego prestanak rada.
Iz HALP-a poručuju da od Ministarstva zdravstva nisu dobili jasno obrazloženje zašto je privatnim logopedima ostavljen kraći rok i zašto se na njih primjenjuje model prestanka rada, dok javne ustanove imaju dulje razdoblje za usklađivanje. Za razliku unutar iste struke, navode, mora postojati jasno i opravdano objašnjenje.
Razlike među logopedima su velike – kod nekih će presudno biti više stavaka, a kod nekih samo jedna. Primjerice, dovoljno je da privatna logopedska praksa ima strop visine 240 cm, budući da novi uvjeti propisuju 260 cm.
HALP je u nekoliko navrata upozorio na moguće posljedice ako se diljem Hrvatske odjednom zatvore privatne logopedske prakse, a Ministarstvu zdravstva dostavljeni su prijedlozi temeljeni na situaciji s terena. No ti su pokušajiignorirani.
Poručuju da bi Ministarstvu zdravstva i ostalim donositeljima odluka trebalo bi biti u interesu izmijeniti postojeći Zakon o logopedskoj praksi i prateće minimalne tehničke uvjete na vrijeme, a ne čekati da sustav kolabira, pa tek tada tražiti rješenje.
Što će biti s Dubrovnikom?
Prema dostupnim javnim podatcima, na području Dubrovnika djeluje jedna javna ustanova koja pruža logopedske usluge i pet privatnih logopedskih praksi. Za potpuniju sliku trebalo bi uzeti u obzir i logopede zaposlene u školama, vrtićima i drugim ustanovama, no tim podacima trenutačno ne raspolažemo. Ipak, liste čekanja koje traju nekoliko mjeseci, a nerijetko i dulje, jasno upućuju na to da postojeći kapaciteti nisu dovoljni za potrebe korisnika. Čekanje na prvi termin toliko dugo ne bi smjelo biti uobičajeno jer je pravovremeni početak terapije ključan za pružanje odgovarajuće podrške.
Kako osigurati kvalitetu logopedske terapije?
HALP navodi da se kvaliteta logopedske terapije ne može procjenjivati prema građevinskim karakteristikama prostora. Prostor, naravno, mora biti siguran i funkcionalan, ali propisani kriteriji moraju odgovarati stvarnim potrebama djelatnosti i biti provedivi u praksi. Zato traže da se sporni uvjeti preispitaju, da se osigura pravedan i provediv prijelaz na nova pravila te omogući nastavak rada postojećih praksi koje pružaju potrebnu skrb. U suprotnom, posljedice neće snositi samo privatni logopedi, nego prije svega djeca, odrasli korisnici i njihove obitelji, koji bi mogli ostati bez terapije koju danas imaju.Kako bi potaknuli promjenu prije nego što u srpnju 2027. dođe do masovnih zatvaranja privatnih logopedskih praksi, HALP je započeo peticiju te pozivaju sve građane da ih podrže u borbi za očuvanje dostupne terapije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....