U osobi biskupa Roka vidimo čudesan znak duhovne povezanosti Janjeva i Dubrovnika

Otkad postoji tradicija dolaska Janjevaca na Festu sv. Vlaha?

Janjevo se prvi put u povijesnim vrelima spominje 1303. u pismu pape Benedikta XI. barskom biskupu Marinu. Dakle, pretpostavlja se da su Dubrovčani ondje bili prisutni još tijekom 13. stoljeća. Možemo pretpostaviti kako su se Dubrovčani iz toga kraja, kad god je bilo moguće, znali zaputiti u svoj Grad na veliku svetkovinu svojega parca. Tijekom burnih stoljeća obilježenih osmanskom vladavinom i teškim stradanjima, gotovo je nemoguće bilo održavati učestale veze sa zavičajem, pa i biti na Festama sv. Vlaha. Ali snažna svijest odakle smo došli i kome pripadamo nikad nije zamrla i uvijek smo, kad su okolnosti to dopuštale, njegovali vezu s Dubrovnikom. Što se dolaska na samu Festu sv. Vlaha tiče, ta je tradicija na osobit način obnovljena početkom 70-ih godina prošloga stoljeća u vrijeme kad je u Janjevu bio župnik don Anto Baković. On je potkraj 1969. u Janjevu ugostio visoke predstavnike Grada Dubrovnika i taj je kontakt sljedeće 1970. urodio gostovanjem janjevačkog dječjeg župnog zbora Bijeli anđeli na Dubrovačkim ljetnim igrama, što je ovjekovječeno dokumentarnim filmom. Kroničari toga vremena svjedoče o ganuću koje su kod Dubrovčana izazvali mali zboraši, potomci starih Dubrovčana, pjevajući Stradunom i pred crkvom sv. Vlaha. Suradnja Janjeva i Dubrovnika ubrzo je rezultirala dolaskom nekoliko janjevačke djece u Dubrovnik na školovanje. Janjevački hodočasnici su na osobit način obilježili veliku proslavu 1000. obljetnice štovanja sv. Vlaha 1972. kad je obnovljena Festa u pravom smislu riječi. Tada je janjevački župni zbor održao zapažene koncerte u crkvi sv. Vlaha i u Male braće, gdje su svečani koncert završili himnom Lijepa naša. Od tada su Janjevci svake godine bili dijelom Feste, uvijek zapaženi svojom pjesmom i barjakom sv. Nikole, zaštitnika naše župe. Iznimno dojmljivi bili su ispraćaji hodočasnika iz Janjeva. Gotovo cijelo mjesto se znalo okupiti oko autobusa koji su kretali prema Dubrovniku i jednako tako kad su se hodočasnici vraćali iz voljenog Dubrovnika, našeg prazavičaja. Tako godinama Janjevci iz svih krajeva domovine pohode Festu, a posljednjih nekoliko godina upriličuje se i prijem kod dubrovačkog gradonačelnika, gospodina Mate Frankovića, što nam predstavlja osobitu radost i na čemu smo jako zahvalni. Na poseban način smo ponosni i sretni što danas jaku vezu između Dubrovnika i Janjeva čini i dubrovački biskup, janjevački sin, mons. Roko Glasnović.

Biskup Roko Glasnović i gradonačelnik  Mato Franković

Privatni Arhiv/

Kako je Janjevo povezano s Dubrovnikom i Festom Sv. Vlaha?

Gotovo osam stoljeća Hrvati na Kosovu su čuvali i sačuvali svoj hrvatski identitet i pripadnost Katoličkoj crkvi uvijek njegujući živi spomen na svoje dubrovačko podrijetlo. U mnogim povijesnim vrelima nalazimo stalne veze između Janjeva i Dubrovnika o čemu svjedoči i monumentalna povijesna monografija o Janjevu koju su napisali Janjevac Nikola Čolak i dr. Ive Mažuran uoči 700. obljetnice prvog spomena Janjeva. U svim tim stoljećima sv. Vlaho, kao zaštitnik Dubrovnika, zauzimao je posebno mjesto među janjevačkim pukom te je njegov blagdan bio posebno slavljen. Moram ponovno istaknuti da su danas Janjevo i Dubrovnik posebnom vezom povezani u osobi biskupa Roka. U tome vidimo čudesan znak prožimanja prošlosti i sadašnjosti te duhovne povezanosti Janjeva i Dubrovnika. Zahvalni smo Bogu na tome velikome daru i na Njegovoj providnosti kojom je uvijek vodio našu malu vjerničku janjevačku hrvatsku oazu daleko od njene matice dičnoga grada Dubrovnika i voljene domovine Hrvatske.

Kako se u vašoj obitelji obilježava sv. Vlaho Dan nebeskog zaštitnika?

U mojoj obitelji, blagdan sv. Vlaha, odnosno sv. Blaža, tradicionalno se slavio u crkvi sv. Blaža u Zagrebu. Mnogi naši ljudi koji se ne bi mogli zaputiti u Dubrovnik, vjerno su s brojnim Dubrovčanima u Zagrebu i drugim štovateljima našega Parca pohodili tu zagrebačku crkvu posvećenu njemu u čast. Ta misa je uvijek bila posebno najavljivana kao misa za sve zagrebačke Dubrovčane i Janjevce te smo jako zahvalni brojnim župnicima Župe sv. Blaža na održavanju te nama iznimno važne tradicije.

Znate li koliko Janjevaca živi u Dubrovniku i kako su povezani s krajem svojih predaka?

Nemamo točan podatak, no znamo da u Dubrovniku živi nekoliko janjevačkih obitelji. Veće je nekoliko generacija i rođeno u samom Dubrovniku. Osim su Dubrovniku imamo janjevačke obitelji i na poluotoku Pelješcu i u Cavtatu, a u Dubrovačkoj biskupiji djeluje više svećenika i župnika porijeklom iz Janjeva. Don Josip Mazarekić, župnik na Grudi, Don Robert Ćibarić, župnik u Trstenom, don Mato Karamatić, župnik u Cavtatu, don Nikola Berišić, župnik na Brgatu i Postranju. Tu su i dvojica braće, don Ivo i don Petar Markić, čija je majka podrijetlom iz Janjeva.

Biskupov djed Tuna nosi janjevački barjak u procesiji Stradunom 70-tih godina prošloga stoljeća

Posebnost Janjevaca u sudjelovanju u procesiji je pjevanje crkvenih pjesama, što procesiju čini živopisnijom. Je li to tradicija?

Već ranije spomenuti slavni nastup janjevačkog zbora povodom obilježavanja tisuću godina održavanja Feste, svjedoči o tome da janjevački puk posebnu pažnju posvećuje glazbi, osobito sakralnoj. Crkvene pjesme dijelom su tradicije svakog janjevačkog doma te je pjesma kao poseban izraz ljubavi prema Bogu i vjeri tradicionalno utkana u sve nas. Sa sjetom se prisjećam svoje bake i djeda koji bi svaki put kad bi samo ugledali zvonik crkve u Mariji Bistrici, odmah započeli pjesmu u čast našoj Nebeskoj Majci. Tako i Janjevci u procesiji uvijek pjevaju crkvene pjesme što se već uvriježilo kao neizostavan običaj i tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno.